Croatian Supreme Court dismisses appeals in murder case, upholding first-instance conviction and sentence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the prosecutor and the defendant against the first-instance judgment. The court found that the lower court correctly determined the defendant committed murder with direct intent rather than in self-defense, based on the evidence and psychiatric evaluation. Consequently, the original conviction for murder and the combined sentence of eleven years and six months were confirmed as legally sound.
Legislator headnote
AI generatedArticles 90, 60, 62, 63, 80, 122, 379, 382, 387 of the Criminal Code; Article 119 of the Criminal Procedure Act: The Supreme Court may confirm a first-instance judgment if the lower court correctly established the facts, properly applied the law, and imposed a proportionate sentence without legal errors.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 250/05-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Hajrije Novoselec, Josipa Budinskog i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. V., zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. prosinca 2004. godine, br. K 156/04, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića i optuženikove braniteljice N. D., odvjetnice iz Z.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. J. V. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. J. V. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga – nakon pojedinačno utvrđenih kazni zatvora, na temelju čl. 90. KZ u trajanju od deset godina i uzimajući, na temelju čl. 62. st. 1. KZ, prije izrečenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, kao već utvrđenu, a na koju je optuženik osuđen zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 2. KZ presudom Županijskog suda u Zagrebu od 28. listopada 2002. godine, br. K 91/02- 63, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. srpnja 2003. godine, br. I Kž 357/03-5 – primjenom čl. 60. c. KZ, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest godina i šest mjeseci.
Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. siječnja 2002. godine do 24. prosinca 2004. godine.
I Kž 250/05-6
Na temelju čl. 80. st. 1. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, vojničkog noža za automatsku pušku M-70 ukupne duljine 27 cm.
Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6. ZKP.
Na temelju čl. 132. st. 2. ZKP ošt. F. I. upućen je da imovinskopravni zahtjev u cijelosti može ostvarivati u parnici.
Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik. Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači u skladu sa žalbenim navodima.
Optuženik pobija prvostupanjsku presudu osobno, te putem branitelja N. D., N. Š. i S. P., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači u skladu sa žalbenim navodima.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalba optuženika odbije kao neosnovana, dok je u sjednici vijeća izjavio da odustaje od žalbe državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Pošto vijeće smatra da nazočnost optuženika nije svrhovita, jer se on nalazi u pritvoru, a ima branitelje (čl. 374. st. 2. ZKP), postupajući po njegovom zahtjevu u žalbi, u smislu čl. 374. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća izviješteni su, uz državnog odvjetnika, optuženik i njegovi branitelji.Sjednici vijeća bili su nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženikova braniteljica N. D., odvjetnica iz Z..
Žalbe nisu osnovane.
Nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
Ne radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, kad je prvostupanjski sud u zakonito i ispravno provedenom postupku, bez proturječja, točno reproducirao i sadržaj psihijatrijskog vještačenja, te na temelju činjenica utvrđenih na temelju tog vještačenja, ostalih vještačenja, iskaza svjedoka i materijalnih tragova, u poredbi s obranom optuženika, izveo svoje daljnje zaključke glede odlučnih činjenica drukčije nego što optuženik u žalbi smatra da bi bilo logično odnosno ispravno izvesti. Zapravo, ovdje se radi o pitanju je li činjenično stanje glede tih činjenica ispravno ili pogrešno utvrđeno.
I Kž 250/05-6
Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog zakona iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.
Neosnovano optuženik ističe, osobno i putem branitelja, žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, jer iz obrazloženja žalbe proistječe da u tom dijelu pobija ispravnost i potpunost utvrđenih odlučnih činjenica, na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio, da optuženik nije postupao na mah i u prekoračenju nužne obrane, već da je na način pobliže opisan u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo ubojstva s izravnom namjerom. Dakle, ne radi se o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona, na ispravno utvrđeno činjenično stanje, nego o pobijanju ispravnosti i potpunosti utvrđenja odlučnih činjenica.
Nije u pravu optuženik kad pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.
Optuženik žalbom osobno i putem branitelja zapravo pobija ispravnost utvrđenih odlučnih činjenica, na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio, da je optuženik, nakon oduzimanja noža oštećeniku, kao napadač, u cilju da usmrti oštećenika, zadao mu tim nožem četrnaest udaraca u predjelu glave, vrata i prsa, nanijevši mu smrtonosne ozljede koje su dovele do smrti ošt. D. I., odnosno da je počinio kazneno djelo ubojstva s izravnom namjerom.
U žalbi optuženik osobno i putem branitelja ne iznosi nešto novo što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, već na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala, osobito nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. I. P.-Č., pobija, bez valjanih protuargumenata, ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, pokušavajući na svoj način prikazati rezultate dokaznog postupka, sugerirajući zaključak, da je postupao na mah i u prekoračenju nužne obrane.
Žalbenim navodima optuženika, nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda.
Protivno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio kazneni zakon. Na temelju rezultata glavne rasprave, prvostupanjski sud izveo je ispravan zaključak, da optuženik nije usmrtio oštećenika na mah i u prekoračenju nužne obrane, kako se to tvrdi u žalbi, već da ga je usmrtio s izravnom namjerom, na način pobliže opisan u izreci pobijane presude.
Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne i brižljive ocjene, posebice osnovano temeljite analize i ocjene psihijatrijskog vještačenja, u poredbi s obranom optuženika i iskazima ispitanih svjedoka, ispravno i potpuno utvrdio, da optuženik nije postupao na mah i u prekoračenju nužne obrane, već da je optuženik, nakon što je oštećeniku oduzeo nož i nakon što je time prestao napad oštećenika, kao napadač, u cilju da usmrti oštećenika, zadao mu tim nožem četrnaest udaraca
I Kž 250/05-6
u predjelu glave, vrata i prsa, zadavši mu tako smrtonosne ozljede koje su dovele do njegove smrti, odnosno da je na način pobliže opisan u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. KZ. Za to svoje utvrđenje, prvostupanjski sud dao je valjano, iscrpno i logično obrazloženje, koje u svemu kao ispravno i potpuno prihvaća Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja ponavljanja.
Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.
Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik kad se žale zbog odluke o kazni.
Pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud ispravno je ocijenio težinu kaznenih djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženika, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječu da kazna bude teža ili lakša, a u žalbama državnog odvjetnika i optuženika ne ukazuje se na nove okolnosti, koje prvostupanjski sud nije cijenio i koje bi bile od utjecaja na visinu kazne. Nakon ispravno utvrđenih pojedinačnih kazni, prvostupanjski sud je ispravno izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest godina i šest mjeseci, koja prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, predstavlja sankciju adekvatnu težini počinjenih kaznenih djela. Stoga će se, protivno navodima žalbe državnog odvjetnika i optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedanaest godina i šest mjeseci ostvariti svrhe iz čl. 6. i čl. 50. KZ.
Ispitujući, u smislu čl. 382. ZKP, sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta iz čl. 80. KZ, treba kazati, da je prvostupanjski sud osnovano i ispravno postupio kad je tu mjeru izrekao, jer je optuženik oduzetim nožem počinio kazneno djelo.
S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP, presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. svibnja 2005. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Milan Gudelj, v.r.