Croatian Supreme Court partially allows appeal, increasing damages for parents of deceased child while reducing amounts for siblings.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially upheld the appeal against the County Court's decision regarding compensation for mental suffering caused by the death of a minor. While the court rejected the appellants' argument regarding the split liability ratio, it found the original damages insufficient for the parents of the deceased child and siblings. Consequently, the court increased the compensation amounts for the parents and siblings while maintaining the liability split between the driver and the victim.
Legislator headnote
AI generatedčl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP; čl. 200. Zakona o obveznim odnosima; When assessing damages for mental suffering due to the death of a close relative, the court must independently evaluate the appropriateness of the amount based on the emotional bond and the victim's conduct, rather than being bound by the lower court's calculation of shared liability.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2260/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr.sc. Olge Jelčić i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. Ž. B., 2. Đ. B., 3. D. B., 4. D. B. i 5. S. B., svi iz V., koje zastupa B. Č., odvjetnica iz V., protiv tuženika S. o. d.d., Filijala Č., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 4. ožujka 1999. godine broj Gž-942/98-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 16. travnja 1998. godine broj P-1245/96-15, na sjednici održanoj dana 22. svibnja 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Djelomično se prihvaća revizija, pa se preinačuje presuda Županijskog suda u Varaždinu od 4. ožujka 1999. godine broj Gž-942/98-2 u odbijajućem dijelu presude i sudi:
Tuženik S. d.d. Filijala Č. dužan je tužiteljima Ž.B. i Đ.B. s naslova duševnih bolova zbog smrti sina pored dosuđene svote od 30.000,00 kn platiti svakome svotu od 70.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje kroz vrijeme od 16. travnja 1998. godine do isplate, a tužiteljima D.B., D.B. i S.B. s naslova duševnih bolova zbog smrti brata pored dosuđene svote od 18.000,00 kn platiti još svakome 27.000,00 kn sa zateznim kamatama po stopi od 18% kroz vrijeme od 16. travnja 1998. godine do isplate.
Tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi parnični trošak u svoti od 17.646,00 kn. Tužitelji D.B., D.B. i S.B. se odbijaju s tužbenim zahtjevom svaki za svotu od 55.000,00 kn.
U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Županijski sud u Varaždinu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 4. ožujka 1999. godine broj Gž-942/98-2 djelomično preinačio presudu Općinskog suda u Varaždinu od 16. travnja 1998. godine broj P-1245/96-15, kojom je bilo naloženo tuženiku platiti tužiteljima s naslova duševnih bolova zbog smrti sina odnosno brata Ž.B. svotu od 25.000,00 kn, Đ.B. svotu od 25.000,00 kn, a tužiteljima D.B., D.B. i S.B. svakome po 15.000,00 kn. Tuženiku je još naloženo da tužitelju Ž.B. posebno plati svotu od 6.000,00 kn za troškove grobnice, na ime pogrebnih troškova svotu od 1.233,10 kn i za kupljenu crninu svotu od 2.414,76 kn, dok je za troškove crnine tužiteljici Đ.B. tuženiku naloženo platiti svotu od 1.373,64 kn. S ostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji su odbijeni, a tuženiku je još naloženo da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u svoti od 10.846,10 kn. Drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu preinačio na način da je tuženiku naložio da tužiteljima plati s osnova duševnih bolova zbog smrti sina i to tužitelju Ž.B. i tužiteljici Đ.B. svakome još svotu od 5.000,00 kn ili ukupno 30.000,00 kn, a tužiteljima D.B., D.B. i S.B. pored dosuđene svote još svotu od 3.000,00 kn, odnosno ukupno 18.000,00 kn. Isto tako je naloženo tuženiku da tužitelju Ž.B. za troškove grobnice umjesto svote od 6.000,00 kn plati svotu od 7.200,00 kn. Za pogrebne troškove umjesto svote od 1.233,10 kn svotu od 1.347,72 kn i za kupljenu crninu umjesto svote od 2.414,76 kn svotu od 2.512,80 kn. Tuženiku je također naloženo da tužiteljici Đ.B. na ime troškova crnine umjesto svote od 1.373,64 kn plati svotu od 1.648,37 kn.
Prvostupanjsku presudu je drugostupanjski sud preinačio također u omjeru podijeljene odgovornosti za nastalu štetu, tako dok je prvostupanjski sud utvrdio podijeljenu odgovornost 50:50, drugostupanjski sud je tu odgovornost utvrdio u visini od 60% za tuženikovog osiguranika i 40% za oštećenog pokojnog R.B.
