Croatian Supreme Court awards compensation for unreasonable delay in civil proceedings despite partial applicant fault.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia awarded 14,000 kn to the applicant for a violation of the right to a trial within a reasonable time. Although the applicant contributed to delays by failing to submit evidence promptly and introducing new facts late, the court found the nine-year duration was primarily caused by the inefficiency of the lower courts. Consequently, the court ruled that the constitutional right to a timely trial was infringed and ordered the state to pay compensation.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava: Even if a party contributes to procedural delays through late submissions or lack of diligence, a court may still find a violation of the right to a trial within a reasonable time if the overall duration is excessive and primarily attributable to judicial inefficiency.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 423/07-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja A. I. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. T., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 29. lipnja 2007., dana 30. siječnja 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju A. I. u iznosu 14.000,00 kn (četrnaesttisućakuna).
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 29. lipnja 2007. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, na temelju odredbe čl. 27. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', br. 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka, koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž-118/08.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljenog preslika spisa Općinskog suda u Zagrebu prvotnog posl. br. P-8210/99, zatim posl. br. P-1219/05, očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. listopada 2008. i telefonske provjere kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 – pročišćeni tekst i 55/01 – ispravak – dalje: Ustav):
- predmetni postupak pokrenut je 2. lipnja 1999. podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu pod posl. br. P-8210/99, tužitelja A. I. (predlagatelj u ovom postupku), protiv tuženika I. S., poljoprivredna zadruga, Z., II. Š.-k. s. S.' poljoprivredne zadruge, Z. i III. Republike Hrvatske, radi isplate;
- podneskom od 13. srpnja 2000. tužitelj je požurio postupanje suda;
- podneskom od 8. veljače 2001. III-tuženica je podnijela odgovor na tužbu;
- podneskom od 13. ožujka 2001. tužitelj se očitovao na III-tuženičin odgovor na tužbu, predložio razdvajanje postupka i požurio postupanje suda;
- na ročištu 8. svibnja 2001. tužitelj je dao izjavu o imovnom stanju te je isti oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, a sud je rješenjem razdvojio postupak u odnosu na I. i II- tuženika za koje će se formirati novi sudski spis, dok će se u odnosu na III-tuženicu voditi poseban postupak u nastavku;
- na ročištu 5. svibnja 2003. tužitelj je predao obrazloženi podnesak, kojim se očitovao na dotadašnji tijek postupka, iznio nove činjenice i predložio nove dokaze te priložio novu ispravu na koju se pozvao, glede kojega podneska je tuženici Republici Hrvatskoj dodijeljen rok od 30 dana za očitovanje;
- podneskom od 16. svibnja 2003. tuženica Republika Hrvatska se očitovala na tužiteljev podnesak od 5. svibnja 2003.;
- na ročištu 8. srpnja 2003. raspravljalo se o predmetu spora te je glavna rasprava zaključena;
- protiv presude Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-8210/99 od 8. srpnja 2003., kojom je odbijen tužbeni zahtjev, tužitelj je 18. rujna 2003. podnio žalbu;
- spis je popratnim izvješćem od 17. listopada 2003. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem posl. br. Gž-3569/03-2 od 14. prosinca 2004. ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-8210/99 od 8. srpnja 2003. i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje;
- podneskom od 16. veljače 2005. tužitelj je požurio postupanje suda;
- podneskom od 28. lipnja 2005. tuženica se očitovala na dotadašnji tijek postupka i priložila isprave na koje se pozvala;
- na ročištu 16. studenoga 2005. tužitelj je predao podnesak kojim se očitovao na tuženičin podnesak od 28. lipnja 2005., raspravljalo se o predmetu spora te je tuženiku dodijeljen rok od 15 dana za očitovanje na tužiteljev podnesak od 16. studenoga 2005.;
- rješenjem od 21. veljače 2006. sud je pozvao tuženicu na postupanje sukladno raspravnom rješenju od 16. studenoga 2005., čemu je tuženica udovoljila podneskom od 7. ožujka 2006.;
- podneskom od 21. svibnja 2007. tuženica je istakla da nema daljnjih dokaznih prijedloga i predložila zaključenje glavne rasprave;
- na ročištu 5. lipnja 2007. raspravljalo se o predmetu spora te je glavna rasprava zaključena i presuda objavljena na ročištu 11. lipnja 2007.;
- protiv presude Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-1219/05-24 od 11. lipnja 2007., kojom je odbijen tužbeni zahtjev, žalbe su podnijeli tužitelj (29. lipnja 2007.) i tuženica (2. srpnja 2007.);
- spis je popratnim izvješćem od 2. siječnja 2008. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je presudom i rješenjem posl. br. Gž-118/08-2 od 22. siječnja 2008. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu te prihvatio kao osnovanu žalbu tuženice i preinačio presudu u pobijanom dijelu (odluka o troškovima) na način da je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka, dok je prijepis navedene drugostupanjske odluke predlagatelj primio po punomoćniku 26. lipnja 2008.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom predlagateljevog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.
