Rev-77/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 77/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz R., koju zastupa S. V. iz R., ..., protiv tuženika S. M. iz R., koga zastupa P. A. iz R., ..., radi isplate, rješavajući reviziju tuženoga protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 23. III. 1988. br. Gž-606/88- 2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. svibnja 1986. br. P-2440/81-72, u sjednici održanoj dana 18. veljače 1992.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda u Rijeci od 23. III. 1988. br. Gž-606/88-2 odbijena je kao neosnovana žalba tuženika S. M. i potvrdjena presuda Općinskog suda u Rijeci od 6.svibnja 1986. godine br. P-2440/81 kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i tuženi obavezan platiti tužiteljici na ime njenog udjela u izgradnji objekta u Rijeci u ulici Braće Ružica br. 2 novčani iznos od 3,665.946.- dinara kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 106.934,00.- dinara, sve u roku od 15 dana, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude u dijelu kojim je potvrdjena prvostepena presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev djelomično usvojen, pravodobno je izjavio reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se revizija uvaži, da se ukinu nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Tužiteljica je izjavila odgovor na reviziju u kojem osporava navode revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Na reviziju tuženoga nije se izjasnio nadležni javni tužitelj.

Revizija tuženika nije osnovana.

Kao revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženi navodi da mu nije data mogućnost da raspravlja pred sudom. Smatra da mu je ta mogućnost uskraćena time što vještak T. K. nije svoje vještačenje obavio na licu mjesta.

Ovaj prigovor nije osnovan, jer je prvostepeni sud proveo vještačenja u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91) i tuženome je pružena mogućnost da se izjasni i prigovara nalazima vještaka. Prvostepeni sud je uvažio prigovore tuženoga na nalaz vještaka ing. M. i odredio vještačenje po vještaku T. K.. Time što ovaj vještak nije ponovno izvršio uvidjaj već se koristio postojećim materijalima iz spisa, nije počinjena povreda postupka, a niti je time tuženome uskraćena mogućnost da o tom nalazu i mišljenju raspravlja pred sudom.

Neosnovano tuženi navodi da je u ovom sporu odlučeno o tužbenom zahtjevu o kojem je već ranijom pravomoćnom presudom odlučeno u sporu P-89/77.

Pravomoćnom medjupresudom Općinskog suda u Rijeci od 7. lipnja 1984. br. P-2440/81-50 utvrdjeno je da tužiteljici R. M. pripada pravo na isplatu novčanog iznosa u vrijednosti njenog udjela u izgradnji objekta u R. u ..., ako vrijednost uloženih sredstava R. M. prelazi vrijednost stana.

Nakon pravomoćnosti citirane medjupresude ostala ja sporna samo visina njenih ulaganja, što je sud i riješio pobijanom presudom. Budući da je navedenom medjupresudom pravomoćno riješeno pitanje pravnog osnova potraživanja tužiteljice, tuženi ne može više prigovarati tako utvrdjenom pravnom osnovu, pa stoga nije osnovan prigovor da je o tom pravnom osnovu već ranije pravomoćno presudjeno u sporu P- 89/77. Naime, u parnici P-89/77 pravomoćnom presudom od 21. V. 1979. utvrdjeno je da medju strankama nije zaključen ugovor o zajedničkoj gradnji, te da R. M. bez pravnog osnova koristi dvije prostorije u podrumu kuće br. 2 u R. ... do ceste prema Z., te tri stambene prostorije u prizemlju kuće prema susjedu G. te joj je naloženo da u roku od 15 dana isprazni od osoba i stvari navedene prostorije, nadalje istom presudom je utvrdjeno da je R. M. vlasnica jednog cetverosobnog stana na drugom katu u R. ...., a istom presudom S. M. odbijen je sa zahtjevom da mu je R. M. dužna predati u posjed dio vrta pred kućom u površini od 20 m i R. M. je odbijena sa protutužbenim zahtjevom da je suvlasnica u dijelu od 1/2 cijele kuće u R. ... i to u 1/2 dijela prizemlja i podruma.

Nakon donošenja citirane pravomoćne medjupresude u nazočnom sporu ostalo je sporno samo novčano potraživanje tužiteljice, a takovo potraživanje nije bilo predmet spora u parnici broj P-89/77, pa stoga prigovor presudjene stvari nije osnovan.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku na koju ukazuje tuženi navodeći da nije jasno obrazloženje pobijane presude u dijelu gdje se navodi da su se stranke prilikom njihovog razlaza sporazumjele na način, što je tuženi tužiteljici ostavio posjed stana u prizemlju, stana od 4 sobe na drugom katu i dva podruma. Tvrdi da te činjenice nisu utvrdjivane u prvostepenom postupku i da su u suprotnosti sa pravomoćnom presudom P-89/77, a isto tako da nije točan navod da je tuženi prilikom raskidanja odnosa sa tužiteljicom istoj priznao pravo na jednu polovinu navedenog objekta.

Točno je da u obrazloženju pobijane presude u zadnjem i predzadnjem stavu na stranici 2 sud citira utvrdjenja prvostepenog suda, a takovih utvrdjenja nema u obrazloženju prvostepene presude.

Medjutim, to su sve suvišni navodi koji se odnose na pitanje pravnog osnova spornog potraživanja tužiteljice, a kao što je već navedeno, o pravnom osnovu potraživanja odlučeno je pravomoćnom medjupresudom, pa je svako obrazlaganje u tom pravcu suvišno. Konačno treba navesti da pobijana presuda, iako pogrešno citira utvrdjenja prvostepenog suda, ne mijenja utvrdjeni pravni osnov na temelju kojeg je tužiteljici obračunato njezino obveznopravno potraživanje, pa navedena greška nije imala utjecaja na konačnu odluku u ovom sporu.

Na utvrdjeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 18. veljače 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.