I Kž-401/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 401/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća te Zlate Lipnjak-Bosanac, Melite Božičević-Grbić, Vesne Vrbetić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. V. B. i državnog odvjetnika podnijetima protiv presude Županijskog suda u Zadru od 22. veljače 2012., broj K-27/08, u sjednici održanoj 27. prosinca 2012.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaćanjem žalbe opt. V. B., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na opt. V. B., te se ovaj optuženik zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, u daljnjem tekstu: KZ) za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, po istom zakonskom propisu uz primjenu čl. 173. st. 8. KZ u svezi sa čl. 58. st. 3. KZ o s u đ u j e na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, dok se prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji u odnosu na opt. T. T., pa se ovaj optuženik zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr. po tom zakonskom propisu uz primjenu čl. 105. st. 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine", broj

84/11 od 20. srpnja 2011., u daljnjem tekstu: ZSM/11) o s u đ u j e na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru proglašeni su krivima opt. V. B. te opt. T. T. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 41. ZIDKZ te osuđeni, i to opt. V. B. primjenom odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, dok su prema opt. T. T. kao mlađem punoljetniku

I Kž 401/12-4

primijenjene odredbe maloljetničkog prava iz čl. 109. te čl. 27. st. 1. ZSM/11 te mu je izrečen pridržaj kazne maloljetničkog zatvora s rokom kušnje u trajanju od tri godine.

Uz primijenjenu sigurnosnu mjeru iz čl. 80. KZ u odnosu na oba optuženika primijenjena je i sigurnosna mjera oduzimanja imovinske koristi i to u odnosu na opt. V. B. u iznosu od 1.000,00 kn, a u odnosu na opt. T. T. u iznosu od 3.800,00 kn. Protiv te presude žalbu je podnio opt. V. B. po branitelju A. S., odvjetniku iz Z., iz žalbene osnove povrede kaznenog zakona, a u stvari, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se primjenom čl. 173. st. 8. KZ ovog optuženika oslobodi od kazne ili podredno da mu se kazna dodatno ublaži.

Žali se i državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji u odnosu na opt. T. T., s prijedlogom da se pobijana presuda u odluci o kazni u odnosu na ovog optuženika preinači i optuženiku izrekne kazna maloljetničkog zatvora.

Opt. T. T. je po svom branitelju A. K., odvjetniku iz Z., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana i u odnosu na njega potvrdi prvostupanjska presuda.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju, koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u daljnjem tekstu: ZKP/97), predložio je da se žalba opt. V. B. odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalbe opt. V. B. te državnog odvjetnika su osnovane.

Na žalbu opt. V. B.

Žaleći se iz navedene žalbene osnove opt. V. B. naznačuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kod donošenja odluke o kaznenoj sankciji iz razloga što nije primijenio odredbu čl. 173. st. 8. ZKP/97, a ovaj je optuženik od početka surađivao s tijelima kaznenog progona, policijom te državnim odvjetništvom, kao i sudom, i bez prisile dragovoljno bitno doprinio razotkrivanju predmetnog kaznenog djela, a posebno svih okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, kao i glede osobe od koje je nabavljao opojnu drogu amfetamin, što sve po stajalištu žalitelja ukazuje da je kaznu moguće dodatno ublažiti ispod granica sudskog ublažavanja kazne, posebno ukoliko se cijene i ostale po sudu prvog stupnja utvrđene brojne olakotne okolnosti.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u pravu je žalitelj kada ističe da je taj sud trebao primijeniti odredbe o privilegiranom kažnjavanju iz čl. 173. st. 8. KZ, da zakonski smisao te odredbe obuhvaća upravo ono ponašanje kakovo je pokazao opt. V. B., te svojom suradnjom pred organima progona, pa da je prilikom pretrage doma i ostalih prostorija koje je koristio u mjestu P. prije početka pretrage doma, dragovoljno izručio PVC vrećicu – smotuljak težine 5,2 grama opojne droge amfetamina koju suradnju ovaj drugostupanjski sud cijeni kao njegovu dragovoljnu odluku. Osim toga, on je već u istrazi i poslije glavne rasprave

I Kž 401/12-4

okolnosti detaljno priznao odnosno kazneno djelo, a uz to je teretio i svog prodavatelja te opojne droge, suoptuženog T. T..

