Gž-1336/2020-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1336/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u pravnoj stvari tužiteljice I. R. P. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika K. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. J., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. listopada 2019. pod poslovnim brojem P-390/19, 5. listopada 2020.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. listopada 2019. pod poslovnim brojem P-390/19.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa od 50.000,00 kuna s pripadajućim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

Ujedno je odlukom o troškovima postupka obvezao tužiteljicu nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.625,00 kuna s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate.

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužiteljica osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP – "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19), s prijedlogom da se presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Predmet postupka između stranaka jest tužiteljičin zahtjev za isplatu iznosa od 50.000,00 kuna s kamatom od utuženja do isplate.

Kao činjenično pravnu osnovu svog zahtjeva tužiteljica je istaknula kako je s T. K. zaključila usmeni ugovor o zajmu, te je istoj na ime pozajmice uplatila ukupan iznos od 50.000,00 kuna, a koji iznos T. K. nije vratila.

T. K. bila je prvobitno tužena, te je nakon njene smrti postupak prekinut, te potom nastavljen s obzirom da je tuženik K. K. univerzalni sukcesor. Prvostupanjski sud izveo je sve dokaze koje su stranke predložile.

Prvostupanjski sud zaključio je kako bi u vrijeme navodnog zajma T. K. bila osoba stara 89 godina, te da je nelogično da bi T. K. bila zajmoprimac prema ugovoru i to upravo za iznos od 50.000,00 kuna.

Nadalje je prvostupanjski sud zaključio kako nema niti dokaza da bi tužiteljica uopće imala iznos od 50.000,00 kuna kojeg bi mogla pozajmiti T. K., s obzirom da bi u periodu kada bi navodno bio pozajmljen iznos od 50.000,00 kuna, za period od rujna do studenog 2013. tužiteljica radila kao liječnica uz plaću od otprilike 12.000,00 kuna te nije imela u vlasništvu nekretnina niti vrjednijih pokretnina, živjela je s majkom i očuhom u njihovu stanu sa svojim djetetom, a od pok. Ž. K. je tužiteljica tijekom 2006. dobila na dar iznos od 700.000,00 kuna, ali tužiteljica potražuje od trećih osoba na ime navodnih zajmova ukupan iznos od 6.895.422,10 kuna, a u svim tim parnicama tuženici tvrde da je upravo tužiteljica bila ta koja je od njih tražila i primila pozajmice a ne obrnuto.

Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije tuženikovoj pravnoj prednici T. K. dala zajam od 50.000,00 kuna tijekom rujna i studenog 2013., te da stoga nema mjesta primjeni odredbe članka 499., 504. i 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO – "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), pa je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

Suprotno od tužiteljičinih žalbenih navoda nema govora da bi prvostupanjska presuda bila opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi pomogla ispitati, te da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi nejasni i proturječni te odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa da je prvostupanjski sud počinio povredu propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

Suprotno prvostupanjski sud je iznio iscrpne razloge, raspravio sve odlučne činjenice i iznio činjenični zaključak koji je ovom sudu u cijelosti prihvatljiv. Okolnost što nije saslušana tuženica ne predstavlja nikakvu povredu postupka, time da je posebno za ukazati tužiteljici s obzirom na njen žalbeni navod kako iz stanja spisa proizlazi da je sud predvidio saslušati tuženu prvo na ročištu 06. veljače 2017., a zatim na ročištu 1. ožujka 2017. i to u Domu za starije i nemoćne osobe, a to ročište nije mogao održati zbog psihofizičkog stanja tuženikove prednice, tada tužene T. K., koja je vrlo brzo i preminula 23. ožujka 2017., u dobi od 93. godine (list spisa 235).

Stoga prvostupanjski sud nije počinio niti povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju povredu u žalbi opisno ukazuje tužiteljica.

Prvostupanjski sud nije počinio nikakvu relativnu bitnu povredu postupka, u smislu odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a, a ovo primjenjujući odredbu članka 8. ZPP-a, jer je zaista prvostupanjski sud iscrpno naveo zašto i na koji način ocjenjuje dokaze izvedene u ovom postupku.

Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te je odluka o troškovima postupka valjana u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, time da sud nije počinio nikakve povrede postupka, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti tužiteljičinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 5. listopada 2020.

Sudac:

Miho Mratović, v. r.