III Kr-41/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 41/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele i Žarka Dundovića, kao članova vijeća te sudske savjetnice Jasmine Sabađija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. M., zbog kaznenog djela iz članka 129. stavak 3. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 18. siječnja 2012. broj K-294/11 i presuda Županijskog suda u Sisku od 10. siječnja 2013. broj Kž-90/12, u sjednici održanoj 13. kolovoza 2013.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog I. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Sisku od 18. siječnja 2012. broj K-294/11 i presuda Županijskog suda u Sisku od 10. siječnja 2013. broj Kž-90/12 osuđeni I. M. proglašen je kriv zbog kaznenog djela iz članka 129. stavak 3. Kaznenog zakona te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je odvjetnik Z. K. koji brani osuđenika jer smatra „da djelo za koje je osuđenik proglašen krivim nije kazneno djelo i da postoje okolnosti koje isključuju krivnju osuđenika jer nisu ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja djela za koje je osuđenik proglašen krivim“, a „u bitnom…da radnje osuđenika uopće nemaju obilježja kaznenog djela, a pogotovo obilježja kaznenog djela prijetnje“.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u smislu članka 518. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12., 143/12. i 56/13.; dalje u tekstu: ZKP/08) dostavio odgovor na zahtjev osuđenika u kojem predlaže da se isti kao neosnovan odbije.

Zahtjev nije osnovan.

III Kr 41/13-4

Osuđenik je proglašen krivim da je počinio kvalificirani oblik prijetnje (prema službenoj osobi) jer je voditelju Odsjeka za ratne zločine Policijske uprave sisačko- moslavačka N. V. iz kaznionice u L. „poslao razglednicu u kojoj je napisao da mu zahvaljuje na divnom smještaju koji mu je u sprezi s prijateljima smjestio“, a policajcima koji su s njim obavljali obavijesni razgovor nevezan uz kazneno djelo prijetnje „rekao da će se nekima pušiti iz ušiju kada izađe iz zatvora, a N. V. će mucati više no što sada muca, jer on nikome ne ostaje dužan“.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da ti izričaji ne sadrže obilježja kaznenog djela prijetnje počinjene prema službenoj osobi.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud su pravilno ocijenili da se radi o izričajima koji su objektivno prikladni da kod osobe kojoj su upućeni izazovu osjećaj straha, osobne ugroženosti ili nesigurnosti. Osuđenik smatra u zahtjevu da se radi o sarkastičnim izjavama koje po ničemu nisu posebne pa ne sadrže nikakvu prijetnju i da kod oštećenika nisu izazvale strah. Okolnost izazivanja straha kod oštećenika je činjenično pitanje koje ne može biti predmet ovog izvanrednog pravnog lijeka, ali pravilnog razumijevanja radi, treba navesti da je ta okolnost pravilno utvrđena u pravomoćnoj presudi. S druge strane, ne radi se o nikakvim podrugljivim ili zajedljivim izjavama jer one jasno predstavljaju stavljanje u izgled nekog ozbiljnog zla koje je realno ostvarivo. Ovo tim više kada se ima na umu da je osuđenik prijetnje izrekao službenoj osobi za koju smatra da je odgovorna što je osuđen za kazneno djelo ratnog zločina zbog kojeg izdržava dugogodišnju kaznu zatvora. Prema tome, u činjeničnom opisu kaznenog djela sadržana su potrebna obilježja kaznenog djela prijetnje prema službenoj osobi u svezi s njenim radom i položajem. Stoga nije ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. ZKP/08 na koju osuđenik neosnovano ukazuje.

Osim navođenja okolnosti o strahu i uznemirenosti oštećenika, osuđenik navodi i druge okolnosti činjenične naravi koje se odnose na (ne)pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja (da pri razgovoru s osuđenikom u kaznionici nije bilo ništa sporno rečeno i da nisu bile rečene nikakve prijetnje). No, radi se o činjeničnim utvrđenjima, a činjenična utvrđenja sudova nisu osnova za ovaj izvanredni pravni lijek. Uz to, osuđenik u zahtjevu navodi da postoje okolnosti koje isključuju krivnju, ali ne obrazlaže niti jednu od tih okolnosti (nepostojanje namjere, ubrojivosti ili postojanje neke od zabluda). S tim u vezi, postojanje tih okolnosti je činjenično pitanje koje, kako je navedeno, ne može biti predmet ocjenjivanja kod ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Slijedom iznesenog je na temelju članka 518. u svezi s člankom 512. ZKP/08 trebalo odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer je neosnovan.

U Zagrebu 13. kolovoza 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Sabađija, v.r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.