I Kž-44/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 44/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković, dr. sc. Zdenka Konjića, Ante Potrebice i Žarka Dundovića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. B. zbog kaznenog djela iz čl. 90 u vezi čl. 33 KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 14. studenog 2008 godine, br. K- 75/08, u sjednici održanoj 11. svibnja 2010 godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. P. B. kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku proglašen je krivim opt. P. B. zbog kaznenog djela iz čl. 90 u vezi čl. 33 KZ, te je primjenom čl. 57 st. 1 i 2 d. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Na temelju čl. 80 KZ primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to jednog kuhinjskog noža kao sredstva počinjenja kaznenog djela.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. P. B. putem branitelja D. K. odvjetnika iz O..

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da

I Kž 44/09-3

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

U pisanom očitovanju, kojeg je ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petar Pulišelić, predloženo je da se žalba optuženika odbije, a žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim prijedlogom.

Žalbe nisu osnovane.

Iz razloga žalbe optuženika proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 3 ZKP, jer to izričito ne navodi, no tvrdi da je sud u tijeku glavne rasprave povrijedio odredbe Zakona o kaznenom postupku, budući da je zapisnikom konstatirano kako optuženik iskazuje suglasno kao na ranijim zapisnicima iako nije neposredno saslušavan, te da su iskazi ranije ispitanih svjedoka pročitani, iako to u stvarnosti nije učinjeno, što je uočljivo iz kratkoće održane rasprave. Međutim, iz zapisnika s glavne rasprave održane 14. studenog 2008 godine (list 167 do 170 spisa) proizlazi da su branitelj i optuženik izjavili da su suglasni s čitanjem iskaza ranije ispitanih svjedoka (list 167, str. zapisnika br. 2), da su uz suglasan prijedlog stranaka pročitani iskazi svjedoka (list 168, str. zapisnika br. 4), a zatim je konstatirano da nema primjedbi na tako provedene dokaze (list 169, str. 6 zapisnika) i da nakon dane obrane optuženika nisu postavljana pitanja niti je bilo primjedbi na način davanja obrane (list 169, str. 6 zapisnika). Prema tome, sasvim je promašen ovaj prigovor u žalbi, jer tijekom glavne rasprave obrana nije imala nikakvih primjedbi, što je vidljivo iz zapisnika, pa je očito da sud u provođenju dokaza nije povrijedio odredbe Zakona o kaznenom postupku koji se odnose na provođenje glavne rasprave, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 3 ZKP.

Također nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka, povredom identiteta optužbe (čl. 367 st. 1 t. 9 ZKP i čl. 350 ZKP), budući da je sud izmijenio činjenični opis iz optužnice na način što je umjesto riječi „smrtna posljedica izostala zbog pravodobno ukazane liječničke pomoći“, u presudi naveo „smrtna posljedica izostala jer nije ozlijeđen niti jedan vitalni organ“. Naime, ovdje se ne radi o bitnoj izmjeni činjeničnog opisa djela, jer takvom intervencijom u opis događaja sud nije zadirao u opisano ponašanje optuženika koje je podvedeno pod pravni opis, dakle pod bitna obilježja kaznenog djela za koje je optuženika proglasio krivim. To iz razloga, što je za ostvarenje kaznenog djela u pokušaju bitna namjera počinitelja, koja mora u svom dovršenju biti onemogućena okolnošću koja nije u vezi s postupanjem počinitelja i suprotna je njegovoj namjeri. Prema tome, okolnost da nije ozlijeđen niti jedan vitalni organ, što proizlazi iz nalaza liječnika vještaka, nije bila obuhvaćena neizravnom namjerom optuženika, jer se radi naprosto o stjecaju okolnosti, odnosno utjecaju vanjskog faktora kao što je to ukazivanje liječničke pomoći, pa se ovdje ne radi o bitnoj izmjeni činjeničnog opisa iz optužnice, zbog čega ni u ovom dijelu žalba optuženika nije osnovana.

Nadalje, nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 376 st. 1 t. 11 ZKP, s tvrdnjom da su razlozi presude međusobno proturječni u odnosu na subjektivan odnos optuženika prema djelu, a što je po žalitelju u suprotnosti s odredbama čl. 44 i čl. 33 KZ. Naime, iako pomalo nespretno

I Kž 44/09-3

obrazloženje u presudi u odnosu na neizravnu namjeru optuženika tempore criminis, iz njega jasno proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio, da je s obzirom na sredstvo kojim je optuženik oštećeniku nanio tešku tjelesnu ozljedu i njenu lokaciju (vitalni dio tijela), pristao da svojim činjenjem usmrti oštećenika, što je spriječeno činjenicom da prilikom ubadanja nožem nije zahvatio vitalne organe oštećenika. Prema tome, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, pa ni u tom dijelu žalba nije osnovana.

Nasuprot tvrdnji optuženika u žalbi, prvostupanjski je sud pravilnom analizom i ocjenom provedenih dokaza, valjano utvrdio činjenično stanje, što je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi. Naime, nedvojbeno je da je optuženik u namjeri da se obračuna s oštećenikom za kojeg je smatrao da ga uznemirava, uzeo kuhinjski nož i krenuo prema njemu te ga šakom desne ruke najprije dva li više puta udario u glavu, jer to proizlazi i iz same obrane optuženika i iz iskaza oštećenika. Na osnovi medicinske dokumentacije i provedenog sudsko medicinskog vještačenja utvrđeno je da je oštećenik zadobio ubodnu ranu prednje strane lijevog prsišta uz prodor ubodnog kanala u prsište, iz traumatološkog lista Kliničke bolnice Osijek, Klinike za kirurgiju, Traumatološke stanice, proizlazi da mu je pomoć ukazana dvadeset minuta nakon ozljeđivanja (ozljeda 25.03.2006. u 18,30 sati, dolazak 25.03.2006. u 18,50 sati), a iz zapisnika o vještačenju Centra za kriminalistička vještačenja MUP RH proizlazi da je na nožu identificiran DNA profil ošt. Z. R., pa s obzirom na navedene dokaze opravdano prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika u kojoj on negira da bi uboo nožem oštećenika, a što ponavlja u žalbi. Također je, s obzirom na provedene dokaze nedvojbeno da je optuženik zamahnuo nožem prema prsištu oštećenika, pa kad se uzme u obzir sredstvo, međusobni položaj optuženika i oštećenika i lokacija ozljede, onda je zaista neprihvatljiva tvrdnja iz žalbe optuženika, da je oštećenik ozlijeđen „pukim slučajem“.Također je sasvim neosnovana teza žalbe kako bi se u ovom slučaju moglo raditi i o dragovoljnom odustanku iz čl. 34 st. 2 KZ, jer je to također u suprotnosti s provedenim dokazima i na njima utvrđenim činjenicama, a koje su koji su izložene u naprijed navedenim razlozima.

Pravilno je stoga prvostupanjski sud utvrdio da se u činu opt. P. B. ostvaruju sva obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90 s u vezi čl. 33 KZ, počinjenog neizravnom namjerom, pa ni u tom dijelu žalba optuženika nije osnovana.

Na žalbe državnog odvjetnika i optuženika u odnosu na odluku o kazni.

Nasuprot tvrdnji u žalbama državnog odvjetnika i optuženika, sud prvog stupnja pravilno je cijenio sve olakotne okolnosti bitne za odabir kazne i njenu visinu. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da su utvrđene olakotne okolnosti u vidu dotadašnje neosuđivanosti, obiteljskih prilika, smanjene ubrojivosti i da je djelo ostalo u pokušaju posebno izražene olakotne okolnosti, pa uz nepostojanje otegotnih okolnosti opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz čl. 57 st. 1 i 2 d Kaznenog zakona (NN 110/97, 129/00, 51/01, 105/04,129,05), koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela a blaži je za počinitelja (čl. 3 KZ) Vrhovni sud Republike Hrvatske, također je stajališta da je u ovom slučaju, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti i težinu djela, ovako izrečenom kaznom moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

I Kž 44/09-3

Ispitujući po žalbi optuženik prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom čl. 382 ZKP u dijelu odluke o sigurnosnoj mjeri, sud drugog stupnja je utvrdio da je pravilno primijenjena odredba čl. 80 KZ oduzimanjem kuhinjskog noža kao sredstva počinjenja kaznenog djela.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 387 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 11. svibnja 2010

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Hajrija Novoselec, v. r.