Rev-619/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 619/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. rođ. V. iz Z., koju zastupa punomoćnica mr. sc. G. Š., odvjetnica iz Z., protiv prvotuženika S. K. pok. N. iz Z., i drugotuženice N. Š. rođ. K. pok. N. iz Z., koje zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. M. J. i I. B., odvjetnice iz Z., radi utvrđenja bračne stečevine, uknjižbe prava suvlasništva i brisanja prava suvlasništva, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1648/10 od 9. studenog 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2362/05 od 27. studenog 2009., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 21. travnja 2010., 6. prosinca 2011.

r i j e š i o j e:

Revizija prvotuženika S. K. odbacuje se.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica A. K. rođ. V. iz Z., …, OIB: …, s osnove bračne stečevine suvlasnik udjela od 3/16 dijela nekretnine oznake čest. zem. 1096/40 k.o. D., ukupne površine 81 m (koji dio u naravi predstavlja polovinu stana na prvom katu obiteljske kuće i pripadajući dio zemljišta), što su tuženici dužni priznati i slijedom toga dozvoliti tužiteljici da to svoje pravo suvlasništva i upiše u zemljišne knjige, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva s imena tuženika ad 1/ S. K. pok. N. za utvrđeni suvlasnički udio tužiteljice te njegova upisa za udio od 5/16 dijela i ostanak upisa tuženice ad 2/ N. Š. rođ. K. (upisana u zemljišne knjige i kao K. N. p. N.) i to za udio od 1/6 i 2/6 dijela označene nekretnine, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 20.245,00 kuna, sve u roku od 15 dana, i riješio je:

Radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice, određuje se privremena mjera koja glasi:

I. Zabranjuje se tuženicima raspolaganje i poduzimanje radnji otuđenja i opterećenja ili sličnih radnji na predmetnoj nekretnini koja je suvlasništvo stranaka u odnosu na nekretninu:

- k.č. 1096/40 br. zk. ul. 1267 u k.o. D. ukupne površine 81 m , uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi, koju će provesti Zemljišnoknjižni odjel Naslovnog suda.

II. Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog rješenja Zemljišnoknjižnom odjelu suda.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka ili drugačije odluke suda.“

Presudom suda drugog stupnja odlučeno je:

„1. Odbija se djelomično žalba tuženika pod 1) S. K. kao neosnovana i djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2362/05 od 27. studenog 2009. godine u dijelu pod točkom I. izreke kojim je u odnosu na njega utvrđeno da je tužiteljica A. K. suvlasnica za 3/16 dijela čest. zem. 1096/40 k.o. D. te radi uknjižbe toga prava u zemljišnoj knjizi kao i rješenje o određivanju privremene mjere te rješenje o ispravku, dok se u preostalom dijelu njegova, i u cijelosti žalba tuženice pod 2) N. Š., uvažavaju te preinačuje prvostupanjska presuda tako da se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Preinačuje se odluka o trošku na način da se odbija zahtjev za naknadu troška tužiteljice u odnosu na tuženicu pod 2) N. Š. kao neosnovan te se nalaže tužiteljici isplatiti tuženici pod 2) parnični trošak u iznosu od 16.605,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška tuženice pod 2/ odbija kao neosnovan.“

Protiv drugostupanjske presude prvotuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08), jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju procesnopravnih materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prvotuženik predlaže da revizijski sud zauzme stajalište o slijedećim pitanjima:

„- određivanje mjerodavne vrijednosti predmeta spora kada je tijekom postupka došlo do objektivne preinake,

- pitanje mjerodavnog prava kod stjecanja prava vlasništva nekretnina,

- legitimacija osobe koja nije nositelj knjižnog prava na podnošenje brisovne tužbe.“

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na nenovčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

Tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn a povodom prigovora prvotuženika sud prvog stupnja je na ročištu održanom 17. studenog 2005. rješenjem odredio vrijednost predmeta spora s 10.000,00 kuna u skladu s odredbom čl. 40. st. 3. ZPP-a.

Kako u konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP. U konkretnom slučaju bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju prvotuženik se u reviziji poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP ali iako se poziva na pojedine odluke ovog suda i Županijskog suda u Zagrebu ne daje razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana i da bi o odgovoru na ta pitanja ovisila odluka u ovom sporu.

Time je prvotuženik ostao kod općenitih tvrdnji i nije konkretizirao razloge zbog kojih smatra da se u konkretnom slučaju radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Po takvoj reviziji Vrhovni sud ne samo da ne može meritorno postupiti, već ne može ocijeniti ima li pravno pitanje važnost za osiguranje jedinstvene primjene zakona.

Prema tome, kako predmetna revizija ne sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra neko pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, revizija prvotuženika nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 6. prosinca 2011.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.