P-2194/2024-12 · Trgovački sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2194/2024-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747 Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojrg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu , Ulica grada Vukovara 282, protiv I. tuženika Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o., OIB: 82667270868, Zagreb, Gradišćanska ulica 18, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Škurla, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. u Zagrebu, Preradovićeva 24, II. tuženika EGIS ROAD OPERATION CROATIA d.o.o., OIB: 72921494609, Zagreb, Martićeva ulica 47, kojeg zastupa punomoćnik Igor Arlović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Arlović & Kukilo d.o.o. u Zagrebu, Vodnikova 9 i III. tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Varoslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika I. tuženika, punomoćnika II. tuženika i punomoćnika po zaposlenju III. tuženika, s danom objave 17. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se I. tuženiku Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o., OIB: 82667270868, Zagreb, Gradišćanska ulica 18, II. tuženiku EGIS ROAD OPERATION CROATIA d.o.o., OIB: 72921494609, Zagreb, Martićeva ulica 47 i III. tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Varoslava Jagića 33, da solidarno isplate tužitelju Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747 Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, iznos od 399,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. prosinca 2021. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

2. Nalaže se I. tuženiku, II. tuženiku i III. tuženiku da solidarno isplate tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenje presude do isplate tekućom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 8 (osam) dana."

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi I. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 437,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III./ Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 13,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 17. srpnja 2025. do isplate.

IV./ Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V./ Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 63,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 17. srpnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako potražuje regresnu isplatu naknade štete koju je isplatio svom kasko osiguraniku (broj police: [broj police]) čije vozilo je oštećeno u prometnoj nezgodi uslijed naleta divlje životinje - ptice. Prometna nezgoda dogodila se 1. studenoga 2021. oko 18:20 sati na autocesti A2 (dionica prometni čvor Zaprešić – prometni čvor Jankomir), 0 km + 800 m dionice, tako što se na vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač CE tijekom vožnje iznenada zaletjela divlja životinja – ptica i udarila u predmetno vozilo, te je oštetila desni retrovizor i suvozačevo staklo od vrata.

Tužitelj ističe kako se divlja životinja – ptica iznenadna izletjela te da vozač CE, koji nije bio pod utjecajem alkohola, nije mogao izbjeći nastanak štetnog događaja. Protiv vozača nije pokrenut prekršajni postupak obzirom da je policija utvrdila da nema odgovornosti vozača za nastanak štetnog događaja. Tužitelj ističe kako je osiguranik tužitelja pretrpio štetu na navedenom dijelu ceste od opasne stvari, kojom je gospodario I. tuženik za kojeg smatra da je odgovoran za štetu nastalu na prometnicama od opasnih stvari, obzirom da obavlja opasnu djelatnost, u skladu s odredbama članka 1063. i 1064.

Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO). Naime, ističe kako prema članku 2. stavku 1. točki 2. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje: ZC) autoceste su javne ceste s tehničkim karakteristikama kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama. Stoga smatra, imajući u vidu kako je motorno vozilo u pokretu opasna stvar, da je djelatnost čija je svrha omogućavanje sigurnog i nesmetanog prometa opasnih stvari javnom cestom po samoj logici opasna djelatnost.

Tužitelj smatra kako, budući da je nesporno došlo do naleta divlje životinje – ptice na vozilo na autocesti, jasno proizlazi da I. tuženik nije poduzeo sve propisane mjere, kao ni ispunio svoje obaveze usmjerene na zaštitu prometnice i prometa, pa da stoga postoji njegova odgovornost za naknadu štete. Tužitelj nastavno navodi kako je II. tuženik kao kooperant I. tuženika održavao i osiguravao predmetnu autocestu na dijelu na kojem se dogodio štetni događaj, pa da stoga postoji i njegova solidarna odgovornost. Budući da je odgovornost II. tuženika bila osigurana kod III. tuženika policom osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti (broj police: [broj police]), tužitelj smatra da je i III. tuženik kao osiguratelj II. tuženika za odgovornost iz djelatnosti solidarno odgovoran tužitelju.

