Rev-1412/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1412/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića, Darka Milkovića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz K., zastupane po M. B. i I. B., odvjetnicima u R., protiv tuženika 1. I. V. iz R., zastupanog po J. H., dipl. pravniku iz R., 2. O. b. d.d. Z., zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K., K. i p. j.t.d. iz R., uz sudjelovanje umješača na strani 1. tuženika J. B. iz K., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji drugotuženice O. b. d.d. Z. protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2621/2010 od 2. veljače 2011. kojom je djelomično preinačena djelomična presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3439/04-65 od 13. ožujka 2009., u sjednici održanoj 6. rujna 2016.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se prihvaća te se preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 2621/2010 od 2. veljače 2011. u dijelu pod toč. 1. izreke kojim je djelomično prihvaćena žalba tužiteljice i preinačena djelomična presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3439/04-65 od 13. ožujka 2009. u dijelu pod toč. I./1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da su ništave odredbe Ugovora o osiguranju od 24. prosinca 1997. zaključenog između I. tuženog i II. tuženog u dijelu kojim se ovlašćuje II tuženika da kao osiguranje kredita izvrši fiducijarni prijenos suvlasništva kuće i dvorišta izgrađene na kč.br. 6110/05, zk.ul.br. 1022, k.o. K., u 1/2 dijela suvlasništva tužiteljice."

tako da se žalba tužiteljice odbija kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda potvrđuje u navedenom dijelu.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice V. M. koji glase:

"Utvrđuje se da su ništave odredbe Ugovora o osiguranju od 24. prosinca 1997. zaključenog između I. tuženog i II. tuženog u dijelu kojim se ovlašćuje II tuženika da kao osiguranje kredita izvrši fiducijarni prijenos suvlasništva kuće i dvorišta izgrađene na kč.br. 6110/05, zk.ul.br. 1022, k.o. K., u 1/2 dijela suvlasništva tužiteljice.

II. Utvrđuje se da je ništav upis vlasništva drugotužene u zemljišnim knjigama suda na nekretnini iz prethodnog stavka"

kao neosnovani.

II. O preostalom tužbenom zahtjevu tužiteljice kao i o troškovima ovog postupka, odlučiti će se kasnijom presudom."

Drugostupanjskom presudom uz prihvaćanje žalbe tužiteljice prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu pod toč. I./I. izreke na način da je navedeni zahtjev prihvaćen, a u odnosu na dio pod toč. I./II. izreke žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv te drugostupanjske presude 2. tuženica O. b. podnijela je reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 – dalje: ZPP) pobijajući je u dijelu pod toč. I. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužiteljici naknaditi mu parnični trošak.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju u kojem predlaže da revizija bude odbačena, a podredno odbijena kao neosnovana.

Revizija je osnovana.

Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbama čl. 392a. st. 1. ZPP kojom je određeno da u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona, te je utvrđeno postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet revizijskog ispitivanja je dio pobijane drugostupanjske presude kojom je po žalbi tužiteljice prvostupanjska presuda djelomično preinačena na način da je prihvaćen zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavosti odredaba Ugovora o osiguranju sklopljenog 24. prosinca 1997. između D. b. d.d. (prednika revidentice) i 1. tuženika I. V. u dijelu kojim je 1. tuženik ovlastio prednika 2. tuženice da izvrši fiducijarni prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine u 1/2 dijela.

Taj zahtjev prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim temeljeći takvu odluku na činjeničnom utvrđenju da je radi osiguranja tražbine pravnog prednika 2. tuženice O. b. prema trgovačkom društvu I. d.o.o. K. 1. tuženik I. V. kao jamac platac na temelju predmetnog ugovora o osiguranju od 24. prosinca 1997. prenio na prednika 2. tuženice pravo vlasništva nekretnine kč.br. 6110/05, upisane u zk.ul.br. 1022, k.o. K., da je u vrijeme sklapanja tog ugovora 1. tuženik bio upisan kao jedini knjižni vlasnik navedene nekretnine, da je prije sklapanja ugovora u parnici vođenoj između tužiteljice i 1. tuženika radi utvrđenja da sporna nekretnina predstavlja njihovu bračnu tečevinu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-2966/94 od 20. veljače 1995. utvrđeno da je tužiteljica stekla suvlasnički dio od 1/2 dijela te nekretnine, da nakon donošenja spomenute presude tužiteljica nije tražila upis prava suvlasništva, te da 2. tuženica nije imala saznanje za postojanje suvlasništva tužiteljice.

