Rev-2496/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2496/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R.V. iz R., koju zastupa V.B.-H., odvjetnik iz R., protiv tuženika JAVNO PODUZEĆE HRVATSKI RADIO iz Zagreba, Jurišićeva br. 4, koje zastupa L.I., odvjetnik iz R., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 31. ožujka 1993. br. Gž-2257/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 15. rujna 1992. godine br. P-3893/91, u sjednici održanoj dana 19. listopada 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena pobijanom odlukom poništeno je rješenje tuženika od 2. rujna 1991. godine kojim je odlučeno da je tužiteljici prestao radni odnos na radnom mjestu "Suradnika I." u Radio stanici Rijeka i tuženik je obvezan da tužiteljicu vrati na to radno mjesto uz obvezu priznanja svih prava iz radnog odnosa. Tuženik je obvezan da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 14.200 HRD u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, pobijana odluka preinači i zahtjev tužbe odbije, ili pak obje odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Sud prvog stupnja nalazi da se u spornom slučaju nisu ostvarili uvjeti za prestanak radnog odnosa tužiteljice, jer da za neostvarene rezultate rada ne postoji kontinuitet u nizu od tri mjeseca (svibanj, lipanj, kolovoz 1991.) budući da je tužiteljica u srpnju 1991. godine koristila godišnji odmor, zbog čega prihvaća tužbeni zahtjev. Sud drugog stupnja potvrđuje takovu odluku i nalazi, da je tužiteljica u mjesecu lipnju 1991. godine ostvarila traženi radni rezultat (206 bodova, a traži se 200 bodova) zbog čega se po mišljenju tog suda i ne radi o neostvarenim rezultatima rada kroz vrijeme u nizu od tri mjeseca.

Revident pak tvrdi, da tužiteljica nije ostvarila traženi radni rezultat za vrijeme od 1. svibnja do 31. kolovoza 1991. godine. Sudovi su prilikom donošenja odluke o zahtjevu tužbe imali u vidu samo količinu, a ne i kakvoću rada tužiteljice, što je ovlaštena osoba tuženika u skladu sa kriterijima propisanim u Pravilniku o plaćama i drugim isplatama radnicima ocijenila negativno. Pored toga tuženik navodi da rad tužiteljice nije bio kvalitetan, da ima loš odnos prema radu, da nije za dijalog i dogovor i da se dogovorenog ne pridržava.

Tuženik nije u pravu. Prema odredbi čl. 14. spomenutog Pravilnika proizlazi, da poslodavac nakon ispunjenja i ostalih pretpostavki predviđenih tom odredbom (Pravilnik slijedi odredbu čl. 18. ZOPRO) donosi odluku o prestanku radnog odnosa ako radnik kroz vrijeme od tri mjeseca za redom ne ostvaruje traženi radni rezultat. Dakle za prestanak radnog odnosa na toj osnovi izričito se zahtijeva ispunjenje pretpostavke da radnik kroz vrijeme od tri mjeseca za redom ne ostvaruje traženi radni rezultat. Kako je u postupku utvrđeno, da je tužiteljica u mjesecu lipnju 1991. godine ostvarila traženi radni rezultat, koji je ocijenjen sa 206 bodova (traži se 200 bodova) te da je u mjesecu srpnju 1991. godine koristila godišnji odmor proizlazi, da je sud drugog stupnja pravilno ocijenio da se taj razlog za prestanak radnog odnosa nije ostvario. Zato donesena odluka nije rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, a pravilnost odluka sudova drugačije razmišljanje tuženika ne dovodi u pitanje.

Kako nema povreda postupka na koje je revident upozorio, kao ni onih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP, "Narodne novine" br. 53/91) to je reviziju tuženika kao neosnovanu trebalo odbiti (čl.393. ZPP).

U Zagrebu, 19. listopada 1993.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat v.r.