Stoga, pravno relevantno razdoblje u konkretnom slučaju počelo je 2. lipnja 1999., kada je predlagatelj podnio tužbu, ali traje do 26. lipnja 2008., kada je predlagatelj primio navedenu drugostupanjsku odluku, što ukupno iznosi 9 godina i 24 dana.
Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prvenstveno neažurnog i neučinkovitog postupanja Općinskog suda u Zagrebu. Zamjećuju se tri razdoblja neaktivnosti i to prvo od podnošenja tužbe 2. lipnja 1999. do prvog ročišta 8. svibnja 2001. (neaktivnost od gotovo 2 godine), nastavno razdoblje neaktivnosti od 2 godine do idućeg ročišta 5. svibnja 2003. i zatim treće razdoblje od ročišta 16. studenoga 2005. do ročišta 5. lipnja 2007. (neaktivnost od gotovo 1 godine i 7 mjeseci). Valja istaknuti da niti u razdobljima kada je sud prvog stupnja postupao ažurno, isto postupanje nije bilo dovoljno učinkovito jer je održao 6 ročišta, slijedom čega proizlazi da se sud nije u dovoljnoj mjeri povodio načelima koncentracije glavne rasprave, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka, u smislu čl. 311. st. 2. ZPP, koja, ako ih se sud pridržava, zadovoljavaju kriterije učinkovitog suđenja u razumnom roku. Neučinkovitost suda prvog stupnja ogleda se i u činjenici da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl. br. Gž-3569/03- 2 od 14. prosinca 2004. ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-8210/99 od 8. srpnja 2003. i predmet vratio sudu na ponovno suđenje i to zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Međutim, valja istaknuti da je predlagatelj svojim radnjama u postupku, odnosno propustima donekle pridonio duljini trajanja postupka. To stoga što predlagatelj nije odmah u tužbi naveo sve odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, niti je odmah predložio sve dokaze kojima bi se utvrdile te činjenice, odnosno jer nije uz tužbu dostavio sve relevantne isprave kojima bi dokazao svoje navode (čl. 186. st. 1. ZPP), niti se je odmah izjasnio o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, odnosno nije ažurno stavio sve dokazne prijedloge i iznio sve činjenice kojima obrazlaže svoje prijedloge i pobija prijedloge protivnika, već je isto predlagatelj činio naknadno i u više navrata. Tako je primjerice predlagatelj na ročištu 5. svibnja 2003. podneskom iznio nove činjenice i predložio nove dokaze te priložio novu ispravu. Slijedom navedenog, proizlazi zaključak da predlagatelj, kao tužitelj u predmetnoj parnici, svojim držanjem nije u dovoljnoj mjeri pokazao nastojanje da se predmetni postupak provede bez odugovlačenja i u razumnom roku.
Po ocjeni ovog suda predmetni postupak je u manjoj mjeri složen, s obzirom da su prvotno u postupku sudjelovala 3 tuženika (I. S., poljoprivredna zadruga, Z., II. Š.-k. s. S. poljoprivredne zadruge, Z. i III. Republika Hrvatska), ali je postupak razdvojen i nastavljen samo u odnosu na III. tuženicu, te budući da su tijekom postupka ponuđene mnogobrojne isprave za dokaz navoda stranaka.
Međutim, navedeni doprinos predlagatelja i manja složenost postupka ne opravdavaju duljinu postupka u devetogodišnjem trajanju, koje je posljedica, u pretežitom dijelu, neučinkovitog i neažurnog postupanja sudova, pa stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.
Visinu primjerene novčane naknade, koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene đenje u razumnom roku, u iznosu 14.000,00 kn, ovaj sud povrede ustavnog prava na su
odmjerio je imajući na umu sve obrazložene okolnosti, a osobito navedeni doprinos predlagatelja, manju složenost postupka te činjenicu da je predmetni parnični postupak pravomoćno završen tako da je odbijen tužbeni zahtjev predlagatelja, te s obzirom na gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 30. siječnja 2009.
Sudac:
Aleksandar Peruzović, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.