Croatian Supreme Court dismissed appeals against a murder conviction, upholding the first-instance verdict and sentence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the defendant and the public prosecutor against the first-instance judgment. The defendant argued for a lighter sentence and factual errors, while the prosecutor sought a harsher penalty, but the court found no grounds to overturn the lower court's findings. The court ruled that the first-instance court correctly established the defendant's intent to kill and balanced aggravating and mitigating circumstances, including the attempt status and the defendant's personal situation, to determine an appropriate sentence.
Legislator headnote
AI generatedArticles 34, 38, 39, 64, 122, 373, 374, 387 of the Criminal Procedure Act; Articles 17, 34 of the Criminal Code; Article 64 of the Criminal Execution Act: The Supreme Court may dismiss appeals if the first-instance court correctly established the facts and applied the law, particularly when the defendant's intent to kill is proven by the nature of injuries and weapon used, and the sentence reflects a proper balance of attempt status and mitigating circumstances.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 974/07-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića, Damira Kosa, Ranka Marijana i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. J., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. N. J., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zlataru od 22. ožujka 2007. godine, broj: K-30/99, u sjednici održanoj dana 2. srpnja 2008. godine, u prisutnosti branitelja opt. N. J., B. V., odvjetnika iz Z., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. sc. Milojka Vučkovića,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se žalbe opt. N. J. i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom opt. N. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i na temelju istih zakonskih propisa, a uz primjenu čl. 38. i čl. 39. OKZRH, opt. N. J. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
Po čl. 64. OKZRH opt. N. J. izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to jednog noža na preklop, dužine oštrice 9,1 cm i širine oštrice 2,1 cm, sa koricama žućkaste boje.
Po čl. 122. st. 4. ZKP, opt. N. J. u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6. ZKP.
Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. N. J., po branitelju B. V., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati
I Kž 974/07-5
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće, ili pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da opt. N. J. „izrekne najblažu moguću kaznu“; državni odvjetnik, zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinači na način da opt. N. J. osudi na strožu kaznu zatvora, a u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka, pobijanu presudu ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Po čl. 373. st. 1. ZKP predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
O sjednici vijeća po čl. 374. st. 1. ZKP uredno je izviješćen opt. N. J., te njegov branitelj B. V., odvjetnik iz Z., no na sjednicu vijeća pristupio je samo branitelj opt. N. J., B. V., odvjetnik iz Z., dok je u pogledu opt. N. J. postupljeno po čl. 374. st. 4. ZKP, tj. sjednica vijeća održana je u odsutnosti uredno izviješćenog opt. N. J., a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. sc. Milojko Vučković.
Žalbe nisu osnovane.
Na žalbu opt. N. J.
Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.
Prema žalitelju, prvostupanjski sud nije vodio računa o tome da se kritični događaj u ugostiteljskom objektu „A.“ odvijao u dva segmenta, a ne jednom kontinuiranom slijedu, kako to „prenaglašava“ prvostupanjski sud. Prvo je došlo, prema žalitelju, do naguravanja između opt. N. J. i svjedoka K. V., no taj sukob, nije bio tako dramatičan, kako ga ocjenjuje prvostupanjski sud, tako da nije bilo potrebe za nekom posebnom intervencijom od strane ošt. J. T., jer je takvo energično umješavanje ošt. J. T., opt. N. J. „mogao shvatiti kao napad na sebe, a samo povređivanje ošt. J. T. moglo je biti rezultat namjere opt. N. J. da se obrani od napada, a ne da liši života ošt. J. T.“.
Prema žalitelju, realnije je zaključivati, od onoga što je zaključio prvostupanjski sud, da je opt. N. J. djelovao u stanju putativne nužne obrane ili stanju prekoračenja nužne obrane, ali svakako u cilju samo tjelesnog ozljeđivanja ošt. J. T. (i to tjelesnog ozljeđivanja u funkciji vlastite obrane) a ne u cilju lišenja života ošt. J. T. – kako to, prema žalitelju, pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud.
Da se kritični događaj dogodio na način kako to u svojoj obrani prikazuje opt. N. J., prema žalitelju, proizlazi i iz iskaza pojedinih svjedoka (posebno svjedoka I. Š. i svjedokinje S. P.).
Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud ničim nije „preuveličao“ sukob između opt. N. J. i svjedoka K. V., jer su svi svjedoci suglasno iskazali da je opt. N. J. odmah po ulasku u lokal „počeo se naguravati“ sa K. V. (o tome su govorili svjedoci I. Š. i ošt. J. T.
I Kž 974/07-5
pa i svjedok K. V.). To što pojedini svjedoci na različite načine opisuju to „naguravanje“ ne dovodi u pitanje finalni zaključak prvostupanjskog suda da je do nasrnuća opt. N. J. na K. V. i došlo.
Što se pak tiče sukoba između opt. N. J. i ošt. J. T., prvostupanjski sud pravilno je zaključio da opt. N. J. povrede nožem ošt. J. T. nije zadao u stanju nužne obrane (kao ni njenog prekoračenja, a niti tzv. putativne nužne obrane, kako to u žalbi ističe žalitelj).
Naime, iz iskaza svjedoka – neposrednih očevidaca događaja M. Š., K. V. i ošt. J. T. nedvojbeno proizlazi da ošt. J. T. niti u jednom momentu nije bio napadač na opt. N. J., već je opt. N. J. taj koji je prvi srušio na pod ošt. J. T. i nožem mu zadao četiri neovisne ubodne rane, opisane u izreci pobijane presude.
Prvostupanjski sud s pravom zaključuje da lokacija navedenih ozljeda, sredstvo kojima su ozljede nanesene (vrlo oštar nož), intenzitet uboda…, te psihičko stanje u kojem je opt. N. J. se nalazio (stanje smanjene ubrojivosti i stanja alkoholiziranosti na nivou pripitog stanja) ukazuju da je opt. N. J. postupao sa izravnom namjerom da ošt. J. T. liši života, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud i na koje razloge se upućuje žalitelj. Tvrdnju žalitelja o posizanju opt. N. J. „da svojim džepnim nožićem kojim je praktički lamatao lijevo-desno, u namjeri da tjelesno ozlijedi ošt. J. T.“ (str. 7-8 pobijane presude) nisu prihvatljive za Vrhovni sud, jer su te tvrdnje u suprotnosti sa izvedenim dokazima u ovom kaznenom postupku, tako da je i Vrhovni sud mišljenja da prvostupanjski sud nije pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je opt. N. J. proglasio krivim zbog kaznenog djela pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a suprotno iznesenim razlozima u žalbi opt. N. J..
Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud osudio opt. N. J. na prestrogu kaznu. Prvostupanjski sud nije precijenio okolnost da je opt. N. J. osuđivana osoba, već je tu okolnost cijenio zajedno sa svim drugim okolnostima (navedenim i na str. 9. pobijane presude), te će se i prema mišljenju Vrhovnog suda kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane u zakonu, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud i na koje razloge se također upućuje žalitelj. Na žalbu državnog odvjetnika
Prije svega, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti a da je podcijenio okolnost da je opt. N. J. osuđivana osoba, te je zbog osudio opt. N. J. na preblagu kaznu. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud osudio opt. N. J. na adekvatnu kaznu, jer pored posebno olakotnih okolnosti (psihičkog stanja optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, smanjene ubrojivosti, njegove alkoholiziranosti…), prvostupanjski sud vodio je računa da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, i nije nužno opt. N. J. izricati strožu kaznu od one na koju ga je osudio prvostupanjski sud.
Isto tako, sama okolnost da opt. N. J. povremeno radi „na crno“, uz obvezu da plaća alimentaciju i da se brine o svojoj djeci (bez obzira na to kome su djeca povjerena), opravdava odluku prvostupanjskog suda o oslobođenju opt. N. J. da plati troškove kaznenog postupka, kako to pravilno utvrđuje i obrazlaže prvostupanjski sud.
I Kž 974/07-5
Sigurnosna mjera iz čl. 64. OKZRH utemeljena je na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njezinu primjenu, te se na te razloge također upućuju žalitelji.
Kako razlozi žalbi nisu ostvareni, te kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede zakona ili postupka, po čl. 387. st. 1. ZKP, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 2. srpnja 2008. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.