Pp-11071/2021-20 · Općinski prekršajni sud u Splitu

Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-11071/2021.-20.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv okrivljene BK, koju brani odvjetnik Krunoslav Aljinović, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 5/90., 30/90.,47/90., 29/94., 114/22.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko- dalmatinske, II. Policijske postaje Split pod brojem: 511-12-24-05-5-513-1/2021 od 20. rujna 2021., nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 5. lipnja 2025. u prisutnosti okrivljenice, branitelja i opunomoćenika oštećenice Tomislava Biuka, a izostanku predstavnika ovlaštenog tužitelja, 10. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Okrivljena FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pokojnog B i F rođene K, rođena ..1964. u [adresa] (Bosna i Hercegovina), s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom stručnom spremom, vlasnica obrta, srednjeg imovnog stanja, neudana, majka dvoje djece, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivana iz javnog reda i mira i javne sigurnosti,

k r i v a j e

što je:

18. rujna 2021. u 08:30 sati u Splitu, u Ulici Ruđera Boškovića 13, ispred prodavaonice voća „Jagodica“, narušavala javni red i mir tako što je vikala i galamila na djelatnicu prodavaonice voća KK riječima: „Di si tigrice“,

dakle, na javnom mjestu vikom remetila javni red i mir,

čime je počinila prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa se okrivljenici na temelju članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 100,00 (sto) EURA.

Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezna platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude.

Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenica plati dvije trećine iste u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezna na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 50,00 (pedeset) eura u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split, podnijela je pod uvodno navedenim brojem, optužni prijedlog protiv okrivljene BK zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Okrivljenica je prilikom očitovanja o optužbi izjavila kako se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret.

2.1. Okrivljenica je u svojoj obrani navela da se zbog proteka vremena i bezbroj prijava koje je PK podnosila protiv nje, ne može sjetiti konkretnog događaja, ali ako je navedeno da je tada bila na predmetnoj adresi, da vjerojatno je, međutim da nije nikada vikala na njezine djelatnice u njenoj prodavaonici, a niti je na nju vikala. Da je dotična u to vrijeme bila u jednoj fazi koja je nastupila nakon prekida njihove veze u poslovnom i privatnom smislu i kad god bi je vidjela, da bi izmišljala ovakve prijave.

2.2. Na pitanja branitelja, okrivljenica je odgovarala da je njena prodavaonica od prodavaonice „Jagodica“ bila udaljena oko pet do šest metara, da pretpostavlja da su nadzorne kamere ispred i u prodavaonici „Jagodica“ snimale navedenog dana jer bi dotična često donosila snimke pa da bi bilo dobro i da ih i sada donese kako bi se potvrdilo to što govori.

2.3. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedokinje KK i JK.

2.4. Svjedokinja KK je u svom iskazu izjavila da je zaposlenica u prodavaonici voća „Jagodica“ u vlasništvu PK. Da se zbog proteka vremena i svađa koje su bile svakodnevne između okrivljenice i PK, ne može sjetiti detalja konkretnog događaja. Da je okrivljenica bila blizu ulaznih vrata trgovine „Jagodica“ i da je vikala riječi: "Psihička bolesnice, šiptarko", a što je i inače dotičnoj govorila. Misli da je u trenutku dolaska okrivljenice do trgovine bila prisutna PK. Da je jedina radila u jutarnjoj smjeni.

2.5. Na pitanja suda, svjedokinja je odgovarala da postoji i funkcionira nadzorna kamera u trgovini odnosno ispred trgovine te da je radno vrijeme trgovine od 7 do 21 sat odnosno do 20,30 sati u zimskom periodu. Na iduće pitanje suda svjedokinji, je li joj se obraćala okrivljenica, svjedokinja je odgovorila da joj je govorila „Di si tigrice“ budući da je bila obučena u tigrasti uzorak, a što je nije uvrijedilo, čak joj je to bilo i smiješno“, a na pitanje suda, na koji način je to izgovorila, svjedokinja je odgovorila da je to rekla vičući, a stajala je na vratima trgovine, a okrivljenica je stajala kraj ulaznih vrata svoje trgovine koja je udaljena oko pet do šest metara. Da u posljednjih godinu i pol dana okrivljenica više ne dolazi na predmetnu adresu i da imaju mir, a prije je policija svakodnevno dolazila te da je sada trgovina okrivljenice zatvorena.

