Revr-832/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 832/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz K., OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici L. J. P. i I. M., odvjetnici u K., protiv tuženika H. d.d. Z., OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i j.t.d. Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2426/15-2 od 9. veljače 2016., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-999/15-12 od 29. listopada 2015., u sjednici održanoj 24. listopada 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova revizijskog postupka.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu stavka I. izreke kojim je utvrđeno da je nedopuštena odluka o otkazu Ugovora o pravima i obvezama broj Pu-461/12 sklopljenog 3. kolovoza 2012., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad, radno mjesto i poslove koje odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanjima, iskustvu i sposobnostima te složenosti poslova koje je obavljao na temelju Ugovora o pravima i obvezama broj Pu-461/2012 od 3. kolovoza 2012. i naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29. listopada 2015. do isplate.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava osnovanost revizije te traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Suprotno revizijskim navodima tuženika ni u postupku pred prvostupanjskim, niti u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, ni prvostupanjska, niti drugostupanjska presuda nemaju nedostataka zbog koji se ne bi mogle ispitati, izreke tih presuda su razumljive i nisu proturječne jasno i potpuno navedenim razlozima o odlučnim činjenicama sadržanim u obrazloženju presuda.

Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnosti zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, osporavajući ocjenu provedenih dokaza i zaključke nižestupanjskih sudova dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj naravi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Predmet spora revizijskog postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika broj 7-10.1/2015 od 19. veljače 2015. o otkazu ugovora o pravima i obvezama broj Pu-461/12 od 3. kolovoza 2012. te posljedično tome zahtjev za vraćanje na rad.

U konkretnom slučaju nije sporno: da je 3. kolovoza 2012. sklopljen Ugovor o pravima i obvezama broj PU-461/2012 kojim je utvrđeno da se tužitelj nalazi u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme; da je tužitelj Odlukom predsjednika Uprave tuženika imenovan direktorom Sektora za internu reviziju i upravljanje rizicima za razdoblje od 1. rujna 2012. do 31. kolovoza 2016.; da je Uprava tuženika 19. veljače 2015. donijela Odluku kojom je opozvala tužitelja s radnog mjesta direktora Sektora za internu reviziju i upravljanje rizicima u H. d.d. zbog neprihvaćanja izvješća o poslovanju i zbog iskazanog nepovjerenja i otkazala Ugovor o pravima i obvezama broj PU-461/2012; da se tuženik prije donošenja odluke vezano za radnopravni status tužitelja nije savjetovao s radničkim vijećem.

Sporno je i u revizijskom stupnju postupka ulazi li tužitelj u krug osoba iz odredbe čl. 4. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZR), a time i primjenjuju li se na tužitelja odredbe toga Zakona na predmetni prestanak ugovora o radu.

Prema odredbi čl. 4. st. 3. ZR fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Prema odredbi čl. 4. st. 4. ZR na osobu iz stavka 3. toga članka ne primjenjuju se odredbe toga Zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.

Prema ocjeni revizijskog suda pravilno su ocijenili nižestupanjski sudovi da tuženik nije dokazao da tužitelj ulazi u krug osoba koje ima na umu odredba čl. 4. st. 3. ZR, a na koje se ne bi primjenjivale odredbe ZR o prestanku ugovora o radu, konkretno o otkazu ugovora o radu kako je to propisano odredbom čl. 4. st. 4. ZR. Tužitelj, naime, kao direktor sektora za internu reviziju i upravljanje rizicima tuženika nije član uprave društva iz odredbi čl. 239. do 242. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13 i 110/15, dalje: ZTD), niti izvršni direktor iz odredbi čl. 272.l ZTD, a niti je tuženik dokazao da bi prema nekom posebnom propisu tužitelj bio ovlašten voditi poslove tuženika. Budući da je tužitelj prema sadržaju Ugovora o pravima i obvezama od 3. kolovoza 2012. imao s tuženikom sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme (čl. 3. Ugovora) pravilno su ocijenili nižestupanjski sudovi kako je tuženik prije otkazivanja takvog ugovora morao postupiti u skladu s odredbama ZR. Riječ je, naime, o dijelu ugovora u kojem je reguliran radnopravni status tužitelja. Kako se tuženik prije otkazivanja tužiteljevog ugovora o radu nije, u skladu s odredbom čl. 150. st. 1. ZR, savjetovao s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, pravilno su zaključili nižestupanjski sudovi da je donesena odluka o otkazu nezakonita (čl. 150. st. 12. ZR). Pritom je, također, pravilno navedeno kako odluka o otkazu mora sadržavati valjano obrazloženje (čl. 120. ZR), a što je u konkretnom slučaju izostalo.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Trebalo je, stoga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. st.

1. i odredbe čl. 155. st. 1. ZPP budući da trošak odgovora na reviziju nije bio potreban za vođenje predmetne parnice.

Zagreb, 24. listopada 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.