Legislator Case Law & Legislation
P-431/2019-6 AI generated

Plaintiff wins possession of property; defendant failed to prove debt obligation to delay delivery.

Case Number P-431/2019-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The court ordered the defendant to deliver the disputed property to the plaintiff within 15 days and pay litigation costs. The plaintiff proved ownership via a notarized sales contract and land registry entry, while the defendant failed to present a final court judgment establishing a debt obligation. Consequently, the court rejected the defendant's request for a stay of delivery pending debt resolution.

Legislator headnote

AI generated

čl. 335 st. 4. ZPP; A party seeking a stay of delivery pending debt resolution must produce a final court judgment establishing the obligation; without such proof, the court orders immediate delivery of the property.

Keywords

AI generated
possession delivery property dispute debt obligation stay of execution land registry entry notarized contract litigation costs

Cited Legislation

AI generated
čl. 335 st. 4. ZPP-a
čl. 154 st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku
čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj:14 P-431/2019-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu tog suda Vesni Valetić u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o., S..., OIB:..., zastupanog po punomoćniku Z., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. S., OIB:..., S., zastupanog po punomoćniku J. K., odvjetnici iz S., radi predaje u posjed, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 5.studenog 2019., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem čl.335 st.4. ZPP-a dana 11.prosinca 2019.

p r e s u d i o j e :

I/ Nalaže se tuženiku M. S., OIB: ..., S., da slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužitelju G. d.o.o., S., OIB:..., nekretninu z.k.č.br...-S. c. ukupne površine 618 m2, od čega dvorište S. c. površine 493 m2, kuća broj 85 S. c. površine 125 m2, sve upisano u zk.ul.br. ...k.o. S. K. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Sesvete, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku M.... S., OIB: ..., S., S. c., naknaditi tužitelju G. d.o.o., S., OIB:..., troškove parničnog postupka u iznosu od 6.425,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove prvostupanjske presude , tj. od 11.prosinca 2019. pa do isplate , po stopi određenoj za svako polugodište , uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana financijskim trgovačkom društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi kako je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21.travnja 2011., koji je ovjeren kod javnog bilježnika I. Ž. iz Z., dana 22.travnja 2011. pod brojem OV -... tužitelj kao kupac kupio, a Z. b. d.d. je kao prodavatelj prodala nekretninu z.k.č.. S. c. ukupne površine 618 m2, od čega dvorište S. c. 493 m2, kuća br. 85 S. c. 125 m2, sve upisano u