Tužitelj nastavno ističe kako je nakon prijave štete njegovog osiguranika i procjene štete izmirio svoje obveze po polici kasko osiguranja motornih vozila. Navodi kako se prije podnošenja tužbe obratio tuženicima s prijedlogom za mirno rješenje spora, ali da tuženici nisu tužitelju podmirili predmetnu tražbinu. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika iznos od 399,39 EUR uvećanog za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

2. I. tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako suprotno navodima tužitelja, I. tuženik ne odgovara po principu uzročnosti već po kriteriju presumirane krivnje, sukladno članku 1045. stavku 1. ZOO-a. Ističe kako je iz dokaza koje tužitelj dostavlja uz tužbu nejasno gdje se predmetna prometna nezgoda uopće dogodila, uzevši u obzir i da I. tuženik kao koncesionar uopće nema zabilježen niti ima bilo kakva saznanja o tijeku štetnog događaja na koji se poziva tužitelj. Nastavno, navodi da sve i da se prometna nezgoda dogodila na opisani način, da iz činjeničnih navoda tužbe nije uopće razvidno u čemu bi se sastojao propust I. tuženika zbog kojeg je došlo do predmetne prometne nezgode, odnosno koje su to sve propisane mjere i obveze čije neispunjenje tužitelj prebacuje I. tuženiku.

Ističe kako navedeno ne treba čuditi iz razloga što je teško i zamisliti radnju koja bi spriječila let ptica preko područja autoceste, a koju radnju je, prema shvaćanju tužitelja, I. tuženik bio dužan, a propustio ju je poduzeti. I. tuženik naglašava da nalet price na vozilo predstavlja nepredvidiv i neizbježan događaj na koji I. tuženik kao koncesionar nema baš nikakvog utjecaja, niti takav događaj može spriječiti. Neovisno o navedenom. I. tuženik ističe kako je sukladno propisima i pravilima struke, putem svog operatora poduzeo sve mjere kako bi osigurao sigurno i nesmetano odvijanje prometa cijelom dionicom autoceste Zagreb – Macelj, te da je predmetna šteta nastala bez njegove krivnje.

Tako navodi kako je sukladno zakonskim i podzakonskim propisima 1. studenoga 2021. I. tuženik, posredstvom II. tuženika, izvršio devet redovitih pregleda predmetne autoceste ( 07:00, 10:00, 12:00, 14:00, 16:30, 19:00, 22:00, 01:00, 04:30), uključujući i pregled zaštitne žičane ograde uz autocestu, dakle učestalije nego što je to propisano. Naglašava da izvršenim pregledima nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku, tako ni na zaštitnoj žičanoj ogradi, kao što nije uočena ni bilo kakva životinja unutar ograđenog prostora autoceste ili mjesta koje bi omogućilo pristup životinji u ograđeni prostor autoceste.

Pored navedenog, istaknuo je da je zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici postavljena sukladno propisima, općim tehničkim uvjetima i projektnoj dokumentaciji te je uredno održavana, dok je za autocestu izdana i uporabna dozvola. Slijedom svega navedenog, I. tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenih parničnih troškova zajedno sa zateznim kamatama.

3. II. tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako se u konkretnom slučaju radi o šteti nastaloj uslijed naleta ptice na vozilo tužiteljevog osiguranika te suprotno navodima tužitelja, navodi da se u skladu s postojećim zakonskim uređenjem odgovornosti upravitelja cesta i ustaljenom sudskom praksom, predmetni događaj pravno karakterizira kao šteta prouzročena slučajem, slijedom čega je odgovornost tuženika isključena, a sve s obzirom na to da ne postoji zakonom propisan način sprječavanja preleta ptica preko autoceste pa tako niti način na koji bi se spriječio nalet ptica na motorno vozila niti se nalet, po logici stvari, može spriječiti. II. tuženik ukazuje kako se odgovornost pravnih osoba koje upravljaju autocestom temelji na odredbi članka 1045. stavka 1. i 2. ZOO-a, a u vezi s odredbom članka 50. stavka 1. ZC-a, odnosno da se odgovara po načelu krivnje, a jednako tako ističe kako divljač na cesti u skladu s pravnim shvaćanjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske ne predstavlja opasnu stvar. Slijedom navedenog, smatra da je teret dokaza o eventualnoj odgovornosti II. tuženika na strani tužitelja. Ističe kako tužitelj osim paušalnih navoda da tuženik nije poduzeo sve propisane mjere ni ispunio svoje obveze, ne navodi niti dokazuje bilo kakav propust II. tuženika. Opreza radi II. tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je kao upravitelj na Autocesti Zagreb – Macelj (temeljem Ugovora o upravljanju i održavanju autocesta Zagreb – Macelj od 29. lipnja 2004.) poduzimao sve svoje obveze pravilno te ih je uredno izvršavao. Tako navodi kako ne samo da je poduzimao primjerene mjere radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, već je radi osiguranja visoke razine usluge obavio čak šest ophodnji više od propisanog zakonskog minimuma u razdoblju od 24 sata. Zaključno, II. tuženik je naveo kako tužitelj uopće nije dokazao da je II. tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu budući da on nikakvu prijavu od vozača niti od policijske uprave o konkretnom događaju i provođenju očevida nije dobio, a što je suprotno inače beziznimnoj praksi nadležne policijske uprave. S tim u vezi, navodi i kako uz tužbu nisu dostavljeni nikakvi dokazi da se konkretni događaj dogodio na autocesti A2 Zagreb – Macelj na dijelu koji je pod upravljanjem II. tuženika. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