2.6. Na pitanje branitelja svjedokinji „Kad ste u svom iskazu naveli da je okrivljenica vičući rekla „Di si tigrice“, jesu li se prolaznici okretali“ , svjedokinja je odgovorila: „Ne sjećam se je li tu bilo drugih ljudi, to je bio trenutak kada mi se okrivljenica obratila, bilo je rano ujutro, nije bilo još kupaca, a dotična se inače nije ni obraćala nama zaposlenicima samo našoj šefici“. Na iduće pitanje branitelja „Je li PK bila prisutna u tom trenutku kad se vama obratila okrivljenica“, svjedokinja je odgovorila da se ne može sjetiti.

2.7. Opunomoćenik oštećene PK je postavio pitanje svjedokinji „Da je kojim slučajem bilo prolaznika u trenutku kad vam se obratila okrivljenica, bi li isti to čuli“, a svjedokinja je odgovorila „Budući da je to rekla jačim tonom, mogli bi čuti“.

2.8. Svjedokinja JK je u svom iskazu izjavila da je na dan 18. rujna 2021. bila zaposlenica prodavaonice voća „Jagodica“ te da više nije zaposlena u toj trgovini. Da se zbog proteka vremena doista ne može sjetiti konkretnog događaja od navedenog datuma jer je između okrivljenice i PK bilo dosta situacija u to vrijeme pa kad bi bilo što rekla, slagala bi jer da se doista događaja ne može sjetiti.

2.9. Na primjedbu okrivljenice zbog čega je JK navedena kao svjedokinja, Sud je pročitao neizdvojeni dio službene zabilješke II. Policijske postaje Split od 18. rujna 2021., a na daljnju primjedbu okrivljenice, ako je dotična bila na mjestu događaja, da joj je čudno kako se ne može sjetiti događaja, opunomoćenik oštećenice je izjavio kako to i nije čudno s obzirom na brojnost ekscesnih situacija između nje i PK.

2.10. Na pitanje opunomoćenika „Da li se i na koji način okrivljena FK obraćala PK, odnosno kojim riječima“ , svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća, da je bilo puno tih situacija. Na iduće pitanje, zbog čega je prestala raditi u trgovini, svjedokinja je odgovorila da je prestala raditi u trgovini „Jagodica“ jer je dobila zaposlenje s puno boljim uvjetima rada i plaćom višom od 400,00 eura.

2.11. Na pitanje suda, je li u vrijeme dok je radila u trgovini postojala nadzorna kamera, svjedokinja je odgovorila da je bila unutar trgovine kamera koja je snimala blagajnu i druga koja je snimala prostor ispred ulaznih vrata.

3. Na idućoj glavnoj raspravi u nastavku dokaznog postupka ispitane su u svojstvu svjedoka UK i oštećena PK.

3.1. Svjedokinja UK je u svom iskazu izjavila da je bila zaposlenica okrivljenice u trgovinama „Zelena priča“, a predmetne prilike je radila u jutarnjoj smjeni u trgovini „Zelena priča 3“ u Ulici Ruđera Boškovića u Splitu. Trgovina počinje raditi od 07,00 sati ujutro, a oko 05,00 do 06,00 sati je došla u trgovinu zajedno s okrivljenicom, obavile su sve poslove oko dostave robe u trgovinu, nakon čega je okrivljenica otišla, a ona je nastavila raditi te da je tada s njom u trgovini radio drugi zaposlenik EK, a ne sjeća se je li se okrivljenica to jutro vraćala u trgovinu, a ako je, da bi obično dolazila oko 10,00 sati. Da toga jutra nije svjedočila incidentnoj situaciji na tom mjestu.