zk.ul.br.... k.o. S. K. za kupoprodajnu cijenu od 600.000,00 kuna. Navodi kako je prema članku 5.navedenog ugovora o kupoprodaji nekretnine Z. b. d.d. kao prodavatelj ovlastila tužitelja kao kupca da na temelju tog ugovora i potvrde prodavatelja o isplati ukupne kupoprodajne cijene, bez ikakvih daljnjih pitanja ili odobrenja , ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, te se tužitelj u zemljišnim knjigama na temelju navedenog ugovora i potvrde Z. b. od 11.svibnja 2011. uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine. Navodi kako je prodavatelj z. b. d.d. predmetnu nekretninu stekla u ovršnom postupku Općinskog suda u Sesvetama Ovrn-492/02 i uknjižila svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini dana 23.lipnja 2010. Tužitelj navodi kako je vlasnik susjedne nekretnine z.k.č.br. k.o. S. K. , te je radi dobrosusjedskih odnosa i pomoći tuženiku omogućio istome da živi na predmetnoj nekretnini još nekoliko mjeseci nakon tužiteljeve kupnje predmetne nekretnine, kako bi se tuženik snašao za drugi adekvatan smještaj za život. Kako tuženik nije pronašao smještaj za život nakon dogovorenog roka, kako bi istom , kao svom susjedu pomogao i omogućio smještaj, a oslobodio predmetnu nekretninu od osoba i stvari , tužitelj je u ožujku 2012. kupio nekretninu zk.č.br. oranica D., površine 722 m2, upisanu u zk.ul.br....k.o. D. S. od prodavatelja M. M. , S. , , na ime kupca N. S., snahe tuženika, jer je tuženik bio prezadužen te bi istome takva nekretnina odmah bila ovršena . Nadaje, tužitelj navodi kako je navedenu nekretninu u D. S. snaha tuženika N. S. u kratkom vremenu prodala trećoj osobi, a tuženik odbija i još uvijek nije predao u posjed predmetnu nekretninu tužitelju kao vlasniku, iako je u više navrata pozivan. Stoga predlaže da se naloži tuženiku predaja u posjed predmetne nekretnine uz naknadu parničnog troška.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je između M. T. , prokuriste trgovačkog društva G. d.o.o. i tuženika postojao dogovor da će tuženik napustiti posjed kuće u S. , tek kada tužitelj, odnosno M. T. zatvori u cijelosti tuženikov kredit kod Z. b. d.d. po partiji broj ..., temeljem kojeg kredita je Z. b. d.d. stekla vlasništvo predmetne kuće, koja je do tada bila vlasništvo tuženika, te kada mu tužitelj, odnosno M. T., isplati na ruke još narednih 30.000,00 EUR. Tuženik navodi kako je M. T. obavijestio tuženika kako nema 30.000,00 EUR u gotovini, ali mu je spreman ponuditi zemljište u vrijednosti 24.000,00 EUR , a da će mu ostatak odraditi građevinskim radovima na tom zemljištu , na što je tuženik pristao. Navodi kako je u naravi riječ o oranici koju je tužitelj kupio od M. M. na kojoj je postojao samo pomoćni objekt, garaža, nepodoban za stanovanje. Kako je tužitelj dvije godine otplaćivao predmetno zemljište M. M. i nije odradio radove koje se obvezao tuženiku, tuženik i M. M. su ga obavijestili kako će zemljište po isplati upisati kao vlasništvo tuženikove snahe N. S. s čime se M. T. usuglasio. Tuženik nikada nije pozivan od strane tužitelja da napusti posjed kuće iz razloga jer tužitelj nije ispunio svoju usmeno preuzetu obvezu isplate kredita tuženika u Z. b. d.d. u cijelosti, kao niti isplate 30.000,00 EUR na ruke tužitelju. Tuženik navodi kako je, od kada je tužitelj postao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, tuženik još narednih par godina uplaćivao jamcima kredita iznose koji su im uzimani iz primanja temeljem kredita Z. b.. Tuženik plaća sve režijske troškove koji terete nekretninu u kojoj stanuje, a čiji je vlasnik tužitelj. Navodi kako mu je M. T. obustavio isporuku električne energije u svezi čega se vodi postupak radi smetanja posjeda. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

Tijekom postupka pročitani su ugovor o kupoprodaji nekretnine od 21.travnja 2011. (list 6-9 spisa), potvrda Z. b. d.d. od 11.svibnja 2011. (list 10 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ( list 11-16 spisa), obavijest Z. b. d.d. (list 25 spisa), saslušani su svjedoci M. T., B. S. (list 32-33 spisa), M. M., J. S. i tuženik (list 35-39 spisa).

Ocjenjujući izvedene dokaze sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

Među strankama nije sporno da je u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine i to kat.čest.... ukupne površine 618 m2, od čega dvorište ... 493 m2, a kuća br. ... 125 m2, sve upisano u zk.ul.br. k.o.S. K., kao vlasništvo T. d. G. d.o.o., ovdje tuženik M. S.. Nesporno je da je nekretnina kčbr.... k.o. S. K., u posjedu tuženika i vlasništvu tužitelja, susjedna nekretnini oznake kčbr.... k.o. S. K. u posjedu i vlasništvu tužitelja trgovačkog društva G. d.o.o., čiji prokurist, osoba ovlaštena za zastupanje, je ovdje tuženik M. T., što proizlazi i izvadaka iz zemljišne knjige ( list 11-14 spisa).

