Revr-718/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 718/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz R., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. u R., protiv tuženika B. F. d.o.o. R., kojeg zastupaju punomoćnici S. P., G. G. i V. D., odvjetnici u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 1647/09-2 od 21. siječnja 2010., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Prs-359/08-20 od 8. svibnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2012.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1647/09-2 od 21. siječnja 2010. i presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Prs-359/08-20 od 8. svibnja 2009. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Poništava se Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o obavljanju poslova direktora Društva tuženika B. F. d.o.o. R. od 24. srpnja 2008. odnoseća na tužitelja B. R..

II. Utvrđuje se da tužitelju B. R. nije prestao radni odnos kod tuženika B. F. d.o.o. R. te je tuženik dužan vratiti tužitelja na radno mjesto sukladno ugovoru o obavljanju poslova direktor društva zaključenom između tužitelja i tuženika 4. siječnja 2005., sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 4.980,00 kn u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev utvrđen je nedopuštenim otkaz ugovora o radu koji je tužitelju dan odlukom tuženika od 24. srpnja 2008. uz daljnje utvrđenje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika. Naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto sukladno ugovoru o radu sklopljenim 4. siječnja 2005. pod nazivom „Ugovor o obavljanju poslova direktora društva“ te mu naknaditi troškove postupka u iznosu 4.880,00 kn. Ujedno je rješenjem sadržanim u izreci odbijen prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijanu presudu preinači ili da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP) revizijski sud bio je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

U provedenom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen ugovor o obavljanju poslova direktora društva od 4. siječnja 2005. suglasno Zakonu o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 52/00, 118/03 i 107/07 – dalje: ZTD) i aktima društva, ali koji ugovor je u sebi sadržavao i uglavke ugovora o radu u smislu Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 142/03 – dalje: ZR),

- da je tužitelj bio jedini član uprave društva,

- da je tužitelju odlukom tuženika od 24. srpnja 2008. izrečen izvanredni otkaz ugovora o radu (ugovora o obavljanju poslova direktora društva),

- da je tri dana ranije, odnosno 21. srpnja 2008. Skupština Društva donijela odluku o opozivu tužitelja s funkcije direktora Društva.

Polazeći od navedenih činjenica sudovi u postupku koji je prethodio reviziji prihvatili su tužbeni zahtjev jer su zaključili da ne postoje opravdani razlozi za izvanredno otkazivanje predmetnog ugovora budući da ostvarivanje gubitka u poslovanju koje je tužitelju stavljeno na teret nije dovoljno da bi opravdalo otkaz jer gubitak može nastati i zbog objektivnih razloga, a tuženik kao poslodavac na kojem leži teret dokazivanja postojanja otkaznog razloga nije dokazao u čemu se ugledaju propusti u radu i poslovanju tužitelja koji bi bio u uzročnoj vezi s ostvarenim dobitkom u poslovanju tuženika.

Nadalje, glede drugog otkaznog razloga da tužitelj kao jedini član Uprave Društva nije bez odgađanja sazvao Skupštinu Društva kada je utvrdio da je Društvo izgubilo više od polovine temeljnog kapitala u bitnome sudovi su iznijeli shvaćanje da taj razlog ne postoji zato jer je riječ o društvu s ograničenom odgovornošću u kojem jedini član društva predstavlja i skupštinu društva te da je on bio upoznat sa stanjem društva budući da su mu izvješća o poslovanju dostavljana dnevno i mjesečno pa nije bilo zapreke da održava skupštine društva.

Suprotno navedenom, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda izvanredni otkaz ugovora o radu je zakonit.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

Opoziv člana uprave u konkretnom slučaju jeste osobito važna činjenica zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

U smislu odredbe čl. 424. st. 1. ZTD članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati člana uprave. Društvo i član uprave mogu slobodno ugovorom urediti svoje međusobne odnose. Oni mogu to činiti i sklapanjem ugovora o radu, ugovora o djelu ili nekog drugog ugovora, a u konkretnom slučaju ugovor o radu uključen je u ugovor o obavljanju poslova direktora društva.

Tužitelju radni odnos nije prestao zbog samog opoziva, nego zbog toga što mu je izvanredno otkazan ugovor o radu.

Opozivom odluke o imenovanju člana uprave osobi koja je opozvana prestaje svojstvo člana uprave – direktora, dok ugovor o radu sklopljen između društva i člana uprave može prestati na jedan od načina propisan za prestanak ugovora o radu, a u ovom slučaju ugovor o radu prestao je otkazom.

U ugovoru sklopljenom između stranaka tužitelj je preuzeo obvezu obavljati dužnost člana uprave i drugih radnih obveza nema.

Zadaci uprave svode se u suštini na obvezu vođenja poslova (čl. 422. st. 2. ZTD) i zastupanje (čl. 426. st. 1. ZTD) društva.

Opozivom člana uprave tužitelj je izgubio pravo voditi poslove tuženika i zastupati ga. Budući da su mu to bile jedine obveze iz radnog odnosa prema sklopljenom ugovoru o radu, opozivom je prestala potreba za njegovim radom i on više za tuženika nije mogao obavljati bilo koji posao predviđen ugovorom o radu.

Zbog toga, u okolnostima konkretnog slučaja kada je tužitelj jedini član uprave društva i više ne može obavljati posao predviđen ugovorom o radu, a u samom ugovoru nije preuzeta obveza tuženika da tužitelja nakon opoziva člana uprave zadrži u radnom odnosu, riječ je o osobito važnoj činjenici za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZR.

Nastavak radnog odnosa u konkretnom slučaju nije moguć jer tužitelj nakon odluke o opozivu više ne može voditi poslove i zastupati tuženika, niti sud svojom odlukom može naložiti tuženiku da ga vrati na te poslove budući da prema odredbi čl. 423. st. 2. ZTD upravu društva svojom odlukom imenuju članovi društva. Konačno, glede pitanja ovlaštenja skupštine za otkazivanje ugovora o radu valja reći da je u predmetnom slučaju skupština društva i sklopila ugovor s tužiteljem. Osim toga u situaciji kada u društvu s ograničenom odgovornošću nema nadzornog odbora, tada njegovu funkciju ima skupština društva.

Zbog tih razloga je revizija tuženika prihvaćena te su na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačene nižestupanjske presude i odlučeno kao u izreci.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a tuženiku je dosuđen opravdani parnični trošak u iznosu 4.980,00 kn.

U Zagrebu, 19. prosinca 2012.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.