Rev-3942/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3942/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Miljenke Vraničar kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.S. iz S., … , kojeg zastupa I.K., odvjetnik iz S., protiv tuženika Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske - Područna služba S. iz S.. … , radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-800/94 od 26. kolovoza 1994., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku br. P-1799/93 od 10. svibnja 1994., u sjednici održanoj dana 31. ožujka 1999.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 9.531,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 25. travnja 1994. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 1.188,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja i u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja ili da se ukine.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos od 447,31 kn za razdoblje od 1. XI. 1990. do 1. VII. 1993. godine.

U postupku je utvrđeno, da je tužitelju rješenjem tuženika od 18. V. 1988. godine priznato pravo na mirovinu s tim da se mirovina isplaćuje tužitelju od 1. IV. 1990., jer je tužitelj nakon priznatog prava na mirovinu nastavio raditi. Nakon prestanka radnog odnosa tužitelj nije podnio novi zahtjev za određivanje mirovine, već je zahtjev podnio dana 7. VII. 1993. i tuženik je po novom zahtjevu donio rješenje dana 30. VIII. 1993. i tužitelju isplatio razliku mirovine.

Temeljem odredbe čl. 129. st. 6. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (NN br. 26/83, 48/83, 5/86, 42/87, 34/89, 40/90, 9/91, 26/93 i 44/94) osiguraniku koji nastavi raditi nakon donošenja rješenja o pravu na mirovinu, donosi se novo rješenje o mirovini, ako osiguranik podnese novi zahtjev za određivanje mirovine i novim rješenjem ukida se prije doneseno, a neizvršeno rješenje o mirovini.

Mirovina dospijeva donošenjem rješenja kojim se priznaje pravo na mirovinu i tuženik je novo rješenje o određivanju mirovine donio nakon što je tužitelj podnio novi zahtjev za određivanje mirovine.

Tuženik nije zakasnio sa isplatom mirovine (razlike mirovine), jer je razlika mirovine određena tek donošenjem novog rješenja i zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na utvrđenu razliku mirovine nije osnovan, jer utvrđena razlika mirovine nije dospjela prije donošenja novog rješenja o određivanju mirovine.

Iz iznesenih razloga slijedi da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je tužitelj istakao u reviziji. Kako nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP reviziju tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 31. ožujka 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.