I Kž-1119/2004-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1119/04-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Dražena Tripala, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj K-18/03 od 18. listopada 2004. godine, u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2006. godine u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. M. M. kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Dubrovniku proglasio krivim M. M. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ), u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (ZID KZ), za koje mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u koju je, temeljem čl. 63. KZ-a, uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 21. srpnja 2001. godine do 3. listopada 2002. godine i prekršajnu kaznu zatvora u trajanju od devet dana.

Temeljem čl. 173. st. 7. optuženiku je oduzeta droga koja je opisana u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud je optuženika u cijelosti oslobodio obaveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP-a.

Protiv ove presude podnio je žalbu optuženik putem svoga branitelja S. J., odvjetnika iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, koju žalbenu osnovu veže isključivo uz pogrešno utvrđeno činjenično stanje, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, predloživši da se pobijana presuda preinači i sud optuženika oslobodi optužbe ili da presudu preinači u pravnoj oznaci djela na

I Kž 1119/04-6

kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ-a, ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojko Vučković u dopisu broj KŽ-DO-2259/04, od 4. siječnja 2004. godine, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

Postupajući po zahtjevu optuženika iznesenom u žalbi, o sjednici vijeća obaviješteni su on i njegov branitelj S. J. Optuženik i branitelj nisu pristupili na sjednicu vijeća, pa je sjednica održana temeljem čl. 374. st. 4. ZKP-a u njihovoj odsutnosti, a u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić, koja je u cijelosti ostala kod pismenog mišljenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i predložila da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a time što je presudu temeljio na nezakonitom dokazu koji predstavlja potvrda o privremenom oduzimanju droge, jer je droga pronađena pretragom vozila, koja je izvršena protivno odredbi čl. 213. ZKP-a, a ne pregledom vozila, kao što je pogrešno utvrdio sud prvog stupnja.

U skladu s ukidnom odlukom ovog suda broj I-Kž-840/01-5 sud je prvog stupnja na okolnost pronalaska droge kao svjedoke saslušao suputnika optuženika Ž. B. i policajca M. B., kako bi mogao ocijeniti suprotstavljene iskaze optuženika, koji tvrdi da su policajci izvršili "pretres" njegovog vozila i drogu pronašli otvorivši pretinac u prednjem dijelu vozila i D. R., policajca, koji tvrdi da je na podu vozila uočio papirnatu vrećicu, koju mu je optuženik predao, a u njoj se nalazilo 100 tableta ecstasy, manja količina hašiša i amfetamina, te oko 50 g marihuane.

Pogrešno smatra žalitelj da se nakon saslušanja ovih svjedoka nije ništa promijenilo u odnosu na činjenice koje su utvrđene u prvom postupku, jer niti jedan od njih nema saznanja na koji je način D. R. pronašao drogu.

Naprotiv, po ocjeni ovoga suda pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je iskaz svjedoka R. potvrđen iskazima B. i B., jer oni obojica tvrde da nisu vidjeli da bi D. R. otvarao pretinac u vozilu. Ž. B. navodi samo da je uočio da djelatnici policije zagledaju oko i ispod sjedišta vozila, koje radnje predstavljaju pregled, a ne pretragu vozila za koju je potreban nalog istražnog suca.

Valja reći da su obojica ovih svjedoka stajali tik uz vozilo optuženika, pa bi otvaranje unutrašnjih dijelova vozila svakako uočili da je do toga došlo.

I Kž 1119/04-6

Ovaj sud, stoga, smatra da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se žalitelj poziva, jer u cijelosti prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da je droga pronađena pregledom vozila na način kao što to opisuje svjedok R.

Ne može se prihvatiti ni tvrdnja žalitelja da sud prvog stupnja nije postupio u skladu sa uputom iz ukidnog rješenja ovog suda, jer nije pročitao vještački nalaz dr. D. B. već je proveo novo vještačenje, koje je povjerio vještaku dr. N. G., iz čijeg je nalaza i mišljenja utvrdio da je optuženik bio konzument opojnih droga i to upravo onih vrsta koje su kod njega pronađene.

Uputa ovoga suda da se u ponovnom postupku pročita vještački nalaz dr. D. B., koji se već tada nalazio u spisu, dana je sa svrhom da sud prvog stupnja ocijeni da li je u ovom postupku potrebno provesti novo vještačenje, pa iako sud taj nalaz i mišljenje nije pročitao odredivši novo vještačenje postupio je u skladu s uputom drugostupanjskog suda.

