II Kž-233/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 233/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, Miroslava Šovanja i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasmine Štrucelj kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. H., zbog protupravnog djela iz članka 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici od 2. svibnja 2011. broj Kv-I-133/11-4 (K-66/11) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. S. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici je temeljem članka 458. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), protiv opt. S. H. produljen pritvor, u postupku nakon podignute optužnice zbog protupravnog djela ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ) počinjenog u neubrojivom stanju.

Protiv navedenog rješenja žalbu je opt. S. H. putem branitelja K. P., odvjetnika iz K., s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv opt. S. H. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere iz osnove propisane iz čl. 458. st. 1. ZKP-a.

Naime, optuženiku se podignutom optužnicom stavlja na teret da je u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo ubojstva iz čl. 90. KZ-a, iz čega proizlazi relevantan stupanj osnovane da je počinio djelo koje mu je stavljeno na teret, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP-a.

Nadalje, u tijeku postupka provedeno je sudsko psihijatrijsko vještačenje optuženika, iz kojeg proizlazi da je riječ o sobi srednje životne dobi sa ispoljenom simptomatologijom

II Kž 233/11-4

shizofrene psihoze s alkoholnom ovisnošću kao komorbidnom dijagnozom, čiji je intelektualni nivo u granicama kliničke normale, a osnova ličnosti je trajno promijenjena psihijatrijskom bolešću. Vještak ističe, da je u vrijeme počinjenja djela ponašanje optuženika imalo psihotična obilježja te on nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja i nije mogao vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, odnosno da je bio neubrojiv. Navodi da je riječ o neubrojivoj osobi (s težim duševnim smetnjama) opasnoj po okolinu, budući da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila neubrojivost, mogao ponovno počiniti kazneno djelo za koje je zapriječena kazna u trajanju od najmanje tri godine te da postoji indicija za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu. Stoga je državni odvjetnik temeljem članka 457. stavak 1. ZKP-a postavio zahtjev da se utvrdi, nakon održane glavne rasprave da je opt. S. H. protupravno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret počinio u stanju neubrojivosti te da mu se odredi prisilni smještaj prema odredbama Zakona o zaštititi osoba sa duševnim smetnjama.

Iz ovakvog nalaza psihijatrijskog vještaka je vidljivo da kod optuženika postoji, uslijed njegovih duševnih smetnji, visoki stupanj vjerojatnosti da bi mogao počiniti teže djelo što je osnova za produljenje pritvora prema članku 458. st. 1. ZKP-a.

Obzirom na sve izloženo, nije osnovan žalbeni navod da ne postoji osnova za produljenje pritvora iz osnove po čl. 458. st. 1. ZKP-a. Nije od utjecaja na produljenje mjere pritvora žalbeni navod da vještak na izložene okolnosti nije neposredno ispitan jer prema odredbi čl. 458. st. 1. ZKP-a sud je dužan prije određivanja pritvora po toj osnovi pribaviti nalaz i mišljenje vještaka o opasnosti optuženika, a koji nalaz i mišljenje je u konkretnom predmetu vještak izradio na osnovi sudske i medicinske dokumentacije, kliničkog pregleda, egzamena te psihologijske i psihijatrijske obrade optuženika. Stoga, za sada nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se zapravo pobijaju zaključci provedenog vještačenja.

Slijedom navedenog, a budući da žalbom optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud čl. 398. st. 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju drugog stupnja, sukladno odredbi

čl. 398. st. 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 13. svibnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Štrucelj, v. r.

Ranko Marijan, v. r.