Revr-111/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-111/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari B. B. iz S. B., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika S. drvna industrija, proizvodnja, trgovina, izvoz-uvoz d.o.o. S. B., zastupanog po punomoćnici A. M., dipl. pravnici, radi činidbe i isplate, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 14. studenog 2002. godine, br. Gž-561/02- 2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. ožujka 2002. godine, br. P-175/01-18, u sjednici održanoj dana 9. prosinca 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice kao nedopuštena se odbacuje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke tužiteljica je odbijena s tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove koje je obavljala kod tuženika prije osnivanja TDS S. t. p. sukladno tužiteljičinoj stručnoj spremi, te da mu se naloži da tužiteljici na ime naknade za neisplaćene plaće isplati iznos od 11.000,00 kn i to sa zakonskom zateznom kamatom od 18% godišnje na mjesečne iznose od po 2.200,00 kn počam od svakog 15-og u mjesecu, pa do isplate, kao što je odbijena i sa zahtjevom za naknadu joj parničnog troška.

U toč. II. izreke naloženo je tužiteljici platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 600,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predložila je da se revizija prihvati, a nižestupanjske presude preinače odnosno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik se ovoj usprotivio, smatrajući ju neosnovanom, pa je predložio da se revizija prvenstveno odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana.

Nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija je nedopuštena.

U konkretnom slučaju, a gledajući cjelokupnu činjeničnu osnovu spora ovaj sud utvrđuje da se prema svojoj pravnoj prirodi radi o imovinskopravnom sporu, pa da je za ocjenu dopuštenosti revizije odlučna vrijednost predmeta spora prema odredbi iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP). Slijedom toga ne radi se o sporu iz radnog odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa za koji je prema odredbi iz čl. 382. st. 3. toč. 2. ZPP, revizija uvijek dopuštena.

U konkretnom slučaju tužiteljica je prema istom tuženiku istaknula dva tužbena zahtjeva u jednoj tužbi, pa je u tužbi i označila za oba zahtjeva vrijednost predmeta spora sa iznosom od 11.000,00 kn koliko iznosi i njezino traženje sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu na isplatu.

Cijeneći tako označenu vrijednost predmeta spora, a sukladno odredbi iz čl. 382. st. 2. ZPP gdje je propisano da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn, ovaj Vrhovni sud zaključuje da u konkretnom slučaju revizija tužiteljice nije dopuštena.

Valjalo je reviziju kao nedopuštenu odbaciti i tako odlučiti kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu iz čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 9. prosinca 2003.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.