Rev-3086/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3086/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske - Područna služba Karlovac, protiv tuženih: 1) M.N. i 2) S.N., oboje iz K., … , sada nepoznatog boravišta, zastupani po staratelju za poseban slučaj J.J., odvjetniku iz K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 7. srpnja 1992. br. Gž 254/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 26. svibnja 1992. br. P 232/ 92, u sjednici održanoj dana 29. travnja 1993.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja je odbio žalbu tuženih i potvrdio presudu suda prvog stupnja kojom je usvojen otkaz stanarskog prava tuženima na prijepornom stanu, pobliže opisanom u izreci te presude, te kojom je naloženo tuženima da stan slobodan od osoba i stvari predaju tužiteljima na raspolaganje i da tužitelju nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.200 HRD.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud prihvaćanjem revizije ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužitelj Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po ocjeni ovoga revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuju tuženi i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92) - dalje ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Tuženi neosnovano ukazuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, kada navode da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer da sve nisu ni utvrđene.

Ovo zato, jer se pobijana presuda temelji na ocjeni činjeničnih utvrđenja u smislu odredbe čl. 8. ZPP, jer su u obrazloženju presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama na kojima je presuda utemeljena i jer presuda nema takovih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sud drugog stupnja je potvrdio navedenu presudu suda prvog stupnja u bitnom zato jer je ocijenio pravilni zaključak suda prvog stupnja da su se u ovom slučaju ispunile pretpostavke iz odredbi čl. 97. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 51/85, 42/86 i 22/92 - dalje ZSO) potrebne za usvajanje navedenog otkaza stanarskog prava tuženima.

Prema odredbi čl. 97. st. 1. toč. 3. ZSO davalac stana može otkazati stanarsko pravo ako stanar ne plati stanarinu ili ne naknadi troškove vezane uz korištenje stana tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca u zadnjih dvanaest mjeseci, a prema odredbi stavka drugog navedenog članka ZSO otkaz stanarskog prava iz razloga navedenih u stavku prvom ovog članka može se dati ako stanar i nakon što je preporučenim pismom opomenut, ne otkloni razloge za otkaz odnosno u primjerenom roku ne popravi štetu koju je izazvao svojoj krivnjom.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da tuženi kao sunosioci stanarskog prava na prijepornom stanu nisu platili stanarinu i ostale troškove vezane za korištenje toga stana za razdoblje od VIII. mjeseca 1991. do I mjeseca 1992., a niti do zaključenja glavne rasprave (26.V.1992.) tj. za više od tri mjeseca uzastopno, da tuženi nisu otklonili navedene razloge otkaza i da ne koriste prijeporni stan za stanovanje.

Prema navedenim utvrđenjima i po ocjeni ovoga suda proizlazi da se pobijane presude temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava (čl. 97. st. 1. toč. 3. i st. 2. ZSO), pa se stoga ukazuju neosnovanim uopćeni navodi tuženia da je sud drugog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

Zbog iznijetog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 29. travnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.