Revr-837/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz J., kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Đ., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Našicama, Stalna služba u Đakovu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-3514/12-2 od 5. veljače 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-869/10-15 od 4. rujna 2012., u sjednici održanoj 29. studenog 2016.,
Legislator headnote
AI generatedRevr-837/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev, tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP) zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjske odluke i vrati predmet na ponovno odlučivanje podredno da preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška revizije u iznosu 1.250,00 kn.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 837/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz J., kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Đ., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Našicama, Stalna služba u Đakovu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-3514/12-2 od 5. veljače 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-869/10-15 od 4. rujna 2012., u sjednici održanoj 29. studenog 2016.,
r i j e š i o j e :
Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime prekovremenog rada bruto iznos 116.967,86 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na svaki mjesečno dospjeli iznos za razdoblje od mjeseca listopada 2007. do rujna 2010., kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 18.625,00 kn. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos 72.483,65 kn s pripadajućom zateznom kamatom za razdoblje od mjeseca listopada 2007. do zaključno mjeseca rujna 2009., dok je nadalje djelomično uvažena žalba tuženice kao osnovana i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos 44.484,21 kn s pripadajućom zateznom kamatom za razdoblje od mjeseca listopada 2009. do zaključno mjeseca rujna 2010. Ujedno je preinačena i odluka o parničnom trošku na način da je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 6.223,12 kn te tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev, tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP) zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjske odluke i vrati predmet na ponovno odlučivanje podredno da preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška revizije u iznosu 1.250,00 kn.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Predmet spora je zahtjev tužitelja, djelatne vojne osobe, za isplatu dodatka na plaću za prekovremeni rad u razdoblju od mjeseca listopada 2007. do rujna 2010.
Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Na temelju stavka 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Podnoseći izvanrednu reviziju tuženica postavlja pravno pitanje:
„Kao sporno pitanje ističe se isključenje primjene općih propisa o radu i propisa o državnim službenicima i namještenicima za rad djelatnih vojnih osoba (lex generalis) sve nakon donošenja Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09) i Pravilnikom izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. a doneseni su na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09) (lex specialis).“
Kao razlog važnosti naznačenog pravnog pitanja revidentica navodi odluke revizijskog suda poslovni broj Revr-1845/12 i Revr-1902/12 tvrdeći da shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda iznesenog u tim odlukama, kao i u brojnim odlukama županijskih sudova (Županijski sud u Bjelovaru poslovni broj Gž-2185/11 od 12. siječnja 2012., Županijski sud u Karlovcu poslovni broj Gž-978/12 od 6. lipnja 2012., Županijski sud u Osijeku poslovni broj Gž- 1254/12 od 23. kolovoza 2012. i poslovni broj Gž-1829/12 od 12. srpnja 2012. te Županijski sud u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-474/13 od 5. veljače 2014.).
U odnosu na postavljeno materijalnopravno pitanje treba reći da u reviziji mora biti postavljeno pravno pitanje koje je utemeljeno na utvrđenom činjeničnom stanju u predmetu u kojem se revizija podnosi.
Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je djelomično usvojen tužbeni zahtjev za isplatu s osnova prekovremenog rada u razdoblju od mjeseca listopada 2007. do zaključno s rujnom 2009., dok je djelomično odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži isplata s osnova prekovremenog rada za razdoblje od mjeseca listopada 2009. do rujna 2010.
U dosuđujućem dijelu drugostupanjske presude koja se revizijom pobija odlučeno je o isplati za prekovremeni rad u razdoblju od mjeseca listopada 2007. do zaključno s rujnom 2009. a za koje razdoblje se ne primjenjuje Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09) i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09) jer su stupili na snagu 1. listopada 2009., stoga odluka u sporu o zahtjevu tužitelja za isplatu na ime prekovremenog rada ne ovisi o rješenju postavljenog pitanja.
U revizijskim odlukama Revr-1845/12 i Revr-1902/12, na koje se tuženica pozvala obrazlažući razloge važnosti postavljenog materijalnopravnog pitanja, upravo je i izražen stav da Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09) i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09) kojima je cjelovito uređeno pitanje dodatka i visine dodatka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donijetog na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, a s obzirom na odredbu članka 114. tog Zakona glede pitanja koja uređuju ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.
Iz navedenog proizlazi da je sud u pobijanoj presudi sudio upravo podudarno shvaćanju ovog suda na koje upućuje revidentica stoga pitanje revidentice nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Revizija tuženice nije dopuštena, pa ju je valjalo na temelju odredbe članka 392. b. stavak 3. ZPP-a odbaciti.
Zagreb, 29. studenoga 2016.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.