Criminal appeal rejected; facts not proven; no grounds for extraordinary review under Croatian Criminal Procedure Code.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed Đ. T.'s request for extraordinary review of her final conviction for causing a traffic accident. The defendant argued that the lower courts failed to properly establish facts regarding the accident location and vehicle speed, claiming these omissions violated procedural rules and excluded her guilt. The court rejected these claims, noting that the defendant's arguments essentially challenged the established facts rather than citing statutory grounds for review, and that the lower courts had thoroughly examined evidence in accordance with the law.
Legislator headnote
AI generatedčl. 427. ZKP; čl. 368. ZKP; extraordinary review of final judgment is not admissible when the grounds are merely objections to the established factual situation rather than specific statutory exceptions to guilt.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 88/06-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. Đ. T., zbog kaznenih djela iz čl. 272. st. 1., 2. i 4. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 26. veljače 2004. godine, broj K-405/02 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 22. prosinca 2005. godine, broj Kž-357/04, u sjednici održanoj dana 07. studenog 2006. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,
p r e s u d i o je:
Odbija se zahtjev osuđ. Đ. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 26. veljače 2004. godine, broj K-405/02 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 22. prosinca 2005. godine, broj Kž-357/04, Đ. T. proglašena je krivom zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 1., 2. i 4. KZ, te osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
Protiv navedene presude, osuđenica Đ. T., po branitelju H. M., odvjetniku u K., podnijela je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači na način da se osuđenicu oslobodi od optužbe, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Osuđenica je ujedno podnijela i prijedlog za odgodu izvršenja kazne zatvora.
Sud prvog stupnja nije, po čl. 428. st. 5. ZKP, rješavao o odgodi izvršenja pravomoćne presude.
III Kr 88/06-3
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika, podneskom od 16. listopada 2006. godine, broj KR-DO-706/06, te usmeno na sjednici vijeća, na temelju čl. 428. st. 4. ZKP, podnio je odgovor na zahtjev osuđenice, nalazeći da je isti neosnovan.
Zahtjev nije osnovan.
Osuđ. Đ. T. pravomoćnu presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 2. ZKP, te zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.
Iako se u zahtjevu tvrdi da je sud na štetu osuđenice povrijedio zakon jer ju je proglasio krivom za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 1., 2. i 4. KZ i pored toga što postoje okolnosti koje isključuju njezinu krivnju, što predstavlja razlog za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude propisan u odredbi čl. 427. toč. 1. u vezi čl. 368. toč. 2. ZKP, iz sadržaja tog dijela zahtjeva proizlazi da osuđenica u stvari dovodi u sumnju utvrđene činjenice.
Naime, osuđenica tvrdi da provedenim dokaznim postupkom nije utvrđeno da bi ona počinila predmetno kazneno djelo iz nehaja, te tvrdi da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje isključuju njenu krivnju, a radi se o okolnostima na koje upućuje prometni vještak u svom nalazu i mišljenju. Smatra da bi se pravilnim i potpunim izvođenjem dokaza došlo do zaključka da je do prometne nezgode došlo zbog krivnje vozača V. N., a ne njenom krivnjom.
Tako koncipiranom i obrazloženom navodnom povredom kaznenog zakona, osuđenica zapravo pobija ispravnost činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom.
Ispitujući u tom dijelu zahtjev osuđenice, valja navesti da je odredbom čl. 427. ZKP propisano u kojim se sve slučajevima može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, te se pravomoćna presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Ocjenjujući, dakle, smisao ovih navoda kao prigovore na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a kako se pravomoćna presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te kako su okolnosti koje isključuju krivnju: neubrojivost počinitelja djela (čl. 48. st. 1. KZ), zabluda o biću kaznenog djela i o okolnostima koje isključuju protupravnost (čl. 47. KZ), a o svemu tome se ovdje ne radi, niti se to tvrdi u zahtjevu, to zahtjev osuđenice u ovom dijelu nije osnovan. Temeljeći svoj zahtjev na odredbi čl. 427. toč. 3. ZKP, osuđenica povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku obrazlaže tvrdnjom da niti tijekom dokaznog postupka, a niti tijekom žalbenog postupka prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu utvrdili bitne činjenice samog mjesta prometne nesreće, niti brzinu osobnog automobila kojim je upravljao V. N., a koje činjenice su od odlučne važnosti za isključenje njene krivnje, pa da u svezi s time nije dokazan niti obrazložen subjektivni elemenat kaznenog djela zbog kojeg je ona pravomoćno osuđena, a što je, po osuđenici, također od odlučne važnosti za isključenje njene krivnje. Dakle, osuđenica smatra da je u predmetnom kaznenom postupku povrijeđena odredba čl. 351. st. 2. ZKP, koja nalaže da je sud dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz
III Kr 88/06-3
pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.
Protivno takvim navodima osuđenice, a prema sadržaju izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave i sadržaju razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjske presude, proizlazi da je prvostupanjski sud s jednakom pažnjom ispitivao i utvrđivao činjenice koje terete osuđenicu i koje joj idu u korist, da je postupajući u skladu s odredbom čl. 351. st. 1. ZKP temeljio svoju presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi, te da savjesno, a u skladu sa čl. 351. st. 2. ZKP, ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju takve ocjene izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih činjenica.
Žalbu protiv prvostupanjske presude, osuđenica je podnijela, između ostalog, i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojim žalbenim razlozima ističe sva nesuglasja za koja smatra da postoje u nalazu i mišljenju prometnog vještaka, a što u biti i čini osnovu njena zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode osuđenice i na iste odgovorio potpuno određeno i u skladu sa sadržajem izvedenih dokaza, našavši da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, te na taj način postupao u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZKP.
U stvari, osuđenica i u ovom dijelu pobija pravomoćnu presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu, kako to proizlazi iz obrazloženja zahtjeva prigovara nalazu i mišljenju prometnog vještaka.
No, kako je to već prethodno navedeno, iz razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja se ne može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek, već se isti podnosi samo iz razloga predviđenih u odredbi čl. 427. ZKP.
Shodno svemu navedenom, Vrhovni sud Republike Hrvatske, ocjenjujući smisao navoda zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao prigovore na utvrđeno činjenično stanje, zaključuje da predmetni zahtjev osuđ. Đ. T. nije osnovan.
Budući je odlučeno o zahtjevu osuđ. Đ. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, to nema osnove za rješavanje njezina prijedloga za odgodu izvršenja kazne.
U Zagrebu, 07. studenog 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Gordana Korotaj, v.r.
Milan Gudelj, v.r.