Rev-266/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. M. iz I., M., 2. N. M. iz I., M. i 3. A. S. (S.) iz I., M., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K., V. i P. sa sjedištem u Z., protiv tuženika: 1. J. A. i 2. M. A., koje zastupa posebna skrbnica I. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 1305/10-2 od 22. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 1408/08 od 1. ožujka 2010., u sjednici održanoj 30. svibnja 2018.,
Legislator headnote
AI generatedRev-266/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 266/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. M. iz I., M., 2. N. M. iz I., M. i 3. A. S. (S.) iz I., M., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K., V. i P. sa sjedištem u Z., protiv tuženika: 1. J. A. i 2. M. A., koje zastupa posebna skrbnica I. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 1305/10-2 od 22. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 1408/08 od 1. ožujka 2010., u sjednici održanoj 30. svibnja 2018.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen njihov zahtjev na utvrđenje da su stekli valjan pravni osnov za upis prava suvlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 5858 k.o. Z. za po 1/3 dijela, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude upišu u zemljišne knjige kao suvlasnici predmetne nekretnine.
Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
Prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena kada pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Tužitelji postavljaju pitanja: „1. U kojem trenutku se stječe i u kojem roku vlasništvo nekretnine dosjelošću ukoliko posjed nekretnine traje od davnina, a na nekretnini je upisano društveno vlasništvo? 2. Da li prestanak vršenja posjedovnih prava na nekretnini nakon što je proteklo zakonom propisano vrijeme vršenja neprekidnog posjeda nekretnine i stjecanje prava vlasništva nekretnine temeljem instituta dosjelosti, odnosno nakon nastupa činjenica temeljem kojih je zakonom propisano da se ex lege stječe pravo vlasništva, na bilo koji način utječe na već stečeno pravo vlasništva?“
Kod ovih pitanja tužitelji se pozivaju na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama: Rev – 2905/99 od 13. srpnja 2000., Rev – 3447/99 od 4. ožujka 2003., Gzz – 33/83 od 18. svibnja 1983. i Rev – 1608/97 od 3. prosinca 1997., te Županijskog suda u Bjelovaru u odluci Gž – 1681/05 od 19. siječnja 2006., dok je prema mišljenju tužitelja odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
U konkretnom slučaju tužitelji kao nasljednici pok. M. M., te B. M. svoj zahtjev temelje na činjeničnom osnovu da su preko svojih pravnih prednika u neprekinutom samostalnom posjedu predmetne nekretnine preko više od 80. godina, tako da su vlasništvo ove nekretnine stekli temeljem zakona – dosjelošću. Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a, tj. cijeneći da tužitelji u ovoj pravnoj stvari nisu uspjeli dokazati iznesene činjenice na kojima temelje svoj tužbeni zahtjev. U navedenom činjeničnom utvrđenju rješenje u ovom sporu ne ovisi o pravnim pitanjima kako su ih u reviziji postavili tužitelji (kako to zahtjeva odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a), već se ista svode na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a za kakva pitanja se ne može uzeti da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
S druge strane, shodno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose. Tako ovaj sud povodom revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a nije ovlašten ispitivati pobijanu presudu izvan u reviziji određeno naznačenog pitanja.
Slijedom navedenog, kako nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u kojima bi postavljena pravna pitanja zbog kojih je revizija izjavljena bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu, čime je odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 30. svibnja 2018.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.