Legislator Case Law & Legislation
Gzz-190/2004-2 AI generated

Gzz-190/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Gzz-190/2004-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. iz P., koga zastupaju punomoćnici S. Z. i N. B., odvjetnici u V., protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb, DP "Elekra", Vinkovci, K. Zvonimira 96, koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske, pod brojem: G-DO-171/04 od 17. veljače 2004. godine, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-2254/03 od 24. prosinca 2003. godine, u sjednici održanoj dana 01. veljače 2005. godine,

Legislator headnote

AI generated

Gzz-190/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u tome što je Kolektivni ugovor sklopljen 22. prosinca 1999. godine, te je trajao do 22. prosinca 2000. godine, a kako nije u tom razdoblju otkazan da se primjenjuje kao pravno pravilo temeljem čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 190/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. iz P., koga zastupaju punomoćnici S. Z. i N. B., odvjetnici u V., protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb, DP "Elekra", Vinkovci, K. Zvonimira 96, koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske, pod brojem: G-DO-171/04 od 17. veljače 2004. godine, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-2254/03 od 24. prosinca 2003. godine, u sjednici održanoj dana 01. veljače 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-2254/03 od 24. prosinca 2003. godine i sudi:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima pod brojem: P-901/03 od 23. listopada 2003. godine.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"Nalaže se tuženiku Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, DP "Elektra" Vinkovci, da isplati tužitelju V. A. iz P., iznos od 6.278,84 kn glavnice sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2002. godine do isplate, kao i da naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.281,00 kn, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je prihvatio žalbu i preinačio prvostupanjsku presudu, te odbio tužbeni zahtjev i ujedno odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili preinaku na način da se žalba tuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

Bitnu povredu odredaba ZPP-a državni odvjetnik nalazi u tome što se drugostupanjski sud poziva na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zagrebu od 06. svibnja 2002. godine, broj: Pr-845/01 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2003. godine, broj: Gž-1734/02, kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje otkaza Kolektivnog ugovora sklopljenog između HEP i Sindikata (Nezavisni sindikat HEP-a, Hrvatski elektro-gospodarstveni sindikat HEP-a i Nezavisni sindikat operativnih radnika HEP-a T. smatrajući neosnovanim pozivanje na navedenu presudu, kao na prethodno pitanje, jer ne postoji ni objektivni ni subjektivni identitet tih presuda i stranaka u ovom prijeporu.

Pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u tome što je Kolektivni ugovor sklopljen 22. prosinca 1999. godine, te je trajao do 22. prosinca 2000. godine, a kako nije u tom razdoblju otkazan da se primjenjuje kao pravno pravilo temeljem čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03).

Tuženik je podnio odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti predlažući da se zahtjev kao neosnovan odbije.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predmet spora je isplata jednokratne naknade u ime božićnice, uskrsnice, regresa, te usklađenja plaća zbog porasta troškova života, a sve temeljem odredbe čl. 57. st. 2., čl. 63. i 64. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine sklopljenog između HEP-a i navedena tri sindikata na vrijeme od godinu dana.

Visina tužbenog zahtjeva tužitelja nije sporna, ali je sporna primjena odredaba Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine, kao pravnih pravila o isteku roka na koji je sklopljen.

Sud prvog suda smatra da se odredbe Kolektivnog ugovora primjenjuju kao pravna pravila temeljem odredbe čl. 195. Zakona o radu neovisno od činjenice što je tuženik ugovor otkazao nakon njegovog isteka sve do 22. svibnja 2002. godine, kao dana sklapanja novog Kolektivnog ugovora slijedom čega je tuženik kao poslodavac dužan isplatiti tužitelju tražene naknade.

Sud drugog stupnja pak smatra da se odredbe otkazanog Kolektivnog ugovora ne mogu primijeniti kao pravna pravila, jer je odredbom čl. 195. ZR-a propisana produžena primjena odredaba Kolektivnog ugovora, kao pravnih pravila samo u slučajevima isteka roka na koje je ugovor sklopljen, a ne i u slučaju otkaza Kolektivnog ugovora.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 13. na koju ukazuje državni odvjetnik, jer presuda nema takvih nedostataka da se ne može ispitati. Navedeno stoga što ne postoji proturječje između onoga što se tvrdi u obrazloženju presude i stanja u spisu.

Kolektivni ugovor sklopljen je 22. prosinca 1999. godine na određeno vrijeme od godinu dana, a smatra se sklopljenim danom potpisivanja ovlaštenih predstavnika stranaka čl. 1., 3. i 4. Kolektivnog ugovora.

Tu odredbu ugovora treba tumačiti tako kako to ističe državni odvjetnik, tj. da je Kolektivni ugovor istekao 22. prosinca 2000. godine.

Kako je otkaz Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine uslijedio nakon njegovog isteka 27. prosinca 2000. godine, to taj otkaz nije od značaja za odluku u ovom prijeporu, pa tako ni presuda Općinskog suda u Zagrebu od 06. svibnja 2000. godine, broj: Pr- 845/01 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2003. godine, broj: Gžr-1735/02 kojom je odlučeno o tom otkazu.

Naime, nakon isteka roka na koji je sklopljen Kolektivni ugovor taj ugovor se više ne može otkazati, jer je prestao istekom roka na koji je sklopljen.

Prema odredbi čl. 195. Zakona o radu, ako Kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno nakon isteka roka na koji je sklopljen Kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog Kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

Odredbom pak čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine je propisano da će se sve odredbe tog ugovora primjenjivati nakon proteka vremena na koji je sklopljen sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora.

Dakle, ovdje treba primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine, koje su se i dalje trebale primjenjivati kao pravna pravila do sklapanja novog Kolektivnog ugovora, a po kojim odredbama tužitelj ima pravo na isplatu dosuđenog iznosa kojeg visina inače nije ni sporna među strankama (str. 57, st. 2., te čl. 63. i čl. 64. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine).

Stoga je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa da je odlučna činjenica za pravo tužitelja na isplatu po spomenutom Kolektivnom ugovoru, to što je ugovor otkazan 27. prosinca 2000. godine, a o čemu je odlučeno pravomoćnom presudom, pogrešno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev, jer kako je rečeno otkaz Kolektivnog ugovora nakon isteka vremena na koji je sklopljen nije od utjecaja na pravo tužitelja da ostvaruje traženu naknadu pozivom na odredbu čl. 195. Zakona o radu odnosno ovdje odredbu čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine, po kojoj se sve odredbe tog ugovora primjenjuju i nakon njegovog isteka sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora.

Radi naprijed iznijetog trebalo je prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti, preinačiti drugostupanjsku presudu i to temeljem odredbe čl. 408. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 395. st. 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci.

Troškovi odgovora na žalbu tužitelju nisu dosuđeni, jer po ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Troškovi odgovora na zahtjev za zaštitu zakonitosti nisu priznati, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. u svezi s odredbom čl. 166. st. 1. ZPP-a da ovi troškovi nisu bili potrebni.

U Zagrebu, 01. veljače 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.