Ovakovo ponašanje optuženika upućuje na zaključak o postojanju okolnosti koje su vezane za dragovoljno i bitno pridonošenje otkrivanju vlastitog djela, ali i saznanja koja su bitna za otkrivanje tuđeg kaznenog djela, sve u uvjetima kada se drugi optuženik i u fazi istrage i na glavnoj raspravi branio šutnjom, u odnosu na učin kaznenog djela, već je jedino iznosio svoju obranu u odnosu na osobne i obiteljske prilike.

Stoga je ovakovo ponašanje opt. V. B. trebalo revalorizirati ne samo kroz institut osobito olakotnih okolnosti, kako to čini i sud prvog stupnja, već i kroz primjenu čl. 173. st. 8. KZ u svezi s čl. 58. st. 3. KZ te bez pridržavanja granica ublažavanje kazne iz čl. 57. KZ izreći kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Kod takove ocjene ovaj drugostupanjski sud prihvatio je i sve utvrđene olakotne okolnosti na strani opt. V. B., prije svega činjenicu da je on promijenio način svog života, maknuo se iz … narkomanskog miljea, te otišao živjeti u S., zaposlio se, koje okolnosti, uz potpuno priznanje djela te izraženo kajanje u cjelini opravdavaju primjenu čl. 173. st. 8. KZ u svezi sa čl. 58. st. 3. KZ jer će se i tako izrečenom kaznom zatvora ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. u svezi sa čl. 6. KZ, a što se, potpunim oslobođenjem od kazne, ipak ne bi moglo postići.

Stoga je žalba optuženika zbog odluke o kazni prihvaćena.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

Državni odvjetnik u svojoj u žalbi iz ove žalbene osnove smatra da je opt. T. T. izrečena preblaga kaznena sankcija, neovisno o njegovoj ranijoj neosuđivanosti, već je trebalo cijeniti, kod ocjene njegove kaznene odgovornosti postojanje veće kriminalne svijesti, zbog činjenice da je opt. V. B. prodao u dva navrata veće količine opojne droge amfetamina, zbog čega je u hijerarhijskoj piramidi vezanoj za zlouporabu opojnih droga svakako njegova kriminalna aktivnost ima veći značaj, koja uz pokazanu upornost ukazuje na potrebu izricanja kazne maloljetničkog zatvora.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da izrečena parapenalna sankcija u vidu izricanja pridržaja kazne maloljetničkog zatvora s rokom kušnje od tri godine nije bila primjerena naglašenoj težini djela za koje je ovaj optuženik oglašen krivim, a vezano za prethodnu nabavu veće količine amfetamina, kao i izvršene dvije prodaje te opojne droge u količinama od 20 i 50 grama opt. V. B., kojem je istovremeno namijenio ulogu uličnog preprodavača ili preprodavača te droge na partyima, a ni ličnosti ovog optuženika, posebno s obzirom na činjenicu da je njegova kriminalna aktivnost otkrivena tek na temelju sveobuhvatnog i okolnosnog priznanja djela od strane opt. V. B. koji je sebe teretio za izvršene radnje prodaje, ali i otkrio tko je njemu prethodno prodao tu količinu navedene opojne droge amfetamina.

Isto tako, kod izricanja navedene kaznene sankcije sud prvog stupnja nije cijenio životnu dob opt. T. T. kojem je u vrijeme izricanja presude nedostajalo devet dana do navršenih … godine života.

I Kž 401/12-4

Stoga po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika jedina primjerena sankcija ovom optuženika je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a da pritom ovaj drugostupanjski sud kod osude na tu kaznu i dalje ostaje u sferi maloljetničkog prava primjenjujući odredbu čl. 105. st. 2. ZSM/11 (rečenica druga), prema kojoj odredbi u slučaju da je mlađi punoljetnik u vrijeme suđenja navršio … godine života, sud će mu umjesto maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora, a istu odmjeriti u granicama propisanim u čl. 25. ZSM/11, pri čemu izrečena kazna zatvora ovom optuženiku ima glede rehabilitacije, kao i pravnih posljedica osude isti pravni učinak, kao i kazna maloljetničkog zatvora.

To su bili dakle zakonski razlozi kojima se ovaj drugostupanjski sud rukovodio kod odmjere kazne zatvora opt. T. T. ocjenjujući osnovanim žalbu državnog odvjetnika iz te žalbene osnove.

Slijedom svega naprijed izloženog, a kako u pobijanoj presudi nema počinjenih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 379. ZKP/97), presuđeno je na temelju čl. 390. st. 1. ZKP/97 kao u izreci.

U Zagrebu, 27. prosinca 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Štrucelj, v.r.

Ileana Vinja, v.r.