II Kž-472/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 472/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. G., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u svezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 2., a sve u svezi s člankom 153. stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. listopada 2013. broj Kmp-Ov-Iz-3/13 (Kir-3078/13), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. studenog 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenog M. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. G., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u svezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 2., a sve u svezi s člankom 153. stavkom 1. i dr. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12. i 56/13. – dalje u tekstu: ZKP/08) pod točkom I. izreke produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, dok je pod točkom II. izreke u istražni zatvor okrivljeniku uračunato vrijeme lišenja slobode.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. G. putem branitelja M. B., odvjetnika iz Z., ne navodeći žalbene razloge, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv njega ukine, odnosno da mu se odredi blaža mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika.

Žalba nije osnovana.

II Kž 472/13-4

Suprotno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Osnovana sumnja da je okrivljenik počinio pet kaznenih djela, i to teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 2., a sve u svezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11, razbojništvo iz članka 230. stavka 1. KZ/11, bludne radnje iz članka 155. stavka 2. u svezi s člankom 154. stavkom 2. u svezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 2. KZ/11, bludne radnje iz članka 155. stavka 1. u svezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11 te tešku krađu iz članka 229. stavka 1. točke 2. u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11, proizlazi iz podignute optužnice i podataka prikupljenih tijekom provođenja dokaznih radnji, kako u vidu personalnih, tako i u vidu materijalnih dokaza, čime je ispunjenja opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga su neosnovani paušalni žalbeni navodi kojima se postojanje osnovane sumnje nastoji osporiti isticanjem nedokazanosti terećenih kaznenih djela. Ovo stoga jer je u ovom stadiju postupka kao pretpostavka za istražni zatvor dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje, koji je opravdan podignutom optužnicom i podacima u spisu, dok prilikom odlučivanja o žalbi na istražni zatvor drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje u spisu te pitanje kaznene odgovornosti okrivljenika.

Okrivljenik je prema činjeničnom opisu podignute optužnice osnovano sumnjiv da je predmetna kaznena djela počinio u razdoblju od svega nekoliko mjeseci (27. travnja 2013. - 12. srpnja 2013.), pri čemu način inkriminiranog postupanja, posebice to da je prilikom počinjenja gotovo svih terećenih djela iskorištavao bespomoćnost oštećenika s obzirom na njihovu fizičku hendikepiranost, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na izrazitu bešćutnost, upornost i odlučnost okrivljenika u protupravnom djelovanju, a time i na iznimno visok stupanj njegove kriminalne volje.

Nadalje, prema izvatku iz kaznene evidencije okrivljenik je već osuđivana osoba zbog imovinskih kaznenih djela i to na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, koju kaznu je, prema vlastitom iskazivanju, u cijelosti izdržao, u čemu prvostupanjski sud s pravom uočava da prijašnje osude nisu utjecale na njega na način da svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja, već je, naprotiv, njegovo ponašanje progrediralo.

Kada se uz izloženo ima na umu i to je okrivljenik prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra osoba zaostalog duševnog razvoja na razini lake metalne retardacije, poremećene strukture ličnosti s dominantnim obilježjima graničnog poremećaja s elementima dissocijalnog ponašanja (impulzivnost, nepromišljenost, reducirana sposobnost sagledavanja posljedica vlastitih akcija, sniženi prag tolerancije frustracije, niski prag pražnjenja agresije, sklonost heteroagresivnom ponašanju), s pravom prvostupanjski sud zaključuje da izložene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela.

Stoga je, protivno žalbenim navodima, opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08 kao

II Kž 472/13-4

nužne i jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti, koja svrha se ne bi mogla ostvariti blažim mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika, kako to s pravom zaključuje i prvostupanjski sud.

Imajući na umu značaj gore izloženih okolnosti, neosnovani su žalbeni navodi kojima se pravilnost pobijanog rješenja osporava isticanjem da je dosadašnji boravak okrivljenika u istražnom zatvoru na njega dovoljno utjecao da se suzdrži od daljnjeg činjenja kaznenih djela, kao i da ga je onemogućio u očekivanom zaposlenju.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 13. studenog 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.