Legislator Case Law & Legislation
I Kž-231/2003-3 AI generated

Croatian Supreme Court increases prison term for drug trafficking due to recidivism and insufficient aggravating circumstances.

Case Number I Kž-231/2003-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia increased the defendant's prison sentence from one year and six months to two years after rejecting the defense's appeal. The court found that the prosecution correctly identified insufficient aggravating circumstances regarding the defendant's prior record and social danger, which warranted a harsher penalty. Consequently, the court revoked a previous suspended sentence and imposed a combined prison term to ensure effective punishment and general prevention.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 173. st. 2. KZ; čl. 60. st. 2. toč. c/ KZ; Čl. 390. st. 1. ZKP; Čl. 387. ZKP: The court may increase a sentence when the prosecution demonstrates that the original penalty fails to achieve the goals of punishment and prevention, particularly in cases involving recidivism and significant social danger.

Keywords

AI generated
drug trafficking recidivism combined punishment suspended sentence revocation proportionality of penalty general prevention Croatian Criminal Code

Cited Legislation

AI generated
čl. 173. st. 2. KZ
zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 11.
čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona
KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, temeljem istog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od dvije godine.
čl. 69. st. 1. KZ
II Uslijed odluke pod I, a po službenoj dužnosti temeljem čl. 69. st. 1. KZ, opoziva se uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu od 14.
čl. 60. st. 2. toč. c/ KZ
Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00) i u vezi čl. 60. st. 2. toč. c/ KZ, opt.
čl. 390. st. 1. ZKP
Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 390. st. 1. ZKP i čl.
čl. 387. ZKP
ZKP i čl. 387. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 231/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Hajrije Novoselec, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 11. veljače 2003. god., br. K-128/02, u sjednici održanoj 09. ožujka 2004. god., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e:

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. D. G. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, temeljem istog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od dvije godine.

II Uslijed odluke pod I, a po službenoj dužnosti temeljem čl. 69. st. 1. KZ, opoziva se uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu od 14. lipnja 2002. god. br. K- 205/02, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, tako da se prihvaća kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, pa se na temelju čl. 173. st. 2. u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00) i u vezi čl. 60. st. 2. toč. c/ KZ, opt. D. G. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i dva mjeseca, u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 15. listopada 2002. god. pa nadalje.

III Žalba opt. D. G. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

I Kž 231/03-3

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, proglašen je krivim opt. D. G. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ i temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ, u izrečenu kaznu uračunato mu je vrijeme provedeno u pritvoru od 15. listopada 2002. god. pa nadalje.

Temeljem čl. 80. st. 1. KZ, prema opt. D. G. izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja mobitela marke "Motorola" pretplatničkog broja ...

Po čl. 173. st. 7. KZ oduzeta je droga koja je bila predmet ovog kaznenog postupka, a koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Po čl. 122. st. 4. ZKP, optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Pod toč. II izreke prvostupanjske presude, temeljem čl. 353. st. 1. toč. 3. ZKP, protiv opt. D. G. odbijena je optužba za kazneno djelo iz čl. 335. st. 2. u vezi st. 1. KZ.

Protiv osuđujućeg dijela izreke pobijane presude žali se opt. D. G. po svom branitelju, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, odnosno da se preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne blaža sankcija.

Protiv osuđujućeg dijela presude, žali se i državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju, uz opozivanje pravomoćno izrečene uvjetne osude iz presude Općinskog suda u Splitu br. I K-205/02.

Postupajući sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP, Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledavanja spisa, dostavio je pismeno mišljenje od 11. travnja 2003. god. br. KŽ-DO-524/03, u kojem je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati i prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih prijedloga.

Žalba opt. D. G. je neosnovana, dok je žalba državnog odvjetnika osnovana.

Optuženik u svojoj žalbi ističe da nije sporno da je počinio kazneno djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret, jer je u cijelosti priznao kazneno djelo, pa u tom smislu nema nikakvih primjedbi na utvrđeno činjenično stanje i provedeni dokazni postupak. Međutim, ovaj žalitelj smatra da je prvostupanjski sud u presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju kvalificira kao relativno bitnu povredu, jer je djelomično utemeljio svoju presudu na zapisniku o ispitivanju optuženika pred istražnim sucem od 16. listopada 2002 god., kada je isti ispitan na okolnosti učina kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, da bi mu nakon toga bio postavljen branitelj po službenoj dužnosti, jer je naknadno pred istražnim sucem ispitan na okolnosti kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ.

