Rev-1053/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1053/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorda Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja K. J. iz V., zastupanog po F. M., odvjetniku iz V.,protiv tuženog D. M. iz V., zastupanog po Č. mr. T., odvjetniku iz V., radi povrata 150,00 dinara, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 10. svibnja 1990. godine br.Gž-107/90 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 26. rujna 1989. godine br. P-19/89, u sjednici održanoj dana 26. rujna 1991. godine

p r e s u d i o j e:

R e vizija s e odbija k a o n e o s n o v a n a .

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 150,00 (1,500.000 prijašnjih) dinara s kamatom koja se plaća na štedne uloge građana oročene preko godinu dana bez određene namjene počev od 5.prosinca 1988.godine do isplate kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 148,50 (1,485.460 prijašnjih) dinara.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv navedene pravomoćne drugostepene presude pravovremenu , potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači usvajanjem tužbenog zahtjeva odnosno podredno predlaže, da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju protivna stranka nije odgovorila niti se javni tužilac nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja upravljen u pravcu obvezivanja tuženika na isplatu iznosa od 150,00 dinara tužitelju koji iznos da revident duguje po osnovu ugovora o zajmu pri čemu da on svoju obvezu na povrat primljenog iznosa po osnovu zajma koja je dospjela dana 5.12.1988. godine odbija izvršiti.

U provedenom postupku niži sudovi su utvrdili da je između stranaka zaključen ugovor o zajmu temeljem kojeg je tužitelj isplatio revidentu utuženi iznos od 150,00 dinara koji se revident obvezao vratiti tužitelju do 5.12.1988. godine, ali takvu svoju obvezu nije ispunio ni djelomično, pa su stoga udovoljili tužbenom zahtjevu u cijelosti.

Revizijski prigovor tuženika kojima, obrazlaže istaknuti revizijski razlog iscrpljuju se u pobijanju utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred nižim sudovima, a takav se razlog više ne može s uspjehom iznositi u reviziji (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - ZPP).

Stoga je osnovanost revizije razmatrana na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku pred nižim sudovima koje revizijski sud mora respektirati kod odlučivanja o reviziji, a takvo činjenično stanje po nalaženju ovog suda nesumnjivo upućuje, da postoji obveza revidenta prema tužitelju glede isplate utuženog iznosa temeljem zaključene zajamske pogodbe, jer revident nije izvršio svoju obvezu da vrati pozajmljeni iznos tužitelju kao zajmodavcu koja je prije podnošenja tužbe dospjela pa je stoga osim u pogledu glavne stvari glede obveze vraćanja iznosa primljenog temeljem zajamske pogodbe (čl. 562. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - Z00) revident osnovano obvezan isplatiti tužitelju i pripadajuće zatezne kamate počev od dana zakašnjenja s ispunjenjem svoje novčane obveze (čl. 277. st. 1. Z00).

Ovi navodi revizije u kojima se ističe da utuženi iznos zapravo predstavlja naknadu za izvršeni rad revidenta tužitelju odnosno njegovoj supruzi nemaju temelja u rezultatu postupka odnosno u utvrđenju nižih sudova pa stoga ne mogu biti od utjecaja na rezultat ovog revizijskog postupka iz već spomenutih razloga jer se takvi prigovori koji se odnose na pravilnost i potpunost činjeničnog stanja ne mogu iznositi u reviziji, dok se tvrdnje revidenta iznesene u pravcu navodno neosnovanog propusta nižih sudova da rasprave i odluče o njegovom prijebojnom zahtjevu ne mogu prihvatiti kao osnovane bilo da su iznesene u smislu ostvarenja neke bitne povrede odredaba parničnog postupka (npr. one iz čl. 354. st. 2. toč.7. ZPP ili pak one iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 3. ZPP) ili pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga što iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da revident u toku parnice nije istaknuo određeni prijebojni zahtjev u pravcu utvrđenja postojanja nekog njegovog potraživanja radi prebijanja (čl. 338. st. 3. ZPP) ili pak prigovor već izvršenog prijeboja (civilna kompenzacija).

Stoga su niži sudovi pravilno i zakonito odlučili prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pa je izjavljenu reviziju jer se nisu ostvarili istaknuti revizijski razlozi a ni oni na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) valjalo odbiti kao neosnovanu (čl.393. ZPP).

U Zagrebu, 26. rujna 1991.godine

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.