Rev-1348/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. O. iz R., koga zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u R., protiv tuženika E. o. d.d. Z., P. R., koga zastupa punomoćnica N. M. S., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4992/09-2 od 1. prosinca 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P- 1639/08-29 od 31. srpnja 2009., u sjednici održanoj 21. svibnja 2014.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1348/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 40.000,00 kn tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP).
Full text
Broj: Rev 1348/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. O. iz R., koga zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u R., protiv tuženika E. o. d.d. Z., P. R., koga zastupa punomoćnica N. M. S., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4992/09-2 od 1. prosinca 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P- 1639/08-29 od 31. srpnja 2009., u sjednici održanoj 21. svibnja 2014.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti 84.762,24 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 191.318,00 kn (toč. II. izreke) te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.784,45 kn (toč. III. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. izreke i u dijelu u toč. II. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen preko iznosa od 108.762,24 do 191.318,00 kn) te u odluci o troškovima postupka (toč. III. izreke). Ujedno je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu u toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 24.000,00 kn te je tužbeni zahtjev u tom iznosu prihvaćen.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 40.000,00 kn tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP).
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice – 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili na općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali i odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
U reviziji je istaknuto da je podnesena zbog pitanja pravilne primjene materijalnog prava odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) ističući da su neprihvatljiva bitna odstupanja – zanemarivanja Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete na način da se dosuđuje naknada u znatno većem iznosu od orijentacijskih, u postupcima u kojima nisu utvrđene bilo kakve osobitosti slučaja niti su ostvarene pretpostavke za dosuđenje naknade u povećanom iznosu.
Prema shvaćanju ovoga suda drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem ovoga suda.
Naime, pravno shvaćanje ovoga suda doneseno na odjelnoj sjednici održanoj 29. studenoga 2002. kada su razmatrani i prihvaćeni „Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete“, predstavlja određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete.
Pritom kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a osobitosti konkretnog slučaja su znatne.
Stoga postavljeno pitanje u vezi primjene orijentacijskih kriterija za dosuđivanje naknade nematerijalne štete u ovom slučaju ne može smatrati važnim pitanjem za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer odluka drugostupanjskog suda nije utemeljena na shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem ovoga suda.
Stoga je reviziju tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 2. ZPP).
U Zagrebu, 21. svibnja 2014.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.