Revr-549/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 549/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. A. F. iz Š., koga zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda P.-D. u Z., protiv tuženika Zdravstvene ustanove Opće bolnice Šibenik, koga zastupa punomoćnik A. A., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku od 14. travnja 2003. godine broj Gž-283/2003 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 9. listopada 2002. godine broj P-1237/01, u sjednici održanoj dana 5. svibnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom poništava se kao nezakonita odluka tuženika od 25. srpnja 1997. godine broj 02/31/62-97 te se tuženiku nalaže da tužitelja vrati na radno mjesto medicinskog tehničara u Odjelu psihijatrije, te mu naknadi parnične troškove u iznosu od 2.257,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači uz naknadu parničnih troškova.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove radnog mjesta medicinskog tehničara na Odjelu psihijatrije, a rješenjem RF MIORH – Područne službe u Šibeniku od 19. ožujka 1997. godine utvrđeno je smanjenje radne sposobnosti tužitelja i priznato mu je pravo na raspored na odgovarajuće poslove na kojima nema dizanja i nošenja tereta preko 10 kg i dužeg rada u pognutom položaju. Odlukom od 25. srpnja 1997. godine tuženik je otkazao ugovor o radu tužitelja s otkaznim rokom koji je trajao do 17. veljače 1998. godine. Otkaz ugovora o radu tužitelja dat je zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga (redoviti – poslovno uvjetovani otkaz) a na temelju Programa zbrinjavanja viška zaposlenika donesenog 14. srpnja 1997. godine uz suglasnost Zaposleničkog vijeća (sada i Radničkog vijeća). U Programu zbrinjavanja viška zaposlenika navedeno je da se kod tuženika pojavio višak zaposlenika – 55 invalida rada kojima nije bilo moguće ponuditi odgovarajuće poslove prema rješenju invalidske komisije, niti ih zaposliti kod drugog poslodavca, a da ne postoji mogućnost skraćenja radnog vremena niti doškolovanja – do kvalifikacije tih zaposlenika.

Nižestupanjski sudovi smatraju da tuženik nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem poslova medicinskog tehničara na Odjelu psihijatrije (kao na pr. da je to radno mjesto ukinuto, - da je sistematizacijom smanjen broj zaposlenika i sl.), te da tuženik nije dokazao da je poduzeo bilo kakve radnje u pravcu rasporeda tužitelja na neke druge poslove, kao niti da je imao u vidu sve okolnosti o kojima treba voditi računa prilikom odlučivanja o otkazu (čl. 106. st. 2.-4. Zakona o radu - "Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 – dalje u tekstu ZR). Osim toga, utvrđeno je da tuženik nije pribavio prethodnu suglasnost radničkog vijeća za otkaz ugovora o radu tužitelja (čl. 146. ZR).

Ocijenivši da osporena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja nije zakonita, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za njezino poništenje, i za vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto medicinskog tehničara na Odjelu psihijatrije, a čime su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 106. st. 1. podstav. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog – ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. U smislu odredbe st. 3. istog zakonskog članka pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a prema odredbi st. 4. toga zakonskog članka poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik u ovom slučaju nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelja (čl. 112. st. 1. ZR). Odredbom čl. 146. st. 1. podstav 3. ZR propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od invalidnosti. U konkretnom slučaju nije bilo prethodne suglasnosti radničkog vijeća tuženika za otkaz ugovora o radu tužitelja kod kojeg je nastupilo smanjenje radne sposobnosti.

Pravilan je stoga zaključak nižestupanjskih sudova da osporena odluka tuženika nije zakonita, a s tim u vezi tužbeni zahtjev za poništenje navedene odluke tuženika i zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto medicinskog tehničara na Odjelu psihijatrije, je osnovan. Revizijski navod tuženika da je njegovo radničko vijeće izrazilo suglasnost na Program zbrinjavanja viška zaposlenika, te da je Hrvatski zavod za zapošljavanje – Područna služba Šibenik izrazio suglasnost za otkaz ugovora o radu radnicima sa smanjenom radnom sposobnošću navedenim u Programu zbrinjavanja viška zaposlenika, nije odlučan.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje u tekstu ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. svibnja 2004. godine.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.