Rev-2959/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2959/2015-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. K. iz D. K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica B. J. V., odvjetnica u Z., protiv ovršenika P. d.o.o. iz D. K., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr-224/2015 od 16. srpnja 2015. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj Pu Ovr-897/15-6 od 27. travnja 2015., u sjednici održanoj 25. rujna 2019.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr-224/2015 od 16. srpnja 2015. i rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj Pu Ovr-897/15-6 od 27. travnja 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da ovrha u toj ovršnoj stvari dovršena.

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja te je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za trošak sastava žalbe kao neosnovan.

Protiv navedenog rješenja suda drugog stupnja ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine rješenje suda drugog stupnja i rješenje suda prvog stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija ovrhovoditelja je osnovana.

U ovršnom postupku prema odredbi čl. 12. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11 i 154/11 – dalje: OZ) dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su utvrdili da je ovrha u predmetnom postupku dovršena s obrazloženjem da je rješenje o ovrsi od 28. ožujka 2012. dostavljeno Financijskoj agenciji 12. travnja 2012. time da se ovrha smatra dovršenom u smislu odredbe čl. 68. st. 2. OZ-a obzirom da se u smislu odredbe čl. 150. st. 1. OZ-a ovrha na novčanoj tražbini provodi pljenidbom i prijenosom, a prijenos je proveden dostavom ovršenikovom dužniku rješenja kojim je prijenos određen u smislu čl. 162. st. 1. OZ-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Kod toga prema st. 3. istog čl. u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

Ovrhovoditelj u reviziji postavlja pitanje koji se svodi na sljedeće: „Je li sud, nakon stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u slučaju da ovrhovoditelj ne namiri svoju tražbinu u roku od jedne godine, od dana dostave rješenja Financijskoj agenciji te ne predloži promjenu predmeta i sredstva ovrhe, ovlašten obustaviti ovrhu sukladno članku 180a. st. 4. OZ-a, odnosno pozivom na odredbu čl. 68. st. 2. OZ-a utvrditi da je ovrha dovršena?“

Kao razlog važnosti ovrhovoditelj se poziva na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-1392/11 od 23. ožujka 2011. u kojoj da je izraženo suprotno pravno shvaćanje od shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci.

Prema ocjeni revizijskog suda postavljeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Provedba ovrhe na novčanim sredstvima bila je propisana odredbom čl. 180.a OZ/96. Tom odredbom je bilo propisano u st. 1. da se dostavom rješenja o ovrsi banci (čl. 180. st. 3.) ovrha smatra provedenom, te da se u tom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 68. st. 2. istog Zakona. U st. 2. dalje je bilo propisano da je banka dužna uz roku od osam dana od dostave rješenja o ovrsi obavijestiti sud i ovrhovoditelja da nema ili da nema dovoljno sredstava na računu da bi mogla rješenje o ovrsi provesti u cijelosti. St. 3. bilo je određeno da se čl. 206. OZ primjenjuje na odgovarajući način. U st. 4. bilo je određeno da ako ovrhovoditelj ne bude namiren u skladu s rješenjem o ovrsi u roku od godine dana od dostave rješenja banci i ako u tom roku ne predloži izmjenu sredstava i predmeta ovrhe, da će sud ovrhu obustaviti. St. 5. istog članka bilo je određeno da će se mogući sporovi između stranaka, odnosno stranaka i banke o tome je li banka u cijelosti postupila prema rješenju o ovrsi, a osobito o tome je li ovrhovoditelj u cijelosti namiren, rješavati u parničnom postupku.

Dana 31. srpnja 2010. stupio je snagu ZPONS, kojim u prijelaznim i završnim odredbama u čl. 36. i 37. propisuje da se od 1. siječnja 2011. na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika i osiguranja prethodnim i privremenim mjerama te na postupak izvansudske ovrhe uređenim OZ i Općim poreznim zakonom („Narodne novine“, broj 147/08) odgovarajuće primjenjuju odredbe tog zakona, a posebno pri dostavi rješenja o ovrsi, traženju podataka o računima i štednim ulozima ovršenika, određivanju ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, provedbi ovrhe po računima ovršenika, provedbi ovrhe po zadužnici, odgovornosti u provedbi ovrhe i redoslijedu naplate (čl. 36.). Isto tako određeno je ZPONS stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama, osim odredbi čl. 1. do 21., čl. 23., čl. 25., čl. 27. st. 1. toč. 1. – 19., čl. 28. st. 1. toč. 1. – 16., čl. 29. st. 1. toč. 1. – 3., čl. 30., čl. 31. čl. 33 i čl. 36. koji stupaju na snagu 1. siječnja 2011. (čl. 37.).

Prema pravnom shvaćanju ovog suda, a identično shvaćanje izraženo je u odlukama Rev-1720/14-2 od 30. siječnja 2018., Revx-1076/15-2 od 26. travnja 2016., Rev-2989/14-2 od 23. kolovoza 2017., Revx-397/16-2 od 6. prosinca 2017., odredba čl. 36. ZPONS kojom je propisano da će se na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika te na postupak izvansudske ovrhe uređene OZ od 1. siječnja 2011. primjenjivati odredbe ZPONS, a s obzirom na odredbe čl. 9. st. 3., st. 4., st. 5., st. 6., st. 7. i st. 8. ZPONS, nakon toga je isključena primjena odredbe čl. 180.a st. 4. OZ.

Naime, odredbe čl. 9. st. 3., 4., 5., 6., 7. i 8. ZPONS u bitnom, bez vremenskog ograničenja, određuju radnje provedbe ovrhe koje poduzima Agencija i banke, sve do izvršenja osnove za plaćanje, kada sukladno odredbi čl. 9. st. 8. ZPONS, Agencija u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku raspolaganja oročenim sredstvima. Budući da je odredbom čl. 36. ZPONS, između ostalog, propisano da će se odredbe tog Zakona odgovarajuće primjenjivati na provedbu ovrhe, a navedene odredbe u čl. 9. ZPONS propisuju provedbu ovrhe bez vremenskog ograničenja, do izvršenja osnove za plaćanje, to su te odredbe, kao odredbe posebnog zakona isključile primjenu odredbe čl. 180.a st. 4. OZ.

Budući su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 180.a st. 4. OZ te odredbu čl. 68. st. 2. OZ-a, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. ZPP (čl. 354. st. 1. u vezi čl. 180.a st. 4. OZ i čl. 68. st. 2. OZ-a), a na koju se odnosi postupovnopravno pitanje zbog kojega je revizija dopuštena.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 19. st. 1. OZ. ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 25. rujna 2019.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.