4. III. tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako ne osporava štetni događaj, niti pasivnu legitimaciju po polici osiguranja broj: [broj police osiguranja] kao ni visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja. Međutim, ističe kako osporava solidarnu odgovornost i visinu u odnosu na eventualnu obvezu III. tuženika budući da može biti odgovoran unutar granica ugovora o osiguranju, a što bi, kada bi tužba bila osnovana, prema tužitelju iznosilo 0,41 EUR. Nastavno, III. tuženik osporava pravo tužitelja na naknadu štete iz razloga što tužitelj u tužbi nije rekao o kojoj je vrsti ptice uopće riječ, a iz priložene obvezne ponude kasko osiguranja cestovnih vozila proizlazi da je kao osigurani rizik ugovoreno samo oštećenje vozila od strane domaćih životinja, divljači i glodavca, a što u ovom slučaju nije dokazano. Također, III. tuženik osporava odgovornost, kao i suodgovornost osiguranika III. tuženika za štetni događaj budući da je u konkretnom slučaju do štete došlo ulaskom ptice na područje autoceste. Ističe kako prema etabliranom shvaćanju upravljanje cestama nije djelatnost koja predstavlja opasnu djelatnost, te da bi se u konkretnom slučaju odgovornost osiguranika III. tuženika bazirala na presumiranoj krivnji te bi se III. tuženik oslobodio odgovornosti ako u njegovoj djelatnosti ne bi bilo propusta ili bi do štete došlo bez obzira na njegov propust. Ako bi ptica predstavljala divljač, III. tuženik ističe kako bi se tada odgovornost tuženika svela na običnu krivnju. Navodi kako je tuženik bio dužan autocestu opremiti sukladno važećem normativu, što je učinjeno, jer u protivnom ne bi dobio uporabnu dozvolu. Navodi kako je tuženik redovito obavljao ophodnje prema odredbama Pravilnika o ophodnji javnih cesta. III. tuženik ističe kako njegov osiguranik nije izazvao štetu niti radnjom, niti propuštanjem, a niti nepažnjom, te da je postupio po svim normativima koji se vežu uz njegovu djelatnost, pa da nema pravne osnove za njegovu odgovornost u konkretnom slučaju. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. srpnja 2025. punomoćnici tuženika su naveli kako uzevši u obzir dokaze koje priležu spisu, posebice izvještaj MUP-a dostavljen dopisom od 1. travnja 2025., ne osporavaju da se predmetna prometna nezgoda dogodila 1. studenoga 2021. oko 18:20 sati na autocesti A2 (dionica prometni čvor Zaprešić – prometni čvor Jankomir), 0 km + 800 m dionice, te da je tim događajem oštećeno motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], uslijed naleta ptice. Punomoćnici I. i II. tuženog su naglasili kako se u konkretnim slučaju radi o iznimci od postupanja policije budući da I. i II. tuženik nisu bili obaviješteni o p rometnoj nezgodi.