I Kž 231/03-3

Ovaj žalbeni prigovor optuženika nije osnovan, jer iz spisa predmeta proizlazi da je optuženik ispitan pred istražnim sucem dana 16. listopada 2002. god., na način da mu je predočeno da se kaznenom prijavom tereti zbog učina kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. ZKP, pa je optuženik propisno upozoren o pravu na branitelja, izričito naveo da će se braniti sam.

Međutim iz sadržaja obrane optuženika, istražni sudac je zaključio da bi se optuženik mogao teretiti i zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, pa mu je odmah osigurao branitelja po službenoj dužnosti te nastavio ispitivanje u prisutnosti branitelja, kako bi osigurao zakonitost provođenja ove istražne radnje, za slučaj da državni odvjetnik podnese istražni zahtjev protiv optuženika zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ.

To se međutim nije dogodilo, jer je državni odvjetnik podnio istražni zahtjev za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje je provedena istraga, a potom podignuta i optužnica te donesena presuda.

Stoga je ocjena ovoga suda, da ispitivanje okrivljenika pred istražnim sucem od 16. listopada 2003. god. nije nezakonito proveden dokaz, koji bi trebalo izdvojiti iz spisa, jer je istražni sudac postupio u cijelosti u skladu sa zakonom, te osigurao okrivljeniku branitelja po službenoj dužnosti u trenutku kada se pojavila osnovana sumnja da bi okrivljenik mogao biti počinitelj kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, a ne kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, zbog kojeg je uz kaznenu prijavu redarstvenih vlasti predveden istražnom sucu.

Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbenih prigovora zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovaj sud je našao da žalba optuženika nije osnovana, dok smatra je žalba državnog odvjetnika osnovana.

Naime, prvostupanjski sud je prilikom odluke o kaznenoj sankciji optuženiku kao olakotno cijenio smanjenu ubrojivost zbog ovisnosti o opojnim drogama, te iskreno priznanje kaznenog djela, dok je kao otegotno uzeo njegovu raniju osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela, kao i posebnu društvenu opasnost zbog sve veće rasprostranjenosti takovih kaznenih djela.

Međutim, a protivno žalbenim navodima optuženika, pravilno državni odvjetnik u svojoj žabi ističe nedovoljno vrednovanje otegotnih okolnosti koje se nalaze na strani optuženika i njegova djela.

Naime, kriminalna količina u postupanju optuženika i po ocjeni ovoga suda, upućuje na zaključak da je istu razvio u većem opsegu, pa kada se ima u vidu da je predmetno kazneno djelo počinio u roku kušnje po ranijoj osudi za istovrsno kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, time da činjenica njegove nezaposlenosti u situaciji kada ima već preko 30 godina, a bez redovitih je primanja, upućuje da mu je bavljenje ovom kriminalnom djelatnošću predstavljalo jedini izvor prihoda, koji su mu omogućavali da dođe do droge za vlastito uživanje, te zadovolji druge svoje potrebe, sve to upućuje na zaključak, da se obzirom na stupanj kaznene odgovornosti optuženika i težinu počinjenog djela, izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće postići svrha kažnjavanja.

Stoga je ovaj sud osudio opt. D. G. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, što je potom rezultiralo obavezom ovog suda da po

I Kž 231/03-3

službenoj dužnosti temeljem čl. 69. st. 1. KZ, opozove uvjetnu osudu na koju je optuženik osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 14. lipnja 2002. god. br. K- 205/02 zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, a zatim ga primjenom odredaba o stjecaju kaznenih djela iz čl. 60. st. 2. toč. c/ KZ, za kaznena djela iz čl. 173. st. 2. i čl.173. st. 1. KZ, temeljem istih zakonskih propisa osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. listopada 2002. god. pa nadalje.

Ocjena je ovoga suda, da će se ovako izrečenom kaznenom sankcijom kod opt. D. G. u cijelosti postići svrha kažnjavanja, kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.

Također, postupajući u povodu žalbe optuženika i državnog odvjetnika, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu i sukladno odredbi čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, te nije našao da bi bile počinjene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na koje pazi po službenoj dužnosti, niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 390. st. 1. ZKP i čl. 387. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 09. ožujka 2004. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Hajrija Novoselec, v. r.