Nije sporna niti činjenica da je predmetnu nekretninu tužitelj kupio od Z. b. d.d., kao vlasnika iste, za iznos od 600.000,00 kuna i uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama nakon što je isplatio kupoprodajnu cijenu, što je sud utvrdio i pročitavši ugovor o kupoprodaji nekretnine od 21.travnja 2011. (list 6-9 spisa) i potvrdu Z. b. d.d. od 11.svibnja 2011. (list 10 spisa).

Svjedok M. T. navodi u svom iskazu da je tvrtka G. d.o.o., ovdje tužitelj, čiji je prokurist kupila predmetnu nekretninu od Z. b. 2011.g. i traže u ovom postupku stupanje u posjed. Nadalje na poseban upit punomoćnika tužitelja navodi da su banci poslali ponudu i cijena nekretnine je bila 600,000,00 kuna, koji iznos je na ime kupoprodajne cijene plaćen Z. b.. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja navodi da je predmetnu nekretninu prodavao Sud, a njegova nekretnina je susjedna nekretnina, pa je Z. b., odnosno njezina agencija za nekretnine, poslala ponudu da li je njihova firma zainteresirana za kupnju nekretnine i tako je nekretnina i kupljena. Na poseban upit punomoćnika tužitelja navodi da u posjed nekretnine nije stupio niti on kao prokurist, niti nitko od tužitelja, jer je bio dogovor s tuženikom da mu kupi nekretninu za njegove potrebe i stanovanje, pa je kupljena nekretnina od gosp. M. M. i svjedok M. T. je tu nekretninu platio iz dobiti tvrtke G. d.o.o., ovdje tužitelja. Navodi kako je bio dogovor da se tuženik nakon dvije do tri godine iseli, sjeća se da ga je gosp. M. M. nazvao i pitao da li je voljan da se nekretnina koju je kupio za tuženika prepiše na N. S., snahu tuženika, jer je tuženik dužan, pa da mu ne sjednu na nekretninu. Svjedok M. T.k navodi kako je pristao na takav dogovor jer su već i ranije imali takve dogovore kod kupnje nekretnina, da bi dio cijene platio banci, a dio tuženiku, jer su ranije surađivali, i bili su susjedi. Na poseban upit z. punomoćnika tužitelja navodi da je nekoliko puta usmeno tražio od tuženika da preda tužitelju posjed nekretnine, međutim tuženik je rekao da neka ga tuži, da je njegov posjed. Na poseban upit z. punomoćnika tužitelja navodi kako tuženik tužitelju, tvrtki G. d.o.o., nije platio nikakav najam za vrijeme u kojem koristi nekretninu. Na poseban upit z. punomoćnika tužitelja navodi kako mu je poznato da postoji veliki dug za plin, voda nije priključen, a struju je tuženik plaćao uredno, sve dok Elektra nije ustanovila da tuženik neovlašteno koristi struju

pa je isključen. Na poseban upit z. punomoćnika tužitelja nadalje navodi kako nije postojao dogovor s tuženikom da bi tužitelj ili svjedok M. T. otplaćivali neki tuženikov kredit, niti nije bio jamac tuženiku. Svjedok M. T. nadalje na poseban upit punomoćnika tuženika navodi da je dogovor oko kupnje nekretnine za tuženika, bio prije kupnje predmetne nekretnine od Z. b.. Na poseban upit z. punomoćnika tuženika navodi kako je dogovor bio da će svjedok M. T. kupiti nekretninu od Z. b., a za tuženika će kupiti nekretninu od M. M., koju je on taj tren imao u ponudi. Dio kupovne cijene za nekretninu M. M. platio je u ratama, veći dio odmah, a ostatak u ratama, takav je bio dogovor koji je i bio ispoštovan. Navodi da je nekretninu od M. M., kupio za 24.000 EUR i strojevima tužitelja napravljen je ulaz na tu nekretninu, iskop dvorišta, poravnat je teren i nasipana je zemlja, odnosno materijal kako bi se izravnalo. Na poseban upit z. punomoćnika tuženika navodi kako je na toj nekretnini kupljenoj od M. M. bio izgrađen objekt kojega je trebalo urediti za stanovanje, ali je prema njegovom saznanju tuženik nekretninu odmah prodao. Svjedok M. T. navodi da se on nije obvezao niti osobno, niti kao prokurist tužitelja, da osposobi tu nekretninu za stanovanje.