6.1. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: dopis Croatia osiguranja d.d. broj: 70 IMOD 413 2022 od 11. veljače 2022. (list 44 spisa), e-mail tužitelja od 16. veljače 2022. (list 43 spisa), dopis Croatia osiguranja d.d. broj: 70 IMOD 413 2022 od 22. veljače 2022. (list 41-42 spisa), obavijest Croatia osiguranja d.d. broj: 70 IMOD 413 2022 od 1. veljače 2022. (list 45 spisa), e-mail korespodencija (list 46-48 spisa), regresni zahtjev (list 49, 53 spisa), izjava o prijeboju (list 54 list), potvrda o izvršenom plaćanju (list 55 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 56 spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete iz AK (list 57-60 spisa), potvrda MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb, KLASA: 211-04/21-O/10565, URBROJ: 511-19-45/06-O-722-3/2021 od 1. studenoga 2021. (list 61-62 spisa), fotografije događaja (list 64-65, 105-106 spisa), zapisnik MUP, Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb od 1. studenoga 2021. o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 67 spisa), preslika vozačke dozvole (list 68-69 spisa), obvezujuća ponuda tužitelja za kasko osiguranje cestovnih vozila broj: 8325005511 (list 70-71 spisa), potvrda o uplaćenoj premiji (list 72 spisa), uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 74-101 spisa), račun broj:

12-23005439-21 od 15. studenoga 2021. (list 102-103 spisa), izvid štete broj:

212503200998/1 (list 104 spisa), preslika prometne dozvole (list 107-109 spisa), policu osiguranja broj: [broj police osiguranja] (list 119-121 spisa), građevinsku dozvolu, KLASA: UP/I-361-03/02-01/560, URBROJ: 531-08/1-1-372-03-15 od 8. svibnja 2003. (list 233- 249 spisa), ophodarske dnevnike (list 250-267 spisa), uporabnu dozvolu, UP/I-361- 05/06-01/79, URBROJ: 531-10-2-1-2-607-06-10 od 18. prosinca 2006. (list 269-272 spisa), preslika spisa prometne nezgode koji je dostavljen dopisom MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb, KLASA: 211 -04/25-02/1674, URBROJ: 511-19-45-25-1 od 1. travnja 2025. (list 347-350 spisa).

6.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje istih nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja po osnovi regresa za isplatu iznosa od 399,39 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj na temelju ugovora o kasko osiguranju, naknadio svom osiguraniku čije je vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi uslijed naleta ptice, za koju štetu tvrdi da su odgovorni tuženici.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događanja naletom ptice na vozilo osiguranika tužitelja koje se kretalo autocestom A2, kao niti činjenica da je II. tuženik kao kooperant I. tuženika održavao i osiguravao predmetnu autocestu i da je odgovornost II. tuženika bila osigurana kod III. tuženika policom osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti. Nije sporno ni da I. i II. tuženik nisu bili obaviješteni o predmetnoj prometnoj nezgodi od strane policije već da su za istu saznali kada ih je tužitelj pozvao na regresnu isplatu imovinske štete.

10. Među strankama je sporna odgovornost I., II. i III. tuženika za nastanak štetnog događaja te visina štete.

11. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu .

12. Nadalje, prema odredbi članka 50. stavka 1. ZC-a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, a pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz prethodnog stavka (st. 1.) nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.).

13. Sukladno odredbi članka 1045. stavka 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom članka 50. ZC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, a ne po načelu objektivne odgovornosti.

14. Nadalje prema odredbi članka 81. stavka 1. ZC-a Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona, dok je stavkom 3. istoga članka između ostalo propisano i da je predmet poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o. obavljanje poslova održavanja iz članka 26. toga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama.

15. Člankom 26. ZC-a je propisano da poslovi održavanja javnih cesta u smislu toga Zakona jesu: – planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, – redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, – ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, – stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, – ophodnja.

16. Nadalje, člankom 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33/05, 64/05, 155/05, 14/11, 25/15, dalje: Pravilnik) je propisano da zaštitne žičane ograde jesu: 1) ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, 2) ograde na nadvožnjacima za zaštitu prometa ispod nadvožnjaka, dok je čl. 94. Pravilnika propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz: a) autoceste, b) brze ceste, c) ostale ceste prema potrebi.

17. Dakle iz navedenih odredbi Zakona o cestama i Pravilnika jasno proizlazi dužnost I. tuženika da postavi i održava zaštitne ograde na predmetnoj autocesti upravo radi zaštite prometa na cesti od divljači.

