Rev-757/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 757/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. pok. M. iz D., kojega zastupaju punomoćnici F. R., I. P. i C. R., odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda u D., protiv 1. tuženika R. la V. iz D., kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva K. & O., u D. i 2. tuženika Grada Dubrovnika, Dubrovnik, radi utvrđenja ništavim ugovora o kupoprodaji, odlučujući o reviziji 1. tuženika R. la V. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1354/05 od 16. ožujka 2006. kojom je potvrđena presuda, presuda na temelju priznanja i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1343/04 od 27. travnja 2005. , u sjednici održanoj dana 28. veljače 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija te se ukida presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1354/05 od 16. ožujka 2006. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1343/04 od 27. travnja 2005. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o trošku postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i presudom na temelju priznanja utvrđeno je da ništavan ne proizvodi nikakve učinke ugovor pobliže označen u izreci prvostupanjske presude uz obvezu tuženik da tužitelju naknade trošak postupka u iznosu od 15.800,00 kn, a rješenjem je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere od 1. ožujka 2005.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio 1.tuženik R. la V. zbog čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, svih razloga iz

112/99 i 117/03 – dalje ZPP) i predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, te preinači presudu prvostupanjskog suda na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika stana na I katu, kč.br. … upisane u zk.ul. … k.o. D. u 1/2 dijela da se utvrdi ništavim i da ne proizvodi nikakve pravne učinke ugovor o kupoprodaji kojim je 2. tuženik Grad Dubrovnik prodao 1. tuženiku R. la V. pravo vlasništva stana na I. katu predmetne zgrade ukupne površine 50,08 m , pobliže označenog u izreci prvostupanjske presude i u revizijskoj fazi postupka je sporno da li je taj ugovor ništav ili ne.

Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 47. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), jer smatraju da stan koji je Grad Dubrovnik prodao R. la V. ugovorom od 22. ožujka 1995. nije određen niti odrediv obzirom da u predmetnom ugovoru nema dovoljno pojedinosti temeljem kojih bi se predmet ugovora mogao individualizirati, a u zemljišnim knjigama tog suda upisan je kao suvlasništvo pravnih prednika tužitelja i 2. tuženika stan na I. kat kč.br. …. zk.ul. … k.o. Dubrovnik koji se sastoji od prostora označenih sa brojem 2 do zaključno broja 8 i dvorište toga stana označen sa slovom D u tlocrtu I. kata zgrade.

Sa ovim stavom nižestupanjskih sudova ne može se, barem za sada složiti ovaj sud. Stan koji je označen kao predmet Ugovora o kupoprodaji stana od 22. ožujka 1995. dovoljno je određen. U ugovoru je označena katastarska čestica, broj zemljišno knjižnog uloška i katastarska općina (kč.br. … koja je upisana u zk.ul. … kao D.), označeno je da se 2 , kao i struktura stana (dvije sobe, kuhinja, kupaonica radi o stanu na I. katu, površina 50m

s WC-om i predsoblje) te je prema tome sporni stan dovoljno identificiran, a predmet obveze spornog kupoprodajnog ugovora potpuno određen. Stoga sporni ugovor nije ništav zbog neodređenosti predmeta obveze kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi.

Međutim, zbog pogrešnog pravnog stava nižestupanjski sudovi nisu utvrdili sve činjenice koje su važne za donošenje odluke u ovom predmetu.

Tako nisu utvrdili da je, usprkos tomu što je stan na I. katu zgrade kč.br. … zk.ul. … k.o. D. u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasništvo tužitelja i 2.tuženika Grada Dubrovnika svakog u ½ dijela, Odlukom Komisije za stambene poslove Skupštine općine Dubrovnik broj 05/2-1787-88 od 23. studenog 1990. 1. tuženiku R. la V. priznato stanarsko pravo na stanu, koji je pobliže označen u spomenutoj odluci (list 24 spisa) nakon zamjene stana sa B. B..

Prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92- pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 11/96 - dalje Zakon o prodaji stanova) proizlazi da kupac može kupiti stan na kojemu ima stanarsko pravo, a 1. tuženik R. la V. tijekom cijelog postupka tvrdi, a to ponavlja i u reviziji da je na predmetnom stanu imao stanarsko pravo, da je spomenuti prostor među strankama realno podijeljen na dvije samostalne stambene cjeline i kao takav korišten još od drugog svjetskog rata te da je u postupku otkupa spornog stana u cijelosti poštovana zakonska procedura sklapanja ugovora o prodaji stana.

Nižestupanjski sudovi nisu ispitivali valjanost predmetnog ugovora ni kroz navode tužbe da je ugovor o prodaji stana od 22. ožujka 1995. ništav iz razloga što I. kat zgrade kč.br. … koja je upisana u zk.ul. … kao Dubrovnik nikada nije bio podijeljen između tužitelja i 2.tuženika Grada Dubrovnika, te da su oni i nadalje suvlasnici svaki u ½ dijela spomenutog prostora pa da 1. tuženik nije mogao steći stanarsko pravo, a niti je 2.tuženik Grad Dubrovnik mogao raspolagati dijelom tog prostora.

Iz tog razloga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, jer je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno te je ovaj sud primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatio reviziju i ukinuo obje nižestupanjske presude te predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ovom sporu radi utvrđenja ništavim ugovora o kupoprodaji stana od 22. ožujka 1995. tuženici kao stranke ugovora imaju svojstvo jedinstvenih suparničara (čl.201. ZPP) i smatraju se jednom parničnom strankom.Stoga se učinak revizije 1. tuženika R. la V. proteže i na 2. tuženika Grad Dubrovnik usprkos činjenici što je tijekom postupka taj tuženik priznao tužbeni zahtjev i nije podnosio pravne lijekove.

Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U ponovljenom postupku će sudu prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem i donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu, 28. veljače 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.