I Kr-503/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 503/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Perice Rosandića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika R. K. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Općinskog suda u Rijeci od 19. srpnja 2011. broj KV-487/11 (K-690/07) u sjednici održanoj 27. rujna 2011.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev osuđenika R. K. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Rijeci od 12. veljače 2009. broj K-690/07, potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od 17. veljače 2010. broj KŽ-244/09, kojom je R. K. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, tako da se ta kazna

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na način da se prema osuđeniku R. K., na temelju članka 67. Kaznenog zakona, primjenjuje uvjetna osuda, tako da mu se izriče kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci i istodobno određuje da se izrečena kazna neće izvršiti ako osuđenik R. K. za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo i pod daljnjim uvjetom da u roku od 1 (jedne) godine oštećeniku T. P. d.o.o. R. namiri štetu u iznosu od 39.732,79 kuna.

Na temelju članka 63. stavak 1. Kaznenog zakona osuđeniku R. K. će se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora uračunati i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 22. listopada do 27. listopada 2010. te od 3. srpnja do 8. srpnja 2011.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 12. veljače 2009. broj K-690/07 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 17. veljače 2010. broj KŽ- 244/09, proglašen je krivim R. K. zbog kaznenog djela iz članak 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 – dalje u tekstu: KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci.

I Kr 503/11-4

Na temelju članka 132. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP) usvojen je imovinsko pravni zahtjev oštećenika T. P. d.o.o. R. u odnosu na glavnicu i R. K. je obvezan oštećeniku isplatiti iznos od 39.732,79 kuna, dok je s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva u odnosu na kamate upućen na parnicu.

Osuđenik R. K. podnio je, putem branitelja B. P., odvjetnika u R., zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, navodeći kao nove okolnosti, koje sud nije cijenio kod izricanja presude i odmjeravanja kazne, da je obolio od Buergerove bolesti i ateroskleroze arterije udova zbog čega je, nakon izricanja presude, podvrgnut kirurškim zahvatima, pri čemu su mu amputirani svi prsti na rukama, osim palca, kao i desna potkoljenica. Također se u zahtjevu navodi da je Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci od 2. lipnja 2011. osuđeniku utvrđeno tjelesno oštećenje 100%, od čega se na donje ekstremitete odnosi 70%. Zdravstveno stanje mu se kontinuirano pogoršava i zbog toga, po mišljenju podnositelja zahtjeva, nije zdravstveno sposoban izdržavati kaznu zatvora ni u zatvoru, ni u zatvorskoj bolnici, jer se tek uči kretati uz pomoć štaka i ne može samostalno održavati osobnu higijenu i obavljati svakodnevne poslove. Podnositelj zahtjeva predlaže isti usvojiti i preinačiti bezuvjetnu kaznu zatvora u uvjetnu osudu.

Općinski sud u Rijeci je, nakon prethodno pribavljenog pozitivnog mišljenja Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, predložio da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne prihvati.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je u svom pisanom očitovanju broj KR-DO- 773/11 od 9. kolovoza 2011. predložilo da se prihvati zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 414. ZKP-a izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su i tada postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Razmatrajući zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da okolnost na koju se poziva osuđenik jest nova okolnost, budući da prvostupanjskom sudu evidentno nije bila poznata u vrijeme izricanja presude pa je nije ni cijenio prilikom odmjeravanja kazne.

Naime, iz medicinske dokumentacije koja je priložena uz zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, razvidno je da osuđenik boluje od Buergerove bolesti, koja mu je dijagnosticirana 2007. i da se njegovo zdravstveno stanje pogoršava na način da mu je u više navrata izvršena amputacija svih prstiju ruku, osim palca, kao i amputacija desne potkoljenice. Utvrđen mu je i 100%-tni invaliditet, pri čemu se 70% odnosi na donje ekstremitete, iz kojeg razloga hoda uz pomoć proteze i štaka.

Iz podataka u spisu predmeta, odnosno rješenja suca izvršenja kojima je osuđeniku zbog lošeg zdravstvenog stanja u više navrata odobravan prekid izvršenja kazne zatvora,

I Kr 503/11-4

razvidno je, također, da je konzultirana zatvorska liječnica Zatvora u Rijeci, a prema njenom mišljenju osuđeniku nije moguće osigurati adekvatan zatvorski smještaj i liječenje u zatvorskim uvjetima, s obzirom na stupanj njegove invalidnosti i progresije bolesti.

Iz svega iznijetoga proizlazi da istaknuta okolnost ima takav značaj da bi, pod pretpostavkom da je prvostupanjskom sudu bila poznata u vrijeme izricanja presude, očito dovela do blaže osude. To stoga što osuđenik boluje od teške kronične bolesti koja progredira, rezultira amputacijom udova i osuđeniku onemogućuje samostalno kretanje, održavanje osobne higijene i obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti te ga čini 100%-tnim invalidom.

Imajući u vidu ovu novu okolnost, uz sve one okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio osuđeniku kao olakotne prilikom odmjeravanja kazne, a to su priznanje kaznenog djela i činjenica da je otac malodobnog djeteta, u svom zbiru, bez obzira na osuđenikovu raniju osuđivanost, imaju takav značaj i prevagu nad otegotnom okolnošću da opravdavaju primjenu uvjetne osude, kao mjere upozorenja, a izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci uz vrijeme provjeravanja od dvije godine te uz daljnji uvjet da osuđenik u roku jedne godine presude namiri prouzročenu štetu oštećeniku u iznosu navedenom u izreci ove presude, primjerena je svrsi kažnjavanja te ostvarenju generalne i specijalne prevencije i bez izvršenja kazne zatvora.

Pri tome treba napomenuti da će se osuđeniku u kaznu zatvora, u slučaju da uvjetna osuda bude opozvana, uračunati i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora u razdoblju od 22. listopada do 27. listopada 2010. i od 3. srpnja do 8. srpnja 2011., u skladu s odredbom članka 63. stavak 1. KZ.

Stoga je, na temelju članka 416. stavak 6. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. rujna 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v.r.

Damir Kos, v.r.