3.2. Na pitanje suda, je li to jutro vidjela PK, svjedokinja je odgovorila da misli da nije. Na iduće pitanje suda, jesu li policijski službenici to jutro dolazili u trgovinu „Zelena priča“, odnosno je li vidjela jesu li isti dolazili u trgovinu „Jagodica“, svjedokinja je odgovorila da nije to vidjela. Na pitanje suda, je li joj poznato koje su djelatnice to jutro radile u trgovini „Jagodica“, svjedokinja je odgovorila da ne zna, ali zna da su obično radile dvije djelatnice.

3.3. Na pitanje branitelja, da je netko vikao ispred trgovine „Zelena priča“, bi li se to čulo u trgovini, svjedokinja je odgovorila potvrdno s obzirom da je prostor dosta akustičan te da to jutro nije čula buku. Na pitanje branitelja, jeste li sigurni da ste baš u to vrijeme bili zaposlenica okrivljenice, svjedokinja je odgovorila da je bila zaposlenica i radila je upravo u toj trgovini to jutro te je bila uredno prijavljena.

3.4. Opunomoćenik oštećene je naveo kako iz iskaza svjedokinje nesporno proizlazi kako ista ne govori istinu s obzirom da iz službene zabilješke II. Policijske postaje Split nesporno proizlazi da su navedenog dana u 09:14 sati pristupili i u jednu i u drugu prodavaonicu, a svjedokinja tvrdi da nisu bili niti da ih je vidjela.

4. Svjedokinja PK je u svom iskazu izjavila da je nekada s okrivljenicom bila u registriranoj vezi. 18. rujna 2021. u svojoj trgovini „Jagodica“ u Splitu, u Ulici Ruđera Boškovića 13, bila je radila u jutarnjoj smjeni kao i KK dok je JK došla u 13:30 sati kada je primopredaja smjene. Da je to jutro okrivljenica došla na navedenu adresu, bila je ispred trgovine i vikala joj je da je psihička bolesnica, da joj je sestra bolesna, a KK je vikala da je tigrica (KK je bila obučena u tigrasti uzorak) te je odvraćala kupce da ne ulaze u trgovinu i da ne kupuju kod nje, da je luda. Da je to trajalo par minuta te da je pozvala policiju. Policijski službenici su došli na mjesto događaja te da je svoju izjavu dala u policiji dok okrivljenica u trenutku njihovog dolaska nije bila na mjestu događaja.

4.1. Na pitanje suda, je li joj poznata UK, svjedokinja je odgovorila da je, međutim, da ista to jutro nije radila u trgovini „Zelena priča“ u HK jer je sin okrivljenice u to vrijeme radio u toj trgovini jer je trgovina bila njegova.

4.2. Sud je reproducirao video-snimku s mjesta događaja, koja nema zvuka (svjedokinja navodi da je zakonom zabranjeno zvučno snimanje), a iz snimke proizlazi kako se događaj odvija 18. rujna 2021. u 13:31 sati, mjesto događaja je trgovina „Jagodica“, u 13:31 sati i 10 sekundi okrivljenica se nalazi ispred trgovine „Jagodica“, ista drži mobitel u ruci i rukama gestikulira prema radnicama u trgovini „Jagodica“, u trenutku dok to radi okrenuta je leđima (da se doista radi o okrivljenici potvrđuje i sama okrivljenica), a radnice koje se nalaze u trgovini su KK i JK (da se doista radi o dotičnim radnicima sud zaključuje sam budući da su obje kao svjedokinje davale svoj iskaz na glavnoj raspravi od 2. travnja 2025.). U jednom trenutku obje radnice izlaze izvan trgovine, radnica KK je obučena u tigrasti uzorak te se okrivljenica udaljava s mjesta događaja u 13:31 sati i 23 sekunde, nakon čega kupac (gospođa u narančastoj haljini) dolazi kupovati ispred trgovine, a s obzirom da se ispred trgovine nalaze izložene police s voćem i povrćem.

