Rev-1327/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1527/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Vesne Milošević kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja A. I. iz J. L., zastupan po punomoćniku P. B., odvjetniku iz N., protiv tuženika ZOIL S. poslovna jedinica M., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 25. siječnja 1990, Gž-50/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pakracu od 11. travnja 1989, br. P- 516/87, u sjednici održanoj dana 11. listopada 1990,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda naloženo je tuženom da iz osnova naknade štete plati tužitelju 5,569.000 dinara prijašnjih (565,90 konvertibilnih dinara) sa zakonskom zateznom kamatom od 4.IV.1989. do isplate kao i parnične troškove od 1.325,025 dinara prijašnjih (132,50 dinara konvertibilnih). Drugostepeni sud je odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i presudu prvostepenog suda potvrdio.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tuženi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženi naime smatra da je od trenutka kad je tužitelj dao popraviti svoje vozilo koje je oštećeno u prometnoj nezgodi od 27.VI.1987. godine (pri čemu odgovornost za štetu tužene nije sporna) šteta dobila novčani izraz (novčana materijalna šteta) pa da je stog obveza tuženog da štetu naknadi samo u visini plaćenih troškova (računi) kao i kamatama od dana izdavanja računa (9.VIII.1987.). Stoga predlaže da se u odnosnom pravcu nižestepene presude preinače.

Na reviziju nije odgovoreno niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije osnovana zato jer je utvrđeno da je tužitelj zbog nemogućnosti da nabavi i u oštećeno vozilo ugradi nove dijelove ugradio polovne da bi vozilo doveo u vozno stanje pa se onda ne može reći, kako su to s osnovom zaključili nižestepeni sudovi, da je takvim popravkom tužitelju u cijelosti restituirana šteta, niti se stoga u konkretnom slučaju radi o restituciji štete u obliku troškova. Naime, okolnost što je oštećeni zbog nemogućnosti nabavke novih dijelova pristao na manji popravak na automobilu od onog predviđenog za vraćanje stvari u prijašnje stanje ne oslobađa odgovornu osobu od obaveze da isplati onu naknadu koja omogućava tužitelju potpunu restituciju.

Stoga je reviziju tuženog kao neosnovanu valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 11. listopada 1990.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.