18. Iz ophodarskih dnevnika koje prileže spisu (list 313-321 spisa) proizlazi da je na predmetnoj dionici autoceste I. tuženik (posredstvom II. tuženika) izvršio više od propisanih redovitih pregleda predmetne dionice 1. studenoga 2021. i to u sljedećim razdobljima: od 7:00 do 09:07 sati, od 09:49 do 11:19 sati, od 12:10-13:05 sati, od 14:00 do 15:00 sati, od 16:40 do 17:50 sati, od 19:00-20:20 sati, od 22:00-22:50 sati. Prilikom pregleda nisu zabilježeni podaci o prometnim nezgodama kao niti oštećenja zaštitne žičane ograde.

19. Sud je prihvatio kao vjerodostojne gore navedene isprave s obzirom da ničim nije dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost.

20.1. Kako se prema tužbenim navodima prometna nezgoda dogodila na način da se ptica iznenada zaletjela i udarila u vozilo osiguranika tužitelja oštetivši desni retrovizor i suvozačevo staklo od vrata, to u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2022. prema kojem "za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje te kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom te je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste".

20.2. Prema navedenom pravnom shvaćanju sama činjenica što se divljač našla na autocesti predstavlja dokaz postojanja propusta u održavanju autoceste, jer u suprotnom se divljač ne bi našla na autocesti pa je stoga u takvoj situaciji teret dokazivanja prešao na tuženika, slijedom čega je tuženik dužan dokazati da nije bio propusta u održavanju autoceste.

21. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o naletu ptice slijedom čega nije moguće primijeniti navedeno pravno shvaćanje sukladno kojemu se već zbog same činjenice što se divljač našla na cesti, prenosi teret dokazivanja na tuženika da dokaže da propusta u održavanju ceste nije bilo, već je u konkretnom slučaju teret dokazivanja i dalje na tužitelju. Naime životno je i logično kada se radi o divljači koja se zatekne na kolniku autoceste da su postojali propusti u održavanju žičane ograde, jer je za pretpostaviti da inače divljač ne bi dospjela na autocestu. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radilo o ptici to navedenu presumpciju nije moguće primijeniti jer žičana ograda ne može spriječiti prolazak ptica preko područja autoceste, slijedom čega je tužitelj trebao dokazati pretpostavke za naknadu štete.

22. Tužitelj u tužbi, osim općenitog pozivanja da je tuženik osoba koja je nadležna za održavanje ceste i koja je dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, nije uopće konkretno naveo u čemu bi se točno sastojao propust tuženika u održavanju pa na te okolnosti eventualno predlagao izvođenje dokaza. Prema tome tužitelj nije dokazao štetnu radnju tuženika, protupravnost niti uzročno posljedičnu vezu između neke radnje tuženika i štete koja je nastala tužitelju sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a.

23. Slijedom navedenog, budući da tužitelj nije dokazao da su ispunjenje pretpostavke odgovornosti za štetu, to je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke.

24.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova za odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa) i zahtjevu I. i II. tuženika za naknadu troška postupka (list 371- 372, 358 spisa).

24.2. I. tuženiku je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav odgovora na tužbu od 21. studenoga 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 11. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 9. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), što uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 87,50 EUR, ukupno iznosi 437,50 EUR.

24.3. I. tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 EUR jer obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu sukladno članku 4. točki 2. ZSP-a, nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Stoga, ukoliko tuženik uspije u ovom sporu, neće mu nastati navedeni troškovi jer će iste snositi tužitelj (čl. 151. st. 1.ZPP). S druge strane, ako tuženik izgubi spor, njegov zahtjev za naknadu troškova neće biti osnovan (arg. iz čl. 154. st. 1. ZPP).

24.4. II. tuženiku je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav odgovora na tužbu od 4. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 11. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 9. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), što uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 75 EUR, ukupno iznosi 375,00 EUR.

24.5. II. tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 EUR jer obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu sukladno članku 4. točki 2. ZSP-a, nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Stoga, ukoliko tuženik uspije u ovom sporu, neće mu nastati navedeni troškovi jer će iste snositi tužitelj (čl. 151. st. 1.ZPP). S druge strane, ako tuženik izgubi spor, njegov zahtjev za naknadu troškova neće biti osnovan (arg. iz čl. 154. st. 1. ZPP). Nastavno, II. tuženiku nije priznat trošak pristupa ročišta za objavu presude budući da ročištu za objavu nije pristupio pa mu ti troškovi nisu nastali (članak 151. stavak 1. ZPP-a).

25. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II., III., IV. i V. izreke presude.

U Zagrebu 17. srpnja 2025.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).