4.3. Na pitanje suda svjedokinji, nalazi li se na snimci, ista je odgovorila da se nalazi u trgovini, obučena je u jeans bermude, plavu majicu i crne tenisice.

4.4. Iz reproducirane snimke proizlazi da se u trgovini nalazi osoba koja je odjevena kako je svjedokinja opisala, međutim, lice joj se ne vidi.

4.5. Svjedokinja PK je dodala da uopće nije izlazila iz trgovine i obraćala se okrivljenici.

4.6. Na pitanje suda svjedokinji da pojasni svoj iskaz u smislu je li se situacija koju je opisala dajući svoj iskaz sudu dogodila u 08:30 sati ili kao na snimci u 13:31 sati, svjedokinja je izjavila da je bila prisutna u trgovini u 08:30 sati, došla je samo par minuta iza 08:30 sati, tada nije zatekla okrivljenicu na mjestu događaja u smislu da bi uopće bila ispred trgovine, ali je u njenoj trgovini to jutro radila samo KK i ona je pozvala policiju to jutro jer je, kako joj je kazala, okrivljenica vikala i ujutro ispred trgovine, a vikala je na nju riječi koje je rekla u 13:31 sati istog dana i odvraćala je gospođu sa snimke za koju se vidi da dolazi kupovati kod nje nakon što se okrivljenica udaljava.

4.7. Branitelj je imao primjedbu navodeći da se u optužnom aktu kao vrijeme počinjenja prekršaja navodi 08:30 sati te da je ovo prvo saznanje da se događaj dogodio u 13:31 sati te da je svjedokinja KK i okrivljenica iskazivala da se događaj dogodio u jutarnjim satima te svjedokinja PK nema nikakvih neposrednih saznanja o događaju od tog jutra.

4.8. Svjedokinja PK je izjavila da je osobno pozvala policiju nakon 13:31 sati, a nakon događaja kojem je osobno svjedočila.

4.9. Branitelj je konstatirao da je policija kao vrijeme prekršaja navela 08:30, a ne 13:31 sati, na što je svjedokinja PK izjavila da su bila dva događaja to jutro. Da JK dolazi uvijek na primopredaju smjene deset minuta ranije pa je tako i predmetne prilike došla.

4.10. Na pitanje opunomoćenika, je li vidjela na mjestu događaja UK, svjedokinja je odgovorila da nije jer u toj godini nije radila kod okrivljenice.

4.11. Na pitanje opunomoćenika je li čula što je okrivljenica vikala KK u 13:31 sati, svjedokinja je odgovorila da se većina riječi koje je okrivljenica vikala odnosila na nju, vikala je „Gdje je šefica, psihijatrijska bolesnica“, a više se ne može ni sjetiti zbog proteka vremena.

5. Sud je proveo suočenje između okrivljenice i svjedokinje na okolnost vike i sadržaja spornih riječi iz optužnog prijedloga, pri čemu se okrivljenica okrenula prema svjedokinji dok je svjedokinja izjavila da okrivljenicu može, ali je ne želi pogledati u oči. Okrivljenica je izjavila „Ja ti nisam vikala i vrijeđala te da si psihička bolesnica jer kako bi onda ja mogla živjeti s tobom što znači da sam onda i ja psihički bolesna ako je to tako“, na što je svjedokinja navela „Ma kakvi“, te se pritom nasmiješi i navodi da joj je govorila riječi o kojima je iskazivala.

6. U završnom govoru branitelj je naveo kako iz provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi kako okrivljenica predmetnog dana u 08:30 sati nije izrekla riječi koje joj se stavljaju na teret, a to proizlazi iz iskaza JK koja se ne sjeća tog događaja, iz iskaza KK koja je navela da je radila sama i da PK nije bilo tu kao niti kupaca budući se radilo o ranom jutru. Iz iskaza PK proizlazi kako ista nije bila nazočna tom događaju u 08:30 sati već je došla naknadno s tim da je do tada okrivljenica već napustila mjesto događaja. Kako događaj što se zbio u 13:30 sati nije naveden u optužnom aktu te kako je cjelokupan dokazni postupak usmjeren isključivo na događaj od 08:30 sati, tada je isti za ovaj postupak nevažan niti su se proveli dokazi kojim bi se to utvrdilo. Predložio je da se okrivljenicu oslobodi svih optužbi.

