Rev-2656/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2656/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz S., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnica N. L., odvjetnica iz D. S., protiv tuženika S. Z. iz Z., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik iz Z., radi brisanja uknjižbe prava vlasništva i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Zk-136/2017-2 od 6. srpnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 1189/2016-7 od 4. studenoga 2016., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2020.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom (očitom pogreškom nazvana: „rješenje“):

a) pod točkom I. izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se brisanje uknjižbe prava vlasništva nekretnine određene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela br. Z-22269/14 od 7. siječnja 2016. kojim se u zemljišnoknjižnom ulošku 7552 k.o. Z., poduložak E-30, temeljem rješenja Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici, posl.br.Gž-5259/14 od 25. ožujka 2015., na nekretnini I. G. iz S. ..., OIB: ..., koja nekretnina se sastoji od stana broj 2 - dvosobni stan površine 61 čm, 3. (treći) kat, ulaz broj 2 (dva) - ... kao posebnog dijela stambene šesterokatne zgrade sa tri stubišne jedinice u Z., ugao ... i ... broj ... i ... sagrađene na dijelu kč.br. 1781, upisane u AI (jedan) kao društveno vlasništvo, za korist S. Z. iz Z., ..., te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja uknjižbom prava vlasništva opisanih nekretnina na ime i u vlasništvo I. G., S. ..., OIB: ...

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju I. G., S., ..., OIB: ..., da tuženiku S. Z., ..., Z., OIB: ..., na ime parničnog troška isplati iznos od 13.125,00 kn u roku od 15 dana.“,

b) pod točkom II. izreke, odbijen je „zahtjev za naknadom troška odgovora na žalbu“.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud „preinači obje nižestupanjske odluke na način da u cijelosti uvaži tužbeni zahtjev“.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnjama revidenta: da „sud nije uopće ocijenio odlučne navode žalbe, što (da) je imalo utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke“, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a prema kojoj: „U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti“) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode tužitelja relevantne za odluku o predmetu spora, nema nedostataka na koje se tužitelj poziva - tako da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ili relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja bi bila učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Kod toga je revidentu za ukazati da pravilno primjećuje da je drugostupanjska odluka nazvana „rješenje“ te da pravilno ističe da će „(temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a) drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu ako ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda - a ne rješenjem“, ali i da time nije povrijeđen u nekom svom pravu, toliko da bi to dovodilo u pitanje pravilnost odluke o predmetu spora: u odnosu na to isključivo se radi o očitoj pogrešci u pisanju drugostupanjske presude, a koja se sukladno odredbi čl. 342. st. 1. ZPP-a može „u svako doba“ ispraviti - pa takvim revizijskim navodima tužitelj ne može ostvariti povoljniju pravnu poziciju.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da „su stranke kod javnog bilježnika V. Č. sklopile ugovor o zajmu 9. ožujka 2006. uz sporazum o osiguranju potraživanja vlasništva predmetnog stana“,

- da je „javni bilježnik 13. listopada 2006. izdao potvrdu pod brojem OU-395/06, po kojoj potvrdi bi tužitelj postao punopravni vlasnik, jer tuženik kao fiducijarni dužnik nije odgovorio ni postupio po obavijesti“,

- da je u „potvrdi javni bilježnik kronološki naveo radnje koje su poduzete od sklapanja predmetnog ugovora o zajmu do posljedica koje je trpio tuženik iz ovog predmeta iz razloga što nije vratio tužitelju pozajmljeni iznos“,

- da„je tuženik rješenjem od 13. veljače 2001. lišen poslovne sposobnosti“,

- da „je ugovor o zajmu uključujući i sporazum o osiguranju potraživanja pravomoćno utvrđen ništavim“.

Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim i odbili, uz osnovno i odlučno shvaćanje:

- da (ovdje bitno) „obzirom je predmetni ugovor o zajmu ništetan, samim time niti predmetna Potvrda koja je izdana temeljem predmetnog ugovora o zajmu ne proizvodi pravne učinke“, odnosno da „se ništavost pravnog posla proteže i na potvrdu javnog bilježnika“,

- da je „člankom 6. stavak 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava propisano kako radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi svatko ima pravo da sud pravično ispita njegov slučaj“,

- da je „u ovom konkretnom slučaju u jednom predmetu utvrđen pravomoćno ništav ugovor o zajmu kao i sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa stoga bez obzira što ovaj postupak s ovako postavljenim tužbenim zahtjevom nije istovjetan, ipak se radi o istom pravnom odnosu i istim okolnostima između istih stranaka, pa stoga dakle i postupak kojim su pravomoćno utvrđeni ništavim ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu vlasništva kao i ovaj postupak imaju isti materijalni opseg“,

- da „pravomoćna odluka kojom je utvrđen ništav ugovor o zajmu nije ukinuta, te bi stoga ista bila lišena bilo kakva pravna učinka kada bi se ovom presudom prihvatio tužbeni zahtjev (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetu broj 42009/10-Brletić protiv Hrvatske)“.

U revizijskom stupnju (prije svega) sporno je: ima (proizvodi) li pravni učinak potvrda javnog bilježnika posl. br. OU-395/06 od 13. listopada 2006. (list 45. i 46. spisa, dalje: Potvrda), u situaciji kada su pravni poslovi na temelju kojih je ista izdana pravomoćno utvrđeni ništavima (pravomoćna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P- 9751/06-29 od 21. travnja 2009., list 30. do 32. spisa).

Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova (u odnosu na u reviziji sporno) je pravilno. Naime, imajući na umu:

- da je u navedenom ranijem postupku (između istih stranaka) pravomoćno presuđeno da su ništavi ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju potraživanja prijenosom vlasništva nekretnine sklopljeni 9. ožujka 2006., budući da ovdje tuženik u trenutku sklapanja istih nije imao poslovnu sposobnost,

- da je Potvrda prema kojoj je tužitelj postao punopravni vlasnik nekretnine (jer tuženik kao fiducijarni dužnik nije odgovorio niti postupio po obavijesti javnog bilježnika) izdana upravo na temelju tih ništavih pravnih poslova (ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju potraživanja prijenosom vlasništva nekretnine) i u svome sadržaju proizlazi iz učinaka ovih,

nižestupanjski sudovi pravilno su zaključili da time niti navedena Potvrda ne proizvodi pravne učinke, pa da nije osnovan zahtjev tužitelja (nekadašnjeg fiducijarnog vjerovnika) za brisanjem uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini tuženika (nekadašnjeg fiducijarnog dužnika), odnosno za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u korist tužitelja.

Revidentu je tek za ukazati da pravilno navodi da takva potvrda javnog bilježnika predstavlja ovršnu ispravu temeljem odredbe čl. 277. st. 1. Ovršnog Zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) kojom je propisano: „Ako predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik stvari odnosno nositelj prava (stavak 7.) ovlašten je tražiti, na temelju potvrde javnog bilježnika o tome, ovrhu radi predaje stvari u posjed odnosno ovrhu ili poduzimanje drugih radnji radi stjecanja ovlaštenja na slobodno vršenje prava čijim je punopravnim nositeljem postao“ - ali i da u konkretnom slučaju to nije i ne može biti od značaja za njegovu pravnu poziciju u ovome postupku, a sve obzirom na već navedeno: da se učinci ništavosti pravnog posla protežu i na Potvrdu koja je na temelju takvog pravnog posla izdana (čime ista ne proizvodi pravne učinke ovršnosti).

Stoga, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

Zagreb, 8. siječnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.