Rev-x-847/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 847/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Z. G., 2. S. G. i 3. M. G., svi iz H. N., R. C. G., koje zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. i II. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-170/2011 od 26. svibnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-730/04 od 4. veljače 2010., u sjednici održanoj 7. ožujka 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija I. i II. tužitelja odbija se.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Tužena Republika Hrvatska dužna je tužitelju Z. G. platiti i to:

1. na ime naknade nematerijalne štete:

za pretrpljene fizičke bolove jakog intenziteta 11.100,00 kn, srednjeg intenziteta 39.600,00 kn, slabijeg intenziteta 613.200,00 kn,

za pretrpljeni strah iznos od 30.000,00 kn,

za duševne bolove zbog naruženosti 37.000,00 kn,

za duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti 675.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate,

2. na ime naknade materijalne štete:

a) na ime naknade za tuđu njegu i pomoć za razdoblje od 1.6.1984.g. do 25.11.2008.g. u ukupnom iznosu od 135.000,00 kn, a ubuduće po 15,00 kn dnevno,

b) na ime izgubljene zarade od 1.10.1986.g. do 25.11.2008.g. ukupan iznos od 1.740.937,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja ovog podneska 25.11.2008.g. pa do isplate, te od 1.12.2008.g. pa ubuduće mjesečnu rentu u iznosu od 6.545,00 kn do najkasnije svakog 5-og u mjesecu za protekli mjesec, sve dok ova obveza po zakonu bude trajala ili se presudom ne izmijeni, sa zateznim kamatama od dospijeća svake mjesečne obveze pa do isplate.

II Tužena je dužna tužiteljima pod 2. S. G. i pod 3. M. G. isplatiti na ime naknade materijalnih troškova svakom iznos od po 0,0185 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.1985.g. pa do isplate.

III Tužena je dužna tužiteljima nadoknaditi parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II Dužni su tužitelji u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 60.000,00 kn.“

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnose I. i II. tužitelji. Iz sadržaja revizije jasno je da se revizija podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

Pred sudovima nižeg stupnja nije počinjena bitna povreda postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U ovom sporu I. tužitelj potražuje naknadu nematerijalne i materijalne štete, a II. tužiteljica naknadu materijalne štete zbog toga što je I. tužitelj zadobio brojne povrede na vojnoj vježbi za vrijeme služenja redovnog vojnog roka u JNA - Vojna pošta D. dana …

U tijeku postupka sudovi su utvrdili:

- da je do štetnog događaja došlo …,

- da je tužitelj bio na služenju redovnog vojnog roka u JNA u trenutku štetnog događaja,

- da je do povrjeđivanja I. tužitelja došlo prilikom odvijanja vojne vježbe,

- da tužba podnesena … protiv bivše SFRJ,

- da u vrijeme štetnog događaja i u vrijeme podnošenja tužbe tužitelji nisu imali državljanstvo bivše Socijalističke Republike Hrvatske,

- da su tužitelji oduvijek državljani Republike Crne Gore i prije bivše Socijalističke Republike Crne Gore u sastavu SFRJ,

- da tužitelji imaju prebivalište i boravište na području C. G. u H. N.,

- da je I. tužitelj rješenjem Ministra unutarnjih poslova od … (list 17 spisa) primljen u hrvatsko državljanstvo,

- da I. tužitelj u C. G. ostvaruje prava s naslove invalidnosti kao posljedice štetnog događaja.

Pravilno sudovi nižeg stupnja ocjenjuju da se za postojanje odgovornosti tužene u ovom sporu ima primijeniti Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ („Narodne novine“, broj 117/03 – dalje: Zakon o odgovornosti) jer kako je I. tužitelj pretrpio štetu prilikom vojne vježbe za vrijeme služenja redovnog vojnog roka u JNA za štetu mu je bila odgovorna bivša SFRJ.

Iz odredbe čl. 1. st. 1. Zakona o odgovornosti Republika Hrvatska kao jedna od pravnih slijednica bivše SFRJ, odgovara za one štete nastale u bivšoj SFRJ, za koje je po tada važećim propisima, odgovarala bivša SFRJ, ako se razboritim i pravičnim prosuđivanjem svih okolnosti konkretnog slučaja, posebice državljanstva, prebivališta, trajnog boravišta, odnosno sjedišta oštećenika i štetnika, mjesta štetne radnje i nastalih štetnih posljedica, načina uzrokovanja štete i drugih okolnosti odmjerenih u njihovoj ukupnosti, može zaključiti da je Republika Hrvatska, od svih drugih država – pravnih slijednica bivše SFRJ, u najbližoj vezi s konkretnom štetom.

Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se smatra se da postoji najbliža veza iz stavka 1. ovoga članka ako je oštećenik u vrijeme štetnog događaja bio državljanin bivše Socijalističke Republike Hrvatske, odnosno pravna osoba s registriranim sjedištem na njezinom teritoriju, a šteta je počinjena na državnom teritoriju Republike Hrvatske.

S obzirom utvrđene okolnosti te vodeći računa prije svega o tome da se je štetni događaj zbio za vrijeme dok je I. tužitelj obavljao zadatak kao pripadnik JNA, o prebivalištu i boravištu tužitelja (H. N. u C. G.), njihovoj državnoj pripadnosti u vrijeme pokretanja spora (bivše S. C. G.), da I. tužitelj ostvaruje prava na ime invalidnosti nastale zbog povreda i oštećenja zdravlja u štetnom događaju u C. G., te da se je štetni događaj dogodio na teritoriju Republike Hrvatske i po ocjeni ovog suda tužena Republika Hrvatska nije u najbližoj vezi s konkretnom štetom, uzimajući u obzir i ostale države-pravne slijednice bivše SFRJ, jer je jedina poveznica Republike Hrvatske s konkretnom štetom postojala samo s obzirom na mjesto štetnog događaja.

Stoga je potraživanje tužitelja neosnovano jer tužena slijedom razboritog i pravičnog prosuđivanja svih okolnosti konkretnog slučaja u smislu citirane odredbe Zakona o odgovornosti nije u najbližoj vezi s konkretnom štetom.

Na takav zaključak ovog i sudova nižeg stupnja nije od utjecaja činjenica da je I. tužitelj dobio državljanstvo Republike Hrvatske 2003. tijekom trajanja ovog postupka i to stoga što time nisu ostvarene pretpostavke iz stavka 2. članka 1. Zakona o odgovornosti temeljem koje odredbe se smatra da postoji najbliža veza oštećenog i Republike Hrvatske ali samo kada i kako je oštećeni bio državljanin bivše SR Hrvatske u vrijeme štetnog događaja, što I. tužitelj nije bio.

Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti i riješiti kao u izreci u smislu odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 7. ožujka 2012.

Predsjednik vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.