6.1. U završnoj riječi okrivljenica se pridružila svim navodima svog branitelja te je konstatirala da je zanimljivo kako snimka od 08:30 sati ne postoji. Osim toga, zna da PK ima dvije nadzorne kamere u trgovini i jednu vani, ali nelogično je da je ujutro stala sa strane pa da je nadzorna kamera ne snimi, a onda u 13:30 sati stane ispred nadzorne kamere. Ponovila je da nije vikala.

7. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenice i provedenog dokaznog postupka, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenica počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog čega ju je Sud proglasio krivom i izrekao joj odgovarajuću kaznu.

8. Odredbom članka 13. Zakona o prekršaj ima protiv javnog reda i mira propisano je: Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.

9. Okrivljenica je u obrani navela kako postoji vjerojatnost da je 18. rujna 2021. u 08,30 sati bila u Ulici Ruđera Boškovića 13 u Splitu, u kojoj se nalazi trgovina „Jagodica“ u vlasništvu PK.

9.1. Sporno je je li predmetne prilike okrivljenica vikala na djelatnice navedene trgovine KK i JK riječima: „Di si tigrice, gdje vam je šefica, psihijatrijska bolesnica, koja druga vodi na psihijatriju te je sporno je li dolaskom PK okrivljenica vikala na istu riječima: „Jesu li te pustili sa psihijatrije, zovi policiju, jebati će mater tebi i njima“ kao i je li pritom odvraćala kupce i prolaznike vičući riječima; „Nemojte ulaziti i kupovati kod nje, ona vam je psihički bolesna osoba, ona vam je luda kao i njena sestra“.

9.2. Iz iskaza ispitane svjedokinje KK koja je neposredno svjedočila događaju, a u vezi odlučnih činjenica je iskazivala jasno, objektivno i uvjerljivo, u njenom iskazu nije bilo nelogičnosti, u bitnom proizlazi da je predmetne prilike u 08,30 sati obavljala jutarnju smjenu u trgovini „Jagodica“, a u trenutku dok je stajala na ulaznim vratima trgovine, odjevena u tigrasti uzorak, okrivljenica joj se obratila riječima: „Di si tigrice“, a koje riječi je izgovorila vičući. Iz reproducirane snimke s mjesta događaja vidljivo je kako je KK toga dana bila odjevena u tigrasti uzorak. Iako se svjedokinja nije mogla sjetiti svih detalja predmetnog događaja, a što je i logično s obzirom na protek vremena i brojnost ekscesnih situacija između okrivljenice i PK, a što potvrđuju i brojni sudski postupci prema podacima e-spisa, to ne čini iskaz KK nevjerodostojnim. Naime, odgovarajući na pitanja branitelja, svjedokinja se nije mogla sjetiti je li u trenutku kada joj je okrivljenica obratila bilo drugih ljudi kao što nije sa sigurnošću mogla potvrditi ni prisutnost svoje šefice PK na mjestu događaja u 08,30 sati. Sud u ovom kontekstu napominje kako je nesporno da se događaj dogodio u Ulici Ruđera Boškovića 13 u Splitu gdje se nalazi trgovina Jagodica, a iz reproducirane snimke je vidljivo kako prostor ispred trgovine nije ograđen nego se nalazi na ulici koja je javno mjesto pa je sasvim irelevantno je li u tom trenutku na ulici bilo drugih ljudi.

9.3. Iako je svjedokinja PK prvotno iskazivala da je bila u inkriminirano vrijeme u trgovini Jagodica kada joj se okrivljenica obratila i vikala joj da je psihička bolesnica, da joj je sestra bolesna, da je odvraćala kupce da ne ulaze u trgovinu, da je luda, nakon što je reproducirana snimka mjesta događaja, svjedokinja je izjavila da u 08,30 sati nije bila u trgovini Jagodica već je došla par minuta poslije i nije zatekla okrivljenicu ispred trgovine (odlomak 4.6. ove presude), a od KK je saznala da je vikala i ujutro ispred trgovine zbog čega je KK pozvala policiju. Dakle, nedvojbeno je kako PK nije neposredno svjedočila događaju u 08,30 sati kao ni JK koja je u smjenu u trgovinu Jagodica došla iza 13,00 sati, što zapravo i proizlazi iz iskaza KK koja je izjavila da je toga dana sama radila u jutarnjoj smjeni. Stoga, sud nije ni razmatrao iskaz JK koja se ionako nije mogla sjetiti samog događaja, a u odnosu na iskaz svjedokinje UK kako se ne sjeća je li se okrivljenica vraćala kroz jutro u trgovinu, ali je sigurna da nije čula viku, Sud smatra kako je svoj iskaz očito prilagodila na način da pogoduje interesima okrivljenice.

9.4. Analizirajući obranu okrivljenice koja je dopustila da postoji vjerojatnost da je predmetne prilike u 08,30 sati bila ispred trgovine Jagodica kao i iskaz ispitane svjedokinje KK, Sud nije imao razloga posumnjati da okrivljenica nije vikala riječi citirane u izreci presude djelatnici trgovine Jagodica, KK, a zbog čega je ista i zatražila intervenciju policije i što je konstatirano u neizdvojenom dijelu službene zabilješke policije koja je sukladno članku 158. stavak 5. Prekršajnog zakona valjani dokaz u tom dijelu. U odnosu na reproduciranu snimku, dade se zaključiti kako su se 18. rujna 2021. očigledno dogodila dva događaja ispred trgovine Jagodica, prvi tijekom jutra u 08,30 sati i drugi u 13,30 sati, a o potonjem je reproducirana i snimka (odlomak 4.2. ove presude).

9.5. Sud je u skladu s rezultatima dokaznog postupka iz činjeničnog opisa u izreci presude ispustio riječi odnosno postupanje okrivljenice koje nije dokazano.

9.6. Slijedom navedenog, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenica postupanjem opisanim u izreci presude, ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koji joj se stavlja na teret.

10. Sud je odustao od ispitivanja BKV čije je ispitivanje u svojstvu svjedokinje predložila obrana s obzirom da su sve odlučne činjenice dovoljno utvrđene izvedenim dokazim te se njenim ispitivanjem ne bi saznalo ništva novo što bi utjecalo na donošenje drugačije odluke u ovom postupku.

11. Nakon što je Sud okrivljenicu proglasio krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljenici.

12. Određujući vrstu i visinu kazne okrivljenici, Sud je vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenicu, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Sud je okrivljenici kao olakotno cijenio prekršajnu neosuđivanost iz javnog reda i mira i javne sigurnosti dok joj je kao otegotno uzeo u obzir težinu počinjenog prekršaja koja se prvenstveno ogleda u propisanoj vrsti kazne. S obzirom na navedeno, Sud je okrivljenici na temelju članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira izrekao novčanu kaznu u iznosu od 100,00 eura, smatrajući kako će se time postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenicu da ne čini ovakve ili slične prekršaje.

12.1. Na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ako okrivljenica uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

13. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljeniku određeni u iznosu od 50,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj: 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a što je po mišljenju ovog Suda primjereno složenosti i trajanju postupka te imovnom stanju okrivljenice.

U Splitu 10. srpnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Marija Đirlić, v.r.

Zrinka Krečak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljenici,

2. ovlaštenom tužitelju,

3. branitelju okrivljenice – odvjetniku Krunoslavu Aljinoviću,

4. opunomoćeniku - odvjetniku Tomislavu Biuku,

5. u spis.