Svjedok B. S., sin tuženika, navodi kako mu je poznato da je je tuženik imao kredit u Z. b., te je kuća u kojoj otac živi bila predmet hipoteke, i kada više nije mogao plaćati kredit svjedok je čuo da je gospodin T., koji je vlasnik dvije susjedne parcele, zajedno s tuženikom htio dogovoriti da T. podmiri kredit u Z. b. i ponudio mu je 30,000 EUR za iseljenje. Koliko je svjedoku poznato dogovor je bio takav, gospodin T. ga nije ispoštovao zbog čega su u sporu. Na poseban upit z. punomoćnika tužitelja koliki je kredit imao tuženik u Z. b. svjedok B. S. navodi kako mu iznos nije poznat, niti mu nije poznato tko je bio vlasnik nekretnine u travnju 2011. kada je gosp. T. odnosno tvrtka G. d.o.o., kupila nekretninu. Navodi kako sva saznanja ima iz razgovora s ocem, ovdje tuženikom, a da M. T. nije poštovao dogovor, to zna stoga jer Z.b. još uvijek potražuje od tuženika na ime tog kredita. Na poseban upit z. punomoćnika tužitelja u vezi zemlje od M. M. navodi kako je bio dogovor da će gosp. T. tuženiku isplatiti 30.000 EUR, a kako u to vrijeme nije imao taj novac a prema M. M. je imao neko potraživanje oko 25.000 EUR, bilo je dogovoreno da M. M., za iznos od 25.000 EUR, zemlju prepiše na njih, odnosno suprugu svjedoka B. S., N.. Svjedok B. S. navodi kako detalje oko dogovora ne zna točno, nije osobno bio prisutan. Navodi kako je dogovor bio da T. za preostalih 5.000 EUR izvede radove na nekretnini, međutim, on je započeo radove koje nikada nije dovršio. Nekretninu su prodali, ne zna točno za koliko, oko 25.000 EUR. Na poseban upit z. punomoćnika tužitelja kakav je bio odnos nekada, a kakav sada, navodi kako je logično da su prije bili dobri odnosi između njihovih obitelji, a sada su vrlo loši. Na poseban upit z. punomoćnika tuženika navodi kako je dogovor oko kupnje nekretnine bio prije same kupnje.

Svjedok M. M. navodi kako je u dobrim odnosima s obje stranke i sjećam se da je prije devet godina bilo priča o tome da je postojao dogovor da M. T. za tuženika kupi zemlju , kuću i radionu u D. S. od svjedoka za tuženika, gosp. S., i tada je bio dogovor za obeštećenje od 30.000 Eura na način da 25.000 Eura u ratama dobijem ja, a za 5.000 Eura M. T. trebao je izvesti radove. Navodi kako mu je poznato da je M. T. htio kupiti od banke kuću i radionu tuženika i stoga je i bio taj dogovor oko obeštećenja. Nadalje, na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je primitkom obeštećenja tuženik trebao

