Gž Ovr-275/2019-2 · Županijski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-275/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. o. d. d. (OIB: ...) sa sjedištem u Z., zastupanoga po punomoćniku B. L. odvjetniku iz Z., protiv ovršenika V. U. (OIB: ...) iz K., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr-1828/2015 od 24. rujna 2018. Općinskog suda u Splitu, 10. svibnja 2019.,

r i j e š i o j e :

Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-1828/2015 od 24. rujna 2018.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvoga stupnja određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika po prijedlogu ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Imotskom poslovni broj: P-528/2008 od 6. srpnja 2009. radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 15.916,93 kune zajedno sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2006. do isplate te radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.046,50 kuna sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2010. do isplate, kao i radi naplate aktualnih troškova koje je prvostupanjski sud odredio u iznosu od 312,50 kuna.

Pravodobnom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija ovršenik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga navodeći prije svega kako nema nikakvih nepodmirenih potraživanja prema ovrhovoditelju jer je ovrhovoditelju svom vjerovniku tadašnjoj S. b. d. d. podmirio cjelokupni dug prije desetak godina pa ukoliko ovrhovoditelj tvrdi da taj dug još uvijek postoji trebao je dostaviti sudu ovjereni izvod iz poslovnih knjiga u kojemu je evidentiran predmetni dug i koja je njegova visina. Ističe i kako iz ovrhovoditeljevih tvrdnji proizlazi da ga ovršenikov dužnik nije obavijestio o nemogućnosti provedbe ovrhe na plaći pa ako je to tako smatra da ovrhovoditelj nije dokazao niti dostavio dokaz o nemogućnosti provedbe ovrhe pa je već i iz tog razloga sud trebao odbiti prijedlog. Na kraju navodi kako je provjerom u sudskom registru utvrdio da ne postoji pravna osoba navedena kao ovrhovoditelj a ni punomoć nije potpisana od osobe ovlaštene za zastupanje društva C. o. d. d. koje je upisano u sudskom registru. Predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja odbijanjem prijedloga za ovrhu.

Ovrhovoditelj je dostavio podnesak u kojemu se očituje na navode iz žalbe osporavajući te navode i predlažući odbijanje žalbe kao neosnovane. Što se tiče prigovora o nepostojanju njegove filijale navedene u prijedlogu ističe kako je uslijed statusne promjene brisana iz sudskog registra nakon podnošenja prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski je sud sada pobijanim rješenjem odredio ovrhu na ovršenikovim novčanim sredstvima postupajući po ovrhovoditeljevu prijedlogu za promjenu sredstva i predmeta ovrhe od 28. svibnja 2014. a radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 15.916,93 kune zajedno sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2006. do isplate kako je ovrha bila određena i prijašnjim rješenjem o ovrsi prvostupanjskoga suda poslovni broj: Ovr-143/2010 (tada Stalne službe u Imotskom) na ovršenikovoj plaći a na temelju pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskoga suda poslovni broj: P-528/2008 od 6. srpnja 2009.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje u tekstu: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. ZPP sve u vezi sa člankom 19. stavkom 1. Ovršnog zakona – "Narodne novine" broj: 57/96, 29/99 i 42/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje u tekstu: OZ/96), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito pa ovršenikova žalba slijedom toga neosnovana.

Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba ovršnoga postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni drugih žalbenih razloga jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

U konkretnom je slučaju rješenjem o ovrsi od 26. siječnja 2010. određena ovrha protiv ovršenika na njegovoj plaći koju prima kod poslodavca L. n. d. o. o. K. kojemu je to rješenje, kada je postalo pravomoćno (5. ožujka 2010. – ovršenik se nije žalio), dostavljeno 10. ožujka 2010. (dostavnica uz list 2 spisa).

Kako je rješenjem o ovrsi naloženo ovršenikovu poslodavcu da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja (članak 173. stavak 1. OZ/96), proizlazi kako nije bilo nikakvih zapreka za isplatu (nije bilo potrebno donošenje posebnog rješenja o prijenosu).

Ovršenikov poslodavac međutim očito nije izvršio nikakvu isplatu ovrhovoditelju a upitno je i je li poštovao zabranu da ovršeniku isplati zaplijenjeni dio plaće (ovršenik u žalbi i ne tvrdi da mu je uskraćen bilo koji iznos plaće koja bi mu okolnost morala biti poznata).

Zato se ne može prihvatiti ni ovršenikov žalbeni navod o mogućnosti da se ovrha i dalje provodi ili da je dovršena.

Uzimajući stoga u obzir okolnost da je ovršenikov poslodavac (čiji je zastupnik M. U., dakle osoba po prezimenu kao i ovršenik) primio pravomoćno rješenje o ovrsi još 10. ožujka 2010. a ni do danas praktički nije izvršio nikakvu isplatu ovrhovoditelju, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je ovrhovoditelj dokazao nemogućnost provedbe ovrhe na plaći i da su zato ispunjene pretpostavke za promjenu sredstva i predmeta ovrhe sukladno odredbi članka 5. stavka 3. OZ/96.

Neosnovan je i žalbeni razlog koji se odnosi na tvrdnju da je ovršenik platio dug još svom izvornom vjerovniku S. b. d. d. prije desetak godina, jer je to mogao isticati samo u postupku koji je prethodio donošenju ovršne isprave (pravomoćne i ovršne presude zbog izostanka Općinskog suda u Imotskom poslovni broj: P-528/2008 od 6. srpnja 2009.).

Nije problematična ni aktivna legitimacija jer je u vrijeme podnošenja prijedloga postojala naznačena filijala koja je brisana iz sudskog registra 13. svibnja 2015. pa je kao ovrhovoditelj sada naznačeno samo društvo C. o. d. d. Z.

Što se pak tiče žalbenog prigovora da ovrhovoditelja kao pravnu osobu nije zastupala ovlaštena osoba, treba napomenuti kako žalbu iz tog razloga može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, dakle u ovom slučaju ovrhovoditelj a ne ovršenik (članak 354. stavak 3. ZPP).

Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito pa je slijedom toga valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi to rješenje te time, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi sa člancima 381. i 368. stavkom 1. ZPP sve u vezi sa člankom 19. stavkom 1. OZ/96, odlučiti kao u izreci.

U Puli – Pola 10. svibnja 2019.

Sudac

Marija Sošić, v.r.