I Kž-746/2001-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-746/01-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Erike Kocijančić, kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. i st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbi opt. J. R., opt. B. M. i opt. L. Ć., podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 06. srpnja 2001. godine, broj: K-15/01, u sjednici održanoj 22. svibnja 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, opt. J. R. i opt. L. Ć., te njihovog branitelja mr. sci. M. M. odvjetnika u Zadru, a u odsutnosti opt. B. M.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. J. R., opt. B. M. i opt. L. Ć., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru proglasio je krivim opt. J. R. i opt. B. M., zbog kaznenog djela otmice iz čl. 125. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a, a opt. L. Ć. zbog kaznenog djela otmice iz čl. 125. st. 1. KZ-a, opisanih u njezinoj izreci. Na temelju istih zakonskih propisa opt. J. R. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, opt. B. M. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te opt. L. Ć. na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Na temelju odredbe čl. 63. st. 1. KZ-a optuženicima se u izrečene kazne uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 15. veljače do 06. srpnja 2001. godine.

Na temelju odredbe čl. 122. st. 1. ZKP optuženici su dužni platiti paušalnu svotu od 1.000,00 svaki.

Na temelju odredbe čl. 82. st. 2. KZ-a od opt. B. M. oduzima se imovinska korist u iznosu od 400,00 DEM, 130,00 kn i 4 USD.

Protiv te presude optuženici su putem branitelja mr. sci. M. M., odvjetnika u Z., čku žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i podnijeli zajedni

nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da im se izreknu blaže kazne, s time da je glede opt. L. Ć. predložio primjenu uvjetne osude. Ujedno su stavili zahtjev da se njih i njihovog branitelja obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

Državni odvjetnik nije dao odgovor na žalbu.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP, nakon razgledavanja spisa vratio ih je ovom drugostupanjskom sudu uz podnesak od 30. studenoga 2001. godine, broj: KŽ-DO-1737/01, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Sukladno odredbi čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća uredno su obaviješteni optuženici i njihov branitelj mr. sci. M. M., te su pristupili na sjednicu vijeća, osim opt. B. M., pa je sjednica vijeća u skladu s odredbom čl. 374. st. 4. ZKP održana u njegovoj odsutnosti.

Žalba je osnovana.

Optuženici su u pravu kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, jer je izreka presude proturječna razlozima. Osim toga, ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP utvrdio je da je ostvarena i daljnja bitna postupovna povreda iz odredbe čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, jer su i razlozi o odlučnim činjenicama proturječni.

Naime, u izreci prvostupanjske presude se navodi da su opt. J. R. i opt. B. M. od oštećenika oduzeli 400,00 DEM, 130,00 kn i 4 USD, te se to navodi i u obrazloženju na str. 17 prvostupanjske presude, dok se na str. 19 iste presude u razlozima navodi da je navedene iznose novca od oštećenika oduzeo opt. B. M., te se upravo od njega oduzimaju ti iznosi kao imovinska korist. Iz obrazloženja proizlazi da je opt. J. R. osuđen i za dio inkriminacije glede koje postoje proturječna utvrđenja prvostupanjskog suda, pa slijedom toga i proturječnost razloga u odnosu na navedenu okolnost koja je sastavni dio činjeničnog opisa djela.

Zbog navedenog prvostupanjska presuda je ukinuta na temelju odredbe čl. 388. st. 1. ZKP i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Budući da je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, ona nije podobna za meritorno ispitivanje, jer se po samom zakonu pretpostavlja da su navedene postupovne povrede štetno djelovale na presudu. No, unatoč toga, iako se zbog navedenog, činjenično stanje ne može meritorno ocjenjivati, imajući u vidu da se činjenični zaključci prvostupanjskog suda uglavnom temelje na iskazu oštećenika, datog u istrazi, kojeg je sam doveo u dvojbu izjavom koju je potpisao kod javnog bilježnika u kojoj navodi da iskaz dat kod istražnog suca nije istinit te ga povlači, na ponovnom suđenju, te okolnosti treba uzeti u obzir i raspraviti postojeću dvojbu neposrednim ispitivanjem oštećenika na glavnoj raspravi, ili u krajnjem slučaju zamolbenim putem. Naime, sadržaj navedene naknadne izjave oštećenika, za sada, dovodi u dvojbu vjerodostojnost iskaza oštećenika na kojem se temelji pobijana presuda u odnosu na svu trojicu optuženika. Pri tome treba posebno istaknuti da, dosada utvrđeno činjenično stanje u odnosu na opt. L. Ć. nije dovoljno obrazloženo glede njegovog subjektivnog odnosa prema inkriminiranom postupanju. Nije razvidno na temelju čega je prvostupanjski sud kod njega utvrdio postojanje namjere za počinjenje predmetnog kaznenog djela koje se može počiniti samo izravnom namjerom kako to jasno proizlazi iz izričaja zakonske odredbe čl. 125. KZ-a. Navedena izjava oštećenika, kako sa optuženikom L. Ć. nije bio u kontaktu ukazuje kako je utvrđenje prvostupanjskog suda da je i on sa svog sjedišta uvlačio oštećenika u automobil, za sada dvojbeno.

Zbog svega navedenog prvostupanjski sud je na ponovnom suđenju dužan, prije svega otkloniti navedene bitne postupovne povrede, a zatim ponovno izvesti sve ranije izvedene dokaze, a naročito ispitati oštećenika radi otklanjanja navedenih proturječnosti. Sve izvedene dokaze treba, u skladu s odredbom čl. 351. st. 2. ZKP savjesno ocijeniti, svaki dokaz pojedinačno i u svezi s drugim dokazima, te na temelju takve ocjene utvrditi činjenično stanje za donošenje pravilne i zakonite presude koju treba obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. ZKP.

U Zagrebu, 22. svibnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Dolmagić, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.