III Kr-39/2018-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog F. M., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br.: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. listopada 2017. broj K-132/2016-10 i presuda Županijskog suda u Splitu od 6. veljače 2018. broj Kž-681/2017-5, u sjednici održanoj 20. prosinca 2018.,
Legislator headnote
AI generatedIII Kr-39/2018-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Uvodno citiranom pravomoćnom presudom osuđen je F. M. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 4. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Temeljem čl. 72. KZ/11, izrečena mu je i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u odnosu na sve kategorije vozila u trajanju od četiri godine, time da se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja mjere.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 39/2018-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog F. M., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br.: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. listopada 2017. broj K-132/2016-10 i presuda Županijskog suda u Splitu od 6. veljače 2018. broj Kž-681/2017-5, u sjednici održanoj 20. prosinca 2018.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev osuđenog F. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
Uvodno citiranom pravomoćnom presudom osuđen je F. M. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 4. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Temeljem čl. 72. KZ/11, izrečena mu je i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u odnosu na sve kategorije vozila u trajanju od četiri godine, time da se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja mjere.
Protiv te presude osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju K. P., odvjetniku iz S. B., zbog "povrede Kaznenog zakona na štetu osuđenika u skladu s odredbom, čl. 515. i dalje ZKP-a", bez posebno istaknutog prijedloga u vezi odluke ovog Vrhovnog suda, ali s molbom da se osuđeniku odgodi izvršenje pravomoćne presude.
Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine"br.: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13,
III Kr 39/2018-3
152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), Glavni državni odvjetnik je podnio odgovor na zahtjev koji je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju na znanje.
Zahtjev nije osnovan.
Navodima zahtjeva polemizira se s ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti u pravomoćnoj presudi te se ukazuje da postojeće olakotne okolnosti opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne u većoj mjeri. Smatra se da su sudovi pribjegli tzv. dvostrukom vrednovanju kvalifikatornog elementa kaznenog djela i otegotne okolnosti vezano za stupanj njegove alkoholiziranosti. U prilog tome citiraju se pojedine odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske te Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Također, smatra se i da su sudovi neosnovani izrekli sigurnosnu mjeru – zabranu upravljanja motornim vozilom u odnosu na sve kategorije, jer je podnositelj neosuđivan pa nema opasnosti da će ponoviti kazneno djelo.
Pitanje ocjene olakotnih i otegotnih okolnosti u kontekstu primjene odredaba o ublažavanju zakonom zapriječene kazne, činjenične je naravi i kao takvo ne može biti predmetom ispitivanja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka. Pri tome, ne radi se ovdje o tome da bi sudovi kvalifikatornu okolnost alkoholiziranosti vozača dvostruko cijenili. Stupanj alkoholiziranosti, koji je ovdje značajan, ne iscrpljuje se samo u obilježju kaznenog djela za koje je podnositelj osuđen, već sam po sebi ukazuje na povećanu društvenu opasnost i jači stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra što, u smislu čl. 47. KZ/11, može biti otegotna okolnost, ovisno o konkretnom slučaju.
Sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom izrečena je u potpunosti sukladno čl. 72. KZ/11 te njezinim izricanjem nije prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Utvrđenje opasnosti da bi podnositelj zahtjeva upravljajući motornim vozilom mogao ubuduće ugroziti sigurnost prometa, također je činjenične naravi, zbog kojih razloga se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.
S obzirom da je zahtjev, dakle, podnesen iz razloga temeljem kojih se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. prosinca 2018.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Davorka Simunić, v.r.
Ranko Marijan, v.r.