Revt-169/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 169/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. p. b. d.d. iz Z., OIB: …, protiv tuženika P.-K. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-7960/11-3 od 21. siječnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1269/10 od 15. ožujka 2011., u sjednici održanoj 11. kolovoza 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„Nalaže se tuženiku P.-K. d.o.o. iz Z., …, platiti tužitelju H. P. B. d.d. Z., …, iznos od 61.000,00 uz pripadajuću zateznu kamatu prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, tekućoj od dana 01.3.2010. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.920,00, u roku 8 dana.“

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1269/10 od 15. ožujka 2011. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 61.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2010. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.920,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1269/10 od 15. ožujka 2011. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 61.000,00 kn koje u slučaju promjene stope zatezne kamate teku od 1. ožujka 2010. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uz uvećanje preko pet postotnih poena i sudi:

Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 61.000,00 kn za razdoblje od 1. ožujka 2010. do isplate po stopi koja se određuje u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uz uvećanje veće od pet postotnih poena.“

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a, odnosno iz razloga što smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, o kojem pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i tužitelju naloži plaćanje parničnih troškova, uključivo i trošak revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, uz nalaganje tuženiku da mu nadoknadi trošak sudske pristojbe za podneseni odgovor.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), koji se Zakon u ovom predmetu primjenjuje u smislu odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (izvanredna revizija).

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP-a). Dakle, u slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Predmetna revizija podnesena je zbog slijedećeg pravnog pitanja:

- da li tuženik ima obvezu vraćanja isplaćenog iznosa sukladno članku 1111. stavak 1. ZOO-a kada navedeni iznos koji potražuje tužitelj je iznos koji je od strane tuženika uplaćen umjetniku - izvođaču A. V. na račun, na ime troškova potrebnih za realizaciju predmetnih ugovora o sponzorstvu?

U pravcu dokazivanja postojanja razloga važnosti postavljenog pitanja (kako za odluku u ovome sporu tako i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana) tuženik je u reviziji priložio nekoliko presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske (Pž-5346/07, Pž-2913/05, Pž-5399/03).

Međutim, pozivajući se na gore navedeni razlog za podnošenje revizije (čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a), tuženik je bio dužan u reviziji obrazložiti zbog čega se poziva na prilažene presude odnosno da li ih prilaže zbog toga što smatra da u njima postoji različita praksa, da li ih prilaže iz razloga što smatra da se u navedenim presudama i presudi protiv koje je izjavljena revizija radi o različitoj praksi drugostupanjskog suda, te pritom ujedno obrazložiti u čemu se ta različita praksa točno sastoji, koje odredbe zakona se različito tumače, te sve to povezati sa pobijanom presudom.

Tuženik to nije učinio tako da nije jasno u čemu se po njegovom mišljenju sastoji različitost prakse drugostupanjskog suda i na koji način to dovodi u vezu sa konkretnom presudom koju pobija revizijom. Dakle, tuženik nije jasno obrazložio razloge zbog kojih postavljeno pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Proizlazi, dakle, da podnesena revizija ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije koje, prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, moraju biti ispunjene kumulativno.

Iz tog razloga revizija predlagatelja nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Tužitelju nije dosuđen trošak sudskih pristojbi za odgovor na reviziju, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 155. ZPP).

Zagreb, 11. kolovoza 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.