Rev-3765/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3765/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S.B. iz S., zastupane po punomoćniku B.B., odvjetniku iz S., protiv tuženice Lj. banke d.d. Lj., Glavna filijala Z., Z., Poslovna jedinica S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 27. travnja 1994. godine br. Gž-1167/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 26. siječnja 1994. godine br. IIP-2603/93, u sjednici održanoj dana 19. ožujka 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužiteljici iznos od 4.951,70 DEM, 5,12 AUD i 2,85 USD, sve sa pripadajućom kamatom u valuti glavnog duga (DEM, AUD i USD), po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge te valute po viđenju, počev od 1. siječnja 1993. g., pa do isplate.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja na ime parničnog troška isplatiti tužiteljici iznos od 1.150.000.- HRD."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili da pobijanu presudu preinači.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na postojanje neke druge bitne povrede revidentica i ne ukazuje već se samo uopćeno i neodređeno poziva na ovaj revizijski razlog.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tužbeni zahtjev kojim tužiteljica kao deponent deviznih sredstava zahtijeva da joj tuženica kao banka kod koje su ta sredstva deponirana na računu po viđenju izvrši isplatu depozita u iznosima navedenim u naprijed citiranoj izreci prvostupanjske presude.

Kod nespornih činjenica da su stranke ugovorile depozit deviznih sredstava po viđenju, te da su na računu tužiteljice kod tuženice položena sredstva u visini utuženih iznosa, nižestupanjski sudovi su osnovano, na temelju odredbe iz čl. 1038. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.) tužbeni zahtjev prihvatili.

Tuženica neosnovano otklanja svoju ugovornu obvezu plaćanja deponiranih deviznih sredstava pozivajući se na Odluku o načinu na koji ovlaštene banke izvršavaju naloge za plaćanja domaćih fizičkih osoba devizama s njihovih deviznih računa i deviznih štednih uloga ("Sl. list SFRJ", br. 28/91, 34/91 i 64/91), tvrdeći da se ista Odluka i nadalje primjenjuje u Republici Hrvatskoj.

Rečena Odluka kao i Zakon o privremenim mjerama o zajedničkoj deviznoj politici i projekciji platne bilance Jugoslavije za 1991. godinu na temelju kojeg je donesena (čl. 12.) bila je na snazi u 1991. godini, jer je kao i zakon na temelju kojeg je donesena - donesena samo za tu godinu.

Tužba u ovom sporu podnesena je 1993. godine, dakle nakon što je navedena Odluka prestala važiti, pa kako u odnosu na devizni depozit tužiteljice kod tuženice nisu postojala zakonska ograničenja u raspolaganju, to je tuženica u obvezi isplatiti tužiteljici cjelokupni iznos deviznih sredstava kojeg je ona kod nje deponirala.

Slijedom izloženog, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana. U Zagrebu, 19. ožujka 1998. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.