Rev-200/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 200/1996-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. I. koga zastupa V. F., protiv tužene Ž. međimurske, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Županije međimurske, radi poništenja rješenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 29. prosinca 1993. godine br. Gž- 1371/93-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 29. travnja 1993. godine br. P-41/93- 6, u sjednici održanoj dana 22. veljače 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom odlukom kojom je potvrđena pobijana odluka odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje odluke sekretara tuženika od 4. studenog 1992. godine o prestanku radnog odnosa tužitelja uz obvezu tuženiku da tužitelja vrati na posao i na radno mjesto telefoniste kućne centrale.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Osporavana odluka o prestanku radnog odnosa tužitelja utemeljena je na odredbi čl. 379. Zakona o upravi ("NN" br. 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 41/90 i 53.a/91) zbog toga što je utvrđeno da tužitelj neopravdano izostaje iz prostorije u kojoj radi, što se nemarno odnosi prema strankama, što neredovito izvršava svoje radne obveze i zadatke i što se nekorektno ponaša prema svojim kolegama (povreda ugleda službe).

Sudovi nalaze, da je osporavana odluka o prestanku radnog odnosa zakonita i valjana odluka, jer da je rukovoditelj tuženika u skladu sa svojim ovlaštenjima, praćenjem rada tužitelja utvrdio, da tužitelj ne ostvaruje uobičajene rezultate rada (čl. 379. ZU). Revident pak nalazi, da se radi o brojnim propustima koji osporavanu odluku čine nezakonitom odlukom. Takova odluka je rezultat samo mišljenja rukovoditelja tuženika, jer nedostaje prethodno mišljenje nadležnog rukovodećeg radnika, a sama odluka nema ni jednog pismenog dokaza na kojem bi bila utemeljena, pa kako je osporavana odluka utemeljena samo na kazivanju rukovoditelja tuženika, izjavljenu reviziju nalazi opravdanom.

Tužitelj je djelatnik koji obavlja pomoćno-tehničke poslove, a takovi djelatnici ne podliježu načinu ocjene rada koji se odnosi na ostale djelatnike iz čl. 379. st. 3. Zakona o upravi (čl. 21. st. 1. Uredbe o jedinstvenim nazivima zadataka i poslova, te o stručnom osposobljavanju i usavršavanju radnika u tijelima uprave, "NN" br. 12/84), već je to ovlaštenje rukovoditelja tijela uprave (čl. 379. st. 1. ZU). Doduše, st. 2. čl. 379. ZU zahtjeva prije donošenja odluke pribavu mišljenja nadležnog rukovoditelja radnika. Kako je rukovoditelj tijela u konkretnom slučaju i neposredni rukovodni djelatnik za pomoćno tehničko osoblje, to u postupanju rukovoditelja tuženika u donošenju odluke o prestanku radnog odnosa nema nepravilnosti koje bi donesenu odluku činile nezakonitom. I konačno, kraj utvrđenja sudova da je rukovoditelj, tužitelja duže vrijeme pratio rad tužitelja na radnom mjestu telefoniste u kućnoj centrali i pri tome utvrdio da tužitelj bezrazložno i neopravdano izostaje iz te prostorije, da se nemarno odnosi prema strankama, da na vrijeme ne izvršava redovne i izvanredne poslove i da se nekorektno odnosi prema svojim kolegama, što očito šteti ugledu službe, osporavana odluka donesena je u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. Zakona o upravi.

Kako je pobijana odluka donesena uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava i kad u provedenom postupku nema ni onih procesnih ni materijalnih povreda postupka na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužitelja kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. veljače 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.