Obrazlažući svoje zaključivanje o neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje djelomične ništavosti predmetnog Ugovora o osiguranju, prvostupanjski sud navodi da postupanje 1. tuženika I. V. koji je znajući da je njegova supruga presudom utvrđena suvlasnicom sporne nekretnine u 1/2 dijela iskoristio činjenicu da je u zemljišnim knjigama on upisan kao samovlasnik iste nekretnine pristao da se 2. tuženica upiše kao fiducijarni vlasnik na cijeloj nekretnini "ne može govoriti o tome da bi na strani 2. tuženog, a u odnosu na sporni ugovor, postojali elementi odnosno bilo kakvo postupanje, koje bi se moglo smatrati da je protivno moralu i da bi to za posljedicu dakle moglo imati ništavost ranije spomenutih odredbi tog istog ugovora".

Preinačivši prvostupanjsku presudu na način da je zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora prihvatio, drugostupanjski sud je zaključio da je ugovor ništav jer da je u vrijeme donošenja spomenute presude kojom je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnik predmetne nekretnine bio na snazi Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89 – ZBPO) kojim je u čl. 283. st. 2. propisano da zajedničkom imovinom koja je prema odredbi čl. 277. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, bračni drugovi raspolažu sporazumno, te da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom, pa da je sklapanjem spornog ugovora o fiducijarnom prijenosu vlasništva bez suglasnosti tužiteljice 1. tuženik postupio suprotno navedenim kogentnim zakonskim odredbama i da to ukazuje na ništavost ugovora prema čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01).

Nije sporno da su predmetnu nekretninu koju je na temelju predmetnog ugovora o osiguranju 1. tuženik prenio u vlasništvo 2. tuženice, tužiteljica i 1. tuženik stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

Tako stečena imovina je bila njihova zajednička imovina, sukladno odredbi čl. 277. ZBPO.

Svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom (čl. 283. st. 2. ZBPO), ali to samo dok ne bude određen, a kada sud utvrdi suvlasničke dijelove bračnih drugova u zajedničkoj imovini ili te dijelove bračni drugovi odrede sporazumno, ta imovina postaje njihovom posebnom imovinom (čl. 278. st. 3. ZBPO).

U konkretnom slučaju spomenutom presudom Općinskog suda u Rijeci izvršena je dioba predmetne nekretnine kao zajedničke imovine tužiteljice i 1. tuženika određivanjem njihovih suvlasničkih dijelova, pa budući da je 1. tuženik raspolagao s tom imovinom nakon diobe kakvo raspolaganje nije raspolaganje udjelom u zajedničkoj imovini, u smislu odredbe čl. 283. st. 3. ZBPO, već je riječ o raspolaganju suvlasničkim dijelom tužiteljice na predmetnoj nekretnini kao njezinom posebnom imovinom.

Tako raspolaganje ima značenje otuđenja tuđe stvari, a sama okolnost otuđenja tuđe stvari nema za posljedicu ništavost ugovora kojim je to raspolaganje učinjeno, a to niti u slučaju da je ugovaratelj koji je stvar stekao tim pravnim poslom znao ili morao znati da je riječ o tuđoj stvari.

To u konkretnom slučaju znači da predmetni ugovor nije ništav neovisno o tome je li tuženik znao da je tužiteljica vanknjižni vlasnik sporne nekretnine.

Slijedom navedenog proizlazi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 6. rujna 2016.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.