Croatian Supreme Court partially allows appeal, reducing sentence for drug trafficking while upholding facts.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a first-instance conviction for drug trafficking. The defendant argued that the court erred in fact-finding and sentencing by relying on an initial confession rather than a later defense change. The court rejected the factual claim as unsupported but found the original sentence too harsh, reducing the total term from four months and fifteen days to four months while maintaining the conviction's core elements.
Legislator headnote
AI generatedČl. 379. st. 1. toč. 11. ZKP; Čl. 382. ZKP; Čl. 390. st. 1. ZKP: The appellate court may reduce a criminal sentence if the first-instance judgment is overly severe, provided the factual findings regarding the crime remain correct and the new penalty adequately serves the purposes of punishment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 1147/03-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. A., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Virovitici od 29. rujna 2003. godine, broj K-48/03, u sjednici održanoj 20. rujna 2006. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Nade Kolak Parfenjuk,
p r e s u d i o j e :
I. Djelomično se prihvaća žalba opt. D. A. a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te se izriče da je optuženik djelom pod toč. 1. opisanim u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („ Narodne novine“ br.129/00), pa se za to kazneno djelo na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 57. st. 2. toč.b. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca,dok se prihvaća kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ iz toč. 2 pobijane presude, te se optuženik D. A. uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč.c. KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca,u koju mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 13. ožujka 2003. godine do 14. ožujka 2003. godine.
II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba opt. D. A. i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
I Kž 1147/03-3
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Virovitici od 29. rujna 2003. godine, broj K-48/03, oglašen je krivim opt. D. A. pod toč. 1. presude, zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, te je na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 2. toč.b. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a pod toč. 2. presude zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ, temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b. KZ, utvrđena kazna zatvora od 20 (dvadeset) dana, pa je temeljem čl. 60. st. 2. toč.c KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca i 15 (petnaest) dana, u koju kaznu mu se temeljem čl. 63. st. 1. ZKP uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 13. ožujka 2003. godine do 14. ožujka 2003. godine.
Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 243,00 kuna te platiti sudu paušalni iznos od 700,00 kuna.
Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju J. B., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju koje je sastavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP od 26. siječnja 2004. godine, broj KŽ-DO-79/04, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba je djelomično osnovana.
Naime, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud pogrešno pravno označio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ pod toč. 1. izreke pobijane presude, s obzirom na stupanje na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine broj 129/00) kojim je u čl. 25. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ izmijenjena zapriječena kazna i ona je sada od jedne godine do dvanaest godina zatvora, pa je djelo trebalo kvalificirati po tom blažem zakonu kao u izreci ove presude.
Isto tako, uočena je i povreda zakona u korist optuženika u izricanju kazne u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude iz čl. 173. st. 5. KZ, za koje kazneno djelo je optuženiku utvrđena kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana, što je protivno propisu čl. 53. st. 1. KZ , prema kojem kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana. S obzirom da državni odvjetnik nije uložio žalbu, ovu povredu nije bilo moguće sanirati, pa je stoga navedena kazna prihvaćena kao utvrđena i u ovoj presudi.
Međutim, prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora, u trajanju od 4 (četiri) mjeseca i 20 (dvadeset) dana, prvostupanjski sud povrijedio je zakon na štetu optuženika, s obzirom na odredbu čl. 53. st. 7. KZ prema kojoj se kazna zatvora preko tri mjeseca ne može izricati na pune dane pa niti u slučaju kada se kazna izriče primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela
I Kž 1147/03-3
iz čl. 60. KZ tako da neće doći do primjene načela asperacije, nego načela apsorpcije. Stoga je djelomično prihvaćena žalba optuženika u tom dijelu.
Osim navedenih povreda koje je ovaj sud utvrdio ispitujući pobijanu presudu po žalbi optuženika i po službenoj dužnosti drugih povreda kaznenog zakona nije bilo. Optuženik se uvodno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a obrazlaže da se ista sastoji u proturječnosti između izvedenih dokaza i zaključivanja suda o bitnim činjenicama, pa je drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao u smislu čl. 379. st. 1. toč. 11. ZKP i nije našao da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, a niti neka od povreda na koju se žalitelj poziva.
Naime, ovaj sud nije našao da bi postojala proturječnost u razlozima presude, jer je sud jasno i uvjerljivo iznio razloge o odlučnim činjenicama kao i o onima kojima se rukovodio u ocjeni krivnje optuženika za kaznena djela koje mu se stavljaju na teret, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.
Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog označene bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
U svojoj žalbi optuženik nadalje smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno u odnosu na djelo pod toč. 1. pobijane presude. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o krivnji optuženika temeljeći presudu na prvotnom priznanju optuženika umjesto da je prihvatio izmjenu njegove obrane koja je sukladna i iskazu svjedoka S. M. da optuženik za njega nije kupio inkriminiranu količinu opojne droge, pa prema tome, optuženik nije niti bio posrednik u toj kupnji, niti je počinio kazneno djelo iz toč. 1. pobijane presude.
Razmatrajući navedene žalbene navode, ovaj sud, kao drugostupanjski sud, smatra da nije u pravu optuženik kada činjenično stanje nalazi pogrešno utvrđenim, budući da je prvostupanjski sud pravilno zaključio, da izmijenjena obrana optuženika nije istinita i da je data u svrhu otklanjanja vlastite odgovornosti. Naime, u svom prvotnom iskazu, optuženik je vrlo detaljno opisao kontakt s osobom D. L. i precizno naveo kako je četiri tablete ecstazya, koje su bile zamotane u celofan od cigareta, kupio od istog za svog prijatelja S. M.. Naknadna tvrdnja, da je kod istražnog suca taj iskaz dao u strahu od policije, te da nije posredovao u kupnji te droge nije ničim argumentirana pa nije ni prihvatljiva.
Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Iako se optuženik izričito ne žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, je ispitao presudu u smislu čl. 382. ZKP u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji i utvrdio da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve okolnosti, koje utječu na odabir vrste i visine kazne, pri čemu ipak valja istaći da nije bilo opravdanje način obrane optuženika uzeti kao otegotnu okolnost. Međutim, imajući u vidu sve naprijed utvrđene povrede kaznenog zakona prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni i izricanja sada jedinstvene kazne zatvora u korist optuženika, izrečena kazna kao u izreci ove presude predstavlja primjerenu kaznu kojom će se, po ocjeni ovog suda, moći ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja iz čl. 50., te čl. 6. KZ.
I Kž 1147/03-3
Slijedom svega iznesenog, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 20. rujna 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vojimir Katić, v. r.
Vesna Vrbetić, v. r.