Sud je raspravio i sva druga sporna pitanja na koja mu je ukazana u ukidnoj odluci, sa potrebnom pažnjom i kritičnošću ocijenio je sve provedene dokaze, pa se ne može prihvatiti tvrdnja žalitelja da sud nije postupio u skladu s odredbom čl. 393. st. 3. ZKP-a.

Očigledno je da ocjenu provedenih dokaza suda prvog stupnja žalitelj ne prihvaća, ali ona je, po mišljenju ovog suda, potpuno logična i uvjerljiva.

Točno je da je sud prvog stupnja iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka utvrdio da je optuženik konzument droge i to upravo onih vrsta droga koje su mu privremeno oduzete, ali to utvrđenje nije u suprotnosti sa zaključkom suda da je droga, koja je optuženiku privremeno oduzeta, bila namijenjena za prodaju.

Tijekom postupka optuženik je pokušao uvjeriti sud da je 100 tableta ecstasy kupio u noći 20. 7. 2001. godine, a da je odmah narednog dana, na nagovor svjedoka B., krenuo s njim na P. u vikendicu svjedoka, dakle da je stjecajem okolnosti droga ostala kod njega, a ne u njegovom stanu u S. Međutim, iz iskaza B. proizlazi da je upravo optuženik svjedoku rekao da putuje na P. i to u O., te da mu je ponudio da ga poveze i da su na put krenuli iz S. Prema tome optuženik se iz P. vratio u S. gdje stanuje.

U pravu je, stoga, sud prvog stupnja kada obranu optuženika ocjenjuje neprihvatljivom, jer je i po ocjeni ovog suda potpuno neživotno i nerazumno da bi neka osoba držala u vozilu i prevozila, s mjesta na kojemu ima stalni boravak, na neki izlet toliku količinu raznih vrsta droge i izlagala se opasnosti da bude otkrivena.

Osim toga u spisu predmeta na listu 43 nalazi se presuda Županijskog suda u Splitu broj K-35/00 koju je sud prvog stupnja pročitao tijekom glavne rasprave. Iz te presude proizlazi da je optuženik proglašen krivim zbog istovrsnog kaznenog djela koje je počinio držanjem, radi prodaje, upravo iste vrste droge kao i u ovom predmetu, hašiša, marihuane, ecstasya i amfetamina, zbog čega mu je tom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Uvidom u upisnik Vrhovnog suda Republike Hrvatske ovo vijeće je utvrdilo da je presudom ovog suda broj I-Kž-55/01 presuda Županijskog suda u Splitu preinačena samo u odluci o kazni, tako da je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

I Kž 1119/04-6

Kada se povežu sve te činjenice i ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je optuženik prevozio drogu koja mu je privremeno oduzeta radi prodaje pa je neprihvatljiva žalba optuženika uložena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalbenu tvrdnju da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno žalitelj nije obrazložio, no kako je prethodno navedeno da su sve pravno relevantne činjenice s potrebnom sigurnošću utvrđene ocjenjuje se da ni u tom dijelu žalba nije osnovana.

Na pravilno utvrđene činjenice sud je pravilno primijenio zakon kada je postupanje optuženika pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, u svezi s čl. 25. ZID KZ-a.

Ovo je vijeće ispitalo pobijanu presudu i u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a i utvrdilo da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu postupovnu povredu na koju je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijedio zakon u bilo kojoj odredbi propisanoj u čl. 368. ZKP-a.

Nije u pravu optuženik ni kada smatra da mu je izrečena prestroga kazna.

Žalitelj smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti koje je utvrdio tijekom postupka, a to su njegovo loše zdravstveno stanje, činjenicu da je otac troje maloljetne djece i da je učesnik i invalid Domovinskog rata.

Ovaj sud smatra da su te okolnosti došle u dovoljnoj mjeri do izražaja kada je sud optuženiku, koji je do sada tri puta osuđivan i to dva puta zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, i koji je ovo djelo počinio u vrijeme kada je protiv njega bio u tijeku kazneni postupak pred Županijskim sudom u Splitu, izrekao kaznu zatvora koja je tek nešto veća od zakonom zapriječenog minimuma kazne za kazneno djela za koje ga je proglasio krivim.

a svrha kažnjavanja propisana u Blažom kaznom od izrečene ne bi se mogla postići opć

čl. 6. i 50. KZ-a.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, radi čega je presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 14. ožujka 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.