II Kž-296/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 296/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2011. broj Kv-I-403/11 (K-129/11), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 17. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2011. broj Kv-I- 403/11 (K-129/11), nakon podignute optužnice protiv okr. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ), produljen je pritvor protiv okrivljenika iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu ZKP).

Protiv tog rješenja žali se okr. M. K. po branitelju F. L., odvjetniku iz Z. odvjetničkog ureda L. – O. iz Z., s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje na način da se pritvor protiv okrivljenika ukine, podredno uz primjenu neke blaže mjere.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje protiv okr. M. K. postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. ZKP-a kao jedine nužne i prikladne mjere za otklanjanje opasnosti od povrata. Za takav zaključak prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge, pa nije ostvarena povreda iz čl. 367. st. 1. t. 11. ZKP-a na koju okrivljenik u žalbi očito upire. Osim toga, pobijanim rješenjem nisu

II Kž 296/11-4

ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti.

Naime, protiv okrivljenika je podignuta optužnica iz koje proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a koje mu se stavlja na teret. Time je u smislu čl. 102. st. 1. ZKP-a ostvaren opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud osnovano utvrđuje razloge za produljenje pritvora protiv okrivljenika zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, unatoč njegovoj neosuđivanosti. Tako pravilno navodi da se radi o ovisniku, kojemu je, prema nalazu vještaka, za zadovoljenje ovisničkih potreba nužno oko dva do tri grama opojne droge kokain, da vrijednost pronađene droge na narko tržištu iznosi oko 15.000,00 kuna, a da okrivljeniku novčana naknada koju prima (radi se o 3.700,00 kuna) nije dostatna za namirenje životnih i ovisničkih potreba, s obzirom da mu samo najamnina za stan iznosi 220 eura. Stoga je daljnja primjena mjere pritvora protiv okrivljenika iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. ZKP-a opravdana i na zakonu osnovana, a cijeneći značaj svih utvrđenih okolnosti u konkretnoj situaciji nalaganjem blažih mjera ili određivanjem kućnog pritvora ne bi bila postignuta svrha ovog pritvorskog osnova.

Žalbeni navodi kojima okrivljenik osporava postojanje osnovane sumnje i pravilnosti izvedenih dokaza nisu od utjecaja na ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer je u ovom stadiju postupka dovoljan stupanj osnovane sumnje koji proizlazi iz podignute optužnice i dokaza u spisu. Stoga je i u odnosu na pitanje ovisnosti okrivljenika za sada relevantan nalaz liječnika vještaka koji smatra da su se na strani okrivljenika stekli uvjeti za primjenu sigurnosne mjere iz čl. 76. KZ-a. Okrivljenik dalje u žalbi upire na invaliditet, osobne i obiteljske prilike, posebice na izjavu kojom mu brat nudi financijsku pomoć i skrb, navodeći da ove okolnosti prvostupanjski sud nije posebno cijenio. Međutim, time nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, s obzirom na ukupnost razloga koji su doveli do određivanja a potom i do produljenja pritvora.

Slijedom svega navedenog, žalbu okrivljenika valjalo je odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a riješiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 17. lipnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Damir Kos, v.r.