II Kž-46/2020-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 46/2020-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Lj. K., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 163. stavkom 2. Kaznenog zakona i drugih („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.

- ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 15. siječnja 2020. broj Kovm- 1/2020-8, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 31. siječnja 2020.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenog Lj. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Bjelovaru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Lj. K., zbog počinjenja pet teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 163. stavkom 2. KZ/11., jednog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i šest kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Lj. K. po braniteljici, odvjetnici I. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

II Kž 46/2020-4

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva jer ne sadrži duljinu trajanja istražnog zatvora, čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Naime, u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice, u skladu s odredbom članka 131. stavka 3. ZKP/08., ne određuje se rok trajanja istražnog zatvora, slijedom čega nije osnovan prigovor žalitelja o počinjenju navedene postupovne povrede.

Okrivljenik, nadalje, osporava postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, prvostupanjski sud s pravom temelji na načinu počinjenja čak 12 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta za koja se u ovom kaznenom postupku okrivljenik osnovano sumnjiči da ih je počinio u razdoblju od prosinca 2018. do 1. rujna 2019.

Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da je točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca prosinca 2018., u večernjim satima, za vrijeme dok se kod njega u posjeti nalazila njegova kćerka, dijete L. K., rođena …., nakon što se istuširala sačinio više fotografija na kojima su vidljivi njezini obnaženi intimni dijelovi tijela te je navedene fotografije pohranio na svoj mobilni uređaj, a potom ih 10. kolovoza 2019. i 1. rujna 2019. poslao trima osobama putem aplikacije „Messenger“. Okrivljenik se također tereti da je točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca prosinca 2018., u večernjim satima, za vrijeme dok se kod njega u posjeti nalazila njegova kćerka, dijete L. K., legao u krevet s njom, zavukao ruku u njezine gaćice i dodirivao ju po spolnom organu. Nadalje je okrivljenik osnovano sumnjiv da je 9. ožujka 2019. na svoj mobilni uređaj, putem aplikacije „Viber“, zaprimio tri audio-video zapisa na kojima su prikazani oralni spolni odnošaji nepoznate ženske djece i odraslih muškaraca, jedan audio-video zapis koji prikazuje nago žensko dijete koje se samozadovoljava te jednu fotografiju koja pokazuje nepoznato žensko dijete kojem se vidi spolni organ na konju, koje je potom i pohranio, a zatim neke od tih sadržaja 10. i 11. ožujka 2019., 18. travnja 2019. te 10. i 23. kolovoza 2019. putem aplikacija „Messenger“ i „Viber“ proslijedio pet osoba.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud te okolnosti pravilno dovodi u vezu s činjenicom da je okrivljenik zaposlen kao učitelj tjelesne i zdravstvene kulture u školama V. i D. T. te nalazom i mišljenjem Klinike za psihijatriju V., Zavoda za forenzičku psihijatriju, prema kojem je okrivljenik osoba prosječnih intelektualnih sposobnosti, tempore criminis ubrojiv, s dijagnozom pedofilije kod koje postoje neka narcistička obilježja.

Navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.

II Kž 46/2020-4

Stoga, žalbeni navodi okrivljenika da se prema svojim učenicima nikada nije nedolično ponašao, da se udaljio sa svih mjesta i dužnosti koje su mu omogućavale kontakt s djecom i da je priznao počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, ne dovode s uspjehom u sumnju pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Lj. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja.

Ujedno su neprihvatljive tvrdnje okrivljenog Lj. K. da istražni zatvor vrši funkciju zatvorske kazne. Na taj način on upire na načelo razmjernosti. Međutim, prilikom ocjenjivanja povrede tog načela sud, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, dosadašnjim boravkom okrivljenika u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 31. siječnja 2020.

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović, v. r.