Rev-1722/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1722/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužitelja Grada R., kojeg zastupaju punomoćnici J. P. i D. K., odvjetnice u R., protiv I- tuženika I. H. iz R. D. 6, kojeg zastupaju A. S.1 , D. M. i A. S. , odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u R., i II-tuženika D. H., kojeg zastupa skrbnik M. S., odvjetnik u R., radi iseljenja i predaje u posjed te radi donošenja presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1834/09 od 4. ožujka 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2442/05 od 12. veljače 2009., 20. travnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija I-tuženika se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je I- i II-tuženima iseliti iz stana u R., koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika i hodnika, ukupne površine 84,61 m2, a koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na kčbr. 756/2, upisanoj u zkulbr. 2361 k.o. R. te ga predati tužitelju u posjed slobodan od osoba i stvari (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev I. H. radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sadržaja kao u točki II. izreke presude. Citiranom presudom u točki III. izreke je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.795,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe I-tuženika i II-tuženika kao neosnovane i potvrđene prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio I-tuženik I. H. pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija I-tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži i određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navede razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe.

U konkretnom slučaju tužitelj je u reviziji naznačio pitanje:

„Da li se pobijane presude mogu temeljiti na očitim i notornim falsifikatima koji su prethodili zaključenju Ugovora o najmu stana između pravne prednice tuženika, njegove majke i tužitelja?“

Imajući na umu naprijed navedeno, valja reći da je riječ o pitanju činjenične naravi, a ne o materijalnopravnom ili postupovnopravnom pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Revizija I-tuženika u stvari se svodi na razmatranje činjeničnog stanja, pa to ne može predstavljati razlog za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Obzirom na izloženo, u predmetnoj situaciji nije ispunjen minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo je reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 20. travnja 2012.

Sutkinja:

Mirjana Magud, v.r.