Protiv te presude tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrješne primjene materijalnog prava. Tužitelji smatraju da odgovornost tuženikovog osiguranika je veća od one koju je utvrdio i drugostupanjski sud. Oni smatraju da bi ta odgovornost morala biti najmanje 80%, budući da je vođen kazneni postupak protiv vozača, koji je proglašen krivim i osuđen. Dosuđene svote po osnovu novčanih naknada neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog gubitka bliske osobe su prema stajalištu tužitelja preniske.
Zbog toga predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presude nižestupanjskih sudova na način da podijeljenu odgovornost oštećenoga umanji za 20%, odnosno da presude nižestupanjskih sudova ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.
Revizija je djelomično osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.
Ovaj sud međutim smatra da je djelomično ostvaren revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, odnosno da nižestupanjski sudovi, odnosno drugostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91).
Revidenti nisu u pravu, kada prigovaraju utvrđenom omjeru podijeljene odgovornosti po drugostupanjskom sudu. Činjenica da je vođen kazneni postupak protiv vozača, te da je on proglašen krivim i osuđen ne može imati sama po sebi utjecaja na omjer podijeljene odgovornosti na način kako to navode revidenti. Kod ocjenjivanja podijeljene odgovornosti u ovom slučaju valja imati na umu izrazito ozbiljno kršenje pravila ponašanja u prometu od strane oštećenog. Oštećeni je u to vrijeme bio u dobi od 14 godina života, dakle u dobi, kad je sam mogao biti svjestan velike opasnosti koja prijeti zbog toga što su se na biciklu vozili u suprotnom smjeru od kretanja vozila, zabranjenom smjeru vožnje, te se kod toga oštećeni nalazio na biciklu ("guvernalu") što je već samo po sebi krajnje opasno u prometu i u vožnji po dopuštenoj površini za vožnju. Tužitelji zaista nemaju osnova prigovarati utvrđenom omjeru podijeljene odgovornosti po drugostupanjskom sudu.
Ovaj sud međutim smatra da su revidenti u pravu, kada upozoravaju na visinu novčane naknade zbog pretrpljenih duševnih boli, radi gubitka bliske osobe. Tužitelji Ž.B. i Đ.B. izgubili su sina, a ostali tužitelji brata, koji se nalazio u dobi, kada postoji izrazito jaka emocionalna veza kod bliskih srodnika, jer su životne okolnosti takove, da su takovi bliski srodnici svakodnevno upućeni jedan na drugoga, bilo da se radi o rješavanju ozbiljnijih životnih problema ili je u pitanju zabava odnosno igra. Zbog toga ovaj sud smatra da bi postavljeni zahtjev tužitelja Ž.B. i Đ.B. roditelja poginulog R.B. u svoti od 100.000,00 kn bio primjeren i uz postojeću podijeljenu odgovornost, odnosno i uz odgovornost oštećenoga za nastalu štetu u omjeru od 40%.
Međutim, za tužitelje D.B., D.B. i S.B., obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da bi bila primjerena novčana naknada neimovinske štete po osnovu pretrpljenih duševnih boli zbog gubitka brata u svoti od 75.000,00 kn. Kako je nastanku te štete tuženikov osiguranik doprinio u visini od 60%, a oštećeni u visini od 40% to je naloženo tuženiku da ovim tužiteljima na ime pretrpljene duševne boli zbog gubitka brata plati svakome svotu od 45.000,00 kn dok je s viškom tužbenog zahtjeva te tužitelje odbio. Spomenute dosuđene svote na ime novčane naknade pretrpljene štete po osnovu duševnih boli sud smatra primjerenima obzirom na osobitosti konkretnog slučaja.
Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 395. st. 1. ZPP presudio kao u izreci.
Odluka o trošku temelji se na čl. 166. st. 2. ZPP, pa kako su tužitelji uspjeli s približno 1/2 dijela tužbenog zahtjeva sud im je dosudio i troškove u tom omjeru. Valja reći da je kod izračuna parničnih troškova kod tužitelja sud uzeo u obzir samo one troškove u odnosu na koje je bio postavljen zahtjev u smislu čl. 164. st. 2. ZPP, tj. one troškove za koje je bio postavljen zahtjev opredijeljeno u odnosu na poduzetu parničnu radnju i u odnosu na visinu nagrade za dotičnu parničnu radnju.
U Zagrebu, 22. svibnja 2003. godine.
Predsjednica vijeća:
Miroslava Vekić, v.r.