iseliti iz kuće navodi da o tome nema neposrednih saznanja, ali koliko se sjeća bilo je razgovora i dogovora da će se iseliti tijekom nekoliko godina, ali o tome nemam neposrednih saznanja, bilo je razgovora, ali sve je to bilo rekla, kazala. Na poseban upit punomoćnika tužitelja na koga je prenio svoju nekretninu navodi da je nekretnina prenijeta na snahu tuženika, jer je tuženik bio u blokadi i odmah bi ostao bez nekretnine. Navodi da je tuženik M. S. tražio da nekretnina ide na njegovu snahu. Svjedok nadalje navodi kako ne zna što se događalo dalje s tom nekretninom i poznato mu je da je nekakve radove M. T. izvodio na toj nekretnini, ali o tome ne zna detalje. Nadalje, na poseban upit punomoćnika tuženika da li je postojao dogovor između stranaka za zatvaranje potraživanja prema Z. b. svjedok M. M. navodi kako je to sve čuo iz priča, a kako se radi o devet godina, koje su protekle , nema više neposrednih i direktnih saznanja, on je osobno želio pomoći, ali nije bio nazočan sklapanju ugovora. Navodi kako je bilo rečeno da će se dogovoriti kako tuženika ne bi netko iselio iz kuće, ali mu o ugovoru nije ništa poznato, kao niti o zatvaranju potraživanja Z. b.. Nadalje, na poseban upit punomoćnika tuženika navodi da je nešto rađeno na nekretnini u D. S. i to sa bagerom, da li put ili je čišćena nekretnina, ne zna, a sva saznanja o tome ima iz svoje prisutnosti razgovorima između M. T. i M. S., tuženika, jer kao što je već rekao, međusobno su se dosta družili bio je dobar s jednim i s drugim, što je i uvijek i uvijek je bilo nekih razgovora. Nadalje, na poseban upit punomoćnika tuženika zašto se M. T. odlučio kupiti nekretninu od tuženika navodi da koliko je njemu poznato da je to bilo iz razloga da si M. T. objedini prostor da ima veći prostor, a kupovina od banke je bila povoljnija. Navodi kako su to sve njegova saznanja iz priča bilo tuženika, bilo svjedoka M. T.. Nadalje navodi da je bilo svakakvih razgovora i obzirom na protek vremena više se ne sjeća detalja istih. Svjedok M. T. navodi kako je njemu tužitelj isplatio nekretninu koju je prenio na snahu tuženika.

Svjedok J. S. navodi da je supruga tuženika i osobno nije bila prisutna dogovoru gospodina T. i supruga, ali je iz razgovora sa suprugom saznala da su se rukovali i da je gospodin T. obećao tuženiku da će zatvoriti kredit kod Z. b. i da će dati 30.000,00 EUR, a to za kupnju predmetne nekretnine. Nadalje, na poseban upit punomoćnika tužitelja navodi kako je iznos kredita bio oko 700.000,00 kuna. Na poseban upit punomoćnika tužitelja navodi da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio od banke, ali ne zna za koji iznos. Koliko je njoj poznato, tržišna vrijednost nekretnine bila je prema procjeni oko 900.000,00 kuna. Svjedoka J. S. navodi kako potraživanje prema Z. b. nije zatvoreno, već je isto preneseno na B., koji tereti i dalje tuženika i to sada za iznos od 1.300.000,00 do 1.400.000,00 kuna. Navodi da je M. T. predao nekretninu u D. S. koju je kupio od M. M., a oni su tu nekretninu prodali za 20.000 EUR, jer su morali jamcima nadoknaditi njihova potraživanja. Radovi koji su trebali biti izvedeni za iznos od 5.000,00 Eura i to radovi na prilazu, struji, nekretnine u D. S. nisu izvršeni. Koliko se sjeća zakopane su samo za prilaz dvije betonske cijevi.

Tuženik M. S. navodi u svom iskazu kako je imao dug prema Z. b. d.d. i kako je imao tri nekretnine za prodaju, čak je najprije pregovarao oko prodaje sa svjedokom M. M. Predmetna kuća bila je predmet ovršnog postupka i u ovršnom postupku on je kuću izgubio. Navodi kako je M. T. inzistirao da kupi predmetnu kuću. Sjeća se da je ovršnom postupku njegov prijatelj želio licitirati za 600.000,00 kuna, ali je banka podigla na 650.000,00 kuna tijekom licitacije i izlicitirana je kuća. Tuženik navodi kako ga

banka nije dirala, niti tražila njegovo iseljenje i na ranije 4 licitacije nikada se nitko nije javio. Bio je dogovor između njega i M. T. da će podmiriti u potpunosti kredit kod Z. b., te da će tuženik za razliku dobiti obeštećenje od 30.000,00 EUR. Navodi kako mu je kasnije T. rekao za kredit da ga nije briga , a tuženik mu je rekao da će se iseliti kad se namiri Z. b. Tuženik navodi da je kuća, dakle, prodana u ovršnom postupku, ali novaca nema, niti mu je poznato za koliko je uopće kuća prodana i koliko je tom prodajom namiren dug prema banci, jer ga još uvijek Z. , odnosno sada B., terete za 1.400.000,00 kuna.

