III Kr-107/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-107/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv os. K. P. zbog krivičnog djela iz čl. l62. st. 4. KZH,u vezi s čl. 153. st. 4. KZH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 8. travnja 1991. K-329/-89-20 i presuda Okružnog suda u Požegi od 19. studenog 1991. Kž-293/91-6, u sjednici održanoj 6. svibnja 1992. saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske

Delić Zvonimira,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev os. K. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 8. travnja 1991. K-329/89-20 i presuda Okružnog suda u Požegi od 19. studenog 1991. Kž- 293/91-6 osuđen je K. P. zbog krivičnog, djela iz čl. 162. st.

4. KZH u vezi s čl. 153. st. 4. KZH na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 50. st.

1. KZJ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 19. listopada do 3. studenog 1989.godine.

Protiv te presude os. K. P. po svom branitelju podnio je pravodobno zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se ukine citirana pravomoćna presuda i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Javni tužilac Republike Hrvatske predložio je da zahtjev bude odbijen.

Zahtjev nije osnovan.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se ponijeti samo zbog odredjenih u čl. 427. toč.1-3. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) izričito navedenih povreda krivičnog zakona ili odredaba krivičnog postupka.

Os. K. P. u podnesenom zahtjevu naznačuje da je učinjena povreda odredaba krivičnog postupka u žalbenom postupku, a u stvari iz sadržaja proizlazi njegova tvrdnja da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu na glavnoj raspravi, time što je prvostepeni sud odbio njegov,dokazni prijedlog da se izvede novo balističko vještačenje od strane nadležne ustanove ili organa.

Osim navedenog, ponavljajući navode što ih je isticao na glavnoj raspravi i u žalbi na prvostepenu presudu, osuđenik u svom zahtjevu iznosi svoju ocjenu balističkog vještačenja i svoju djelomičnu verziju činjeničnog stanja, prema kojoj bi trebala biti i drugačija pravna ocjena njegovog ponašanja.

Odbijanje prijedloga stranaka da se izvede neki dokaz, nipošto ne predstavlja povredu zakona, već jedino može biti uzrok da činjenično stanje ne bude pravilno i potpuno utvrđeno. Ni iz jedne odredbe Zakona o krivičnom postupku, pa ni one iz člana 15. ZKP-a, na koju se osuđenik prema sadržaju zahtjeva poziva, ne proizlazi obaveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što s druge strane ni nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava sud da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno (čl. 366. st. 2. i čl. 344. st. 1. ZKP-a). Prema tome, da li će se ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene suda u svakom pojedinačnom slučaju, koje dakako može biti i pogrešno, te stoga može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 363. toč.3 ZKP-a u vezi sa čl. 366. ZKP-a, ali ne i povredu zakona, kako je to već istaknuto.

Sve ostalo što osuđenik navodi u zahtjevu odnosi se takodjer na pitanje pravilnosti činjeničnog stanja utvrđenog od prvostepenog suda i prihvaćenog od strane drugostepenog suda, te ne može poslužiti, budući je izvan okvira čl. 423. st.

1. u vezi sa čl.429. ZKP za ponovno preispitivanje pravomoćne presude, jer bi se u protivnom zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pretvorio u redovni pravni lijek protiv drugostepene presude, izvan uvjeta predviđenih u čl. 391. ZKP.

S obzirom na izloženo,trebalo je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude,na temelju čl. 421. ZKP u vezi sa čl. 429. ZKP odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 6. svibnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka,v.r.

dr. Novoselec Petar,v.r.