Rev-1879/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B., T. i M. mldb. B., M. B. i M. B., svi iz Z., koje zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u Z., protiv tužene C. " d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. siječnja 1997. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. rujna 1995. godine br. Pn-5226/92, u sjednici vijeća održanoj dana 29. lipnja 1999. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1879/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) reviziju tužitelja trebalo je kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1879/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B., T. i M. mldb. B., M. B. i M. B., svi iz Z., koje zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u Z., protiv tužene C. " d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. siječnja 1997. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. rujna 1995. godine br. Pn-5226/92, u sjednici vijeća održanoj dana 29. lipnja 1999. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanom odlukom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog smrti J.B. u prometnoj nesreći od 5. ožujka 1985. godine.
Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju su izjavili tužitelji iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače ili pak ukinu, uz naknadu cjelokupnih troškova parnice.
Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Pravomoćnom presudom Okružnog suda u Zagrebu od 10. studenog 1992. godine br. Gž-7725/92 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. veljače 1992. godine br. Pn-3598/89 odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika Ž.,Z. s obzirom na utvrđenje da na strani toga tuženika nema odgovornosti za nastalu štetu, odnosno da je za nastalu štetu isključivo odgovoran oštećenik, sada pok. J.B. budući da uzrok te prometne nesreće, kojoj je smrtno nastradao nije neispravnost željezničke rampe, već postojanje zabrane prijelaza preko željezničke pruge.
U nastavku ove parnice trebalo je odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužbe u odnosu na tuženu osiguravajuću organizaciju C.-osiguranje d.d iz Z. na strani ovog tuženika tužitelji vide odgovornost za nastalu nematerijalnu štetu po osnovi tzv. proširenog osiguranja ("B" kombinacija, dobrovoljno osiguranje), te na tvrdnji da između alkoholiziranosti oštećenika i njegovog prijelaza automobilom preko željezničke pruge nema uzročne veze, upozoravajući pri tome da nema ni jasnog utvrđenja da bi rampa na tom prijelazu i u tom trenutku bila spuštena, koju prema mišljenju vještaka i nije bilo moguće podići, osim pomoću mehanizma iz čuvarske kućice. Upravo na tim okolnostima tužitelji i vide osnovanost svog zahtjeva za naknadu štete.
Uvažavajući svu težinu duševnih patnji koju tužitelji trpe zbog smrti bliskog srodnika (pok. J.B. je suprug tužiteljice, otac drugo i trećetužitelja i sin četvrto i petotužitelja) nižestupanjski sudovi su i po mišljenju ovog revizijskog suda uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava osnovano zahtjev tužbe odbili, jer već spomenuta važna činjenična utvrđenja u pravomoćno dovršenoj parnici protiv Ž.,Z. koja revizijska viđenja ne dovode u sumnju, te posebno važne činjenice da je pok. J.B. u tom trenutku imao 1,40 promila alkohola u krvi (Pravila tuženika o osiguranju od automobilske odgovornosti u odredbi čl. 17. propisuju da svaka alkoholiziranost osiguranika preko 0,5 promila alkohola u krvi znači i gubitak prava iz osiguranja) i nalaza vještaka o bitno smanjenim sposobnostima vozača da u takovoj situaciji kontrolira stanje prometa i upravljanje svojim vozilima ukazuje i na postojanje uzročne veze između alkoholiziranosti i nezgode pa otuda i nepostojanje uvjeta za mogućnost prihvata zahtjeva tužbe protiv osiguravajuće organizacije.
S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) reviziju tužitelja trebalo je kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 29. lipnja 1999. godine,
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.