Navodi kako je dogovor bio da M. T. ode u banku i zatvori kredit, da bi mu on kasnije rekao da on nema ništa s tim. Navodi da je na ime obeštećenja od 30.000 EUR svjedok M. T. kupio nekretninu od M. M. i predao tuženikovoj snahi jer je M. kad je dobio novac pitao što će s tim i tuženik je tada rekao da se nekretnina može prenijeti na snahu, ali su zvali M. T. i pitali ga da li pristaje na to, da li je to u redu. Radilo se o cijeni od 25.000 EUR, a 5.000 EUR je M. T. trebao odraditi u vidu radova na nekretnini u D. S.. Nadalje, na poseban upit punomoćnika tužitelja je li tražio da M.

T. odradi radove, tuženik navodi da su bili dogovoreni radovi na struji i neki građevinski radovi do ukupnog iznosa od 5.000,00 EUR i to 2012. godine. Navodi da je M. T. odredio jedan dan, nudio je 1.000 EUR za struju na što nije pristao, jer je bio dogovor da on uvede struju, a ne da tuženiku da novce i navezao je asfalt koji nije tuženik tražio. Navodi kako od M. T. nije tražio naknadu za neizvedene radove. Nadalje, tuženik na poseban upit punomoćnika tužitelja navodi da je u vrijeme dražbe u ovršnom postupku dug prema banci bio 650.000,00 kuna i to je bila cijena za koju je banka kupila kuću u ovršnom postupku, prenijela kuću na sebe, od tuženika nisu tražili iseljenje i on osobno, osim saznanja da je banka upisana u zemljišnim knjigama nema nikakve obavijesti što se dalje događalo.

Nadalje, na poseban upit punomoćnika tužitelja tuženik navodi kako se ne može znati tržišna vrijednost kuće, bila je procjena za potrebe banke u visini od 900.000,00 kuna, tako da je tužitelj platio kuću ispod te cijene. Nadalje, navodi kako nije sudskim putem tražio da se ispuni bilo kakav uvjet iz dogovora između njega i M. T.. Tuženik na poseban upit punomoćnika tuženika navodi kako bi izašao iz nekretnine da je bio poštovan dogovor.

Valja napomenuti kako je tužitelj odustao od izvođenja dokaza saslušanjem kao stranke direktora tužitelja, pa navedeni dokaz sud nije izvodio.

Ocjenjujući dokaze izvedene saslušanjem tuženika i navedenih svjedoka sud je iste prihvatio, kao objektivne i životno logične, u onim dijelovima u kojima ih potvrđuju ostali izvedeni dokazi, imajući pri tome u vidu srodstva i međusobne odnose između pojedinih svjedoka i stranaka, kao i njihovu (ne)zainteresiranost za ishod ovog postupka, te činjenice utvrđene čitanjem priložene dokumentacije.

Prema mišljenju ovog suda podatak o stanju duga tuženika prema Z. b. d.d. prema kreditu broj ... nije odlučan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer među strankama nije sporno da potraživanje po predmetnom kreditu nije namireno u cijelosti, pa sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se pribavi takav podatak, tim više što spisu i prileži obavijest Z. b. d.d. (list 25 spisa) od 30.ožujka 2017. kojom se obavještava tuženik da potraživanje B. iznosi na dan 28.2.2017.godine 1.385.502,16 kuna.

Stoga je slijedom dosad navedenog utvrđeno :

- da je kčbr. k.o.S. K., upisana u zemljišnim knjigama, kao vlasništvo tužitelja trgovačkog društva „G. d.o.o.“,

- da je u posjedu predmetne nekretnine kčbr. k.o.S. K. tuženik M. S.,

- da je upis prava vlasništva tužitelja proveden na temelju ugovora o kupoprodaji od 21.travnja 2011. (list 6-9 spisa) i potvrde Z. b. d.d. od 11.svibnja 2011. (list 10 spisa),

- da tuženik niti ne tvrdi da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo, niti ne osporava da je predmetnu nekretninu tužitelj kupio od Z. b. d.d. koja je vlasništvo iste stekla u ovršnom postupku.

Temeljem odredbe članka 161.stavak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine „ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15; dalje skraćeno: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, a temeljem odredbe članka 162.stavak 1. ZV da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

U ovom konkretnom slučaju tuženik niti ne tvrdi da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo, iako je u posjedu iste, niti ne osporava činjenicu da je upravo tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, već ističe prigovor da je predaja u posjed odgođena dok tužitelj ne ispuni svoju obvezu iz usmenog dogovora između M. T. i tuženika da će u cijelosti podmiriti potraživanje koje Z. . d.d. ima prema tuženiku.

Temeljem odredbe članka 163.stavak 1. ZV posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

Na temelju provedenog dokaznog postupka , prema mišljenju ovog suda, tuženik nije dokazao da je upravo s tužiteljem trgovačkom društvom G.d.o.o. sklopio ugovor kojim bi se upravo tužitelj G. d.o.o. obvezao u svoje ime podmiriti potraživanje koje Z. b. d.d. ima prema tuženiku temeljem kredita broj ... u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora za predmetnu nekretninu dana 21.travnja 2011.

Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka, osobito M. M., čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i neposredno uvjerljiv, razvidno je kako su i on osobno i svjedok M. T. željeli pomoći tuženiku u rješavanju njegovih financijskih problema, međutim, svi svjedoci saslušani u ovom postupku, pa i sam tuženik, niti ne navode u svojim iskazima da je svjedok M. T. nastupao u ime i za račun tužitelja u tim pregovorima s tuženikom, već su suglasni u tome da je M. T. trebao kupiti predmetnu nekretninu od Z. b. d.d. i tuženiku dati naknadu u iznosu od 30.000,00 EUR, odnosno nekretninu u D. S. kčbr.... oranica D. sa 722 m2 upisana u zk.ul. broj k.o.D. S. II (izvadak iz zemljišne knjige na listu 15-16 spisa) i izvršiti radove, pa je saslušanjem tuženika i svjedoka utvrđeno da je predmetnu nekretninu snaha tuženika N. S. prodala, te da je M. T. izvršio neke radove u vidu asfaltiranja i uređenja okoliša na toj nekretnini u D. S..

Kako tuženik nije predočio sudu pravomoćnu sudsku odluku kojom bi se utvrdilo postojanje obveze i naložilo upravo tužitelju da ispuni svoju obvezu prema tuženiku u vidu podmirenja potraživanja Z. b. d.d. prema tuženiku, prema mišljenju ovog suda, tuženik nema pravo na odgodu predaje u posjed predmetne nekretnine do podmirenja potraživanja Z. b. d.d. prema tuženiku.

Slijedom iznijetih razloga presuđeno je kao u izreci ove presude pod točkom I/.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st.1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku «Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 , 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 ; dalje skraćeno: ZPP) i tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; dalje skraćeno: OT) , za zastupanje na ročištu 14.11.2018., 13.6.2019., 5.11.2019. za svaku radnju po 100 bodova (Tbr.9.1.OT), za zastupanje na ročištu 26.2.2019. 50 bodova (Tbr.9.2.OT), što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kuna iznosi 4.500,00 kuna, čemu valja pribrojiti pripadajući PDV 25% na odvjetničke usluge u iznosu od 1.125,00 kuna, kao i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu , za svako po 400,00 kuna.

Ukupno je ,dakle, priznat trošak tužitelja u iznosu od 6.425,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05,41/08 i 78/15) i presuđeno je kao u izreci ove presude pod točkom II/.

U Svetom Ivanu Zelini , 11.prosinca 2019.

S u d a c :

VESNA VALETIĆ v.r..

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila k ročištu radi objave i uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište za objavu i uručenje presude održano.

Stranci koja nije pristupila k ročištu radi objave i uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište za objavu i uručenje presude održano.

Stranci koja nije pristupila k ročištu radi objave i uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude rok za žalbu teče od dana primitka prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovog suda u 3 primjerka.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja

Pun. tuženika

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik