II Rev-13/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-13/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr.sc. Olge Jelčić i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatsko društvo skladatelja Zagreb, koga zastupa P. F., odvjetnik iz Z., protiv tuženika D. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženoga protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. ožujka 1997. godine broj Pž-2089/96-2, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 19. listopada 1995. godine broj P-10677/94, na sjednici održanoj dana 26. rujna 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 20. ožujka 1997. godine broj Pž-2089/96-2 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 19. listopada 1995. godine broj P-10677/94, kojom je naloženo tuženome platiti tužitelju svotu od 2.073,60 kn sa zateznim kamatama kroz vrijeme od 23. veljače 1994. godine i svotu od 10.742,00 kn sa zateznim kamatama od 16. prosinca 1993. godine sve do isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 5.685,00 kn.

Protiv te presude izjavio je reviziju tuženi, kako navodi zbog povreda odredaba ZPP. U reviziji ističe da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili činjenično stanje, posebno nisu preslušani svjedoci koje je on predlagao, a uz to što prvostupanjski sudac nije preslušao predložene svjedoke nije tražio niti druge dokaze. Zbog toga predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine presude nižestupanjskih sudova te predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovore na reviziju, a državni odvjetnik, kojem je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) nije se očitovao na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako nije ostvarena niti koja druga od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP a naročito ne na način kako to revident navodi u reviziji. Okolnost da prvostupanjski sud nije preslušao predložene svjedoke sama po sebi ne predstavlja bitnu povredu odredbi ZPP, budući da u smislu čl. 220. ZPP sud odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sud nije povrijedio odredbe ZPP ako je odbio izvođenje nekog dokaza smatrajući da taj dokaz nije bio prikladan odnosno da je bio suvišan. Prvostupanjski sud zaključuje da tuženik tijekom cijelog postupka nije ponudio egzaktne podatke, koji bi dovodili u pitanje visinu naknade koju je tražio tužitelj a koja se temeljila na Pravilniku o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbi izvedenih materijala (“Narodne novine”, broj 80/92). U smislu čl. 8. ZPP sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a prema odredbi čl. 219. ZPP svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija zahtjev i dokaze protivne stranke. Dakle, okolnost da sud nije preslušao predložene svjedoke sama po sebi ne predstavlja bitnu povredu odredbe ZPP.

Pored svega toga valja napomenuti da se revizija obzirom na iznijeto odnosi na činjenično stanje, a u smislu čl. 385. st. 3. ZPP nije moguće izjaviti reviziju zbog pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti također nije ostvarena. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. U smislu čl. 91a. Zakona o autorskom pravu (“Narodne novine”, broj 53/91) tuženik je dužan tužitelju platiti naknadu za izvođenje glazbenih djela, a u visini određenoj prije spomenutim pravilnikom.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje upućuje revizija, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 26